Usputne bilješke

Današnje vedro, snježno popodne rezervirano je bilo za kratki izlet u šumu Marču blizu Ivanić-Grada. Šuma je privlačna u svim godišnjim dobima. Svaki put kad se tamo zateknem učini mi se da je za nijansu drukčija, kao da poziva na novo promatranje i otkrivanje. Istovremeno je donekle mistična posebno u sjenovitim teško dostupnim dijelovima. Prekrivena snijegom osobito je zanimljiva. Bijeli pokrov priguši gotovo sve zvukove. Tek povremeno prolomi se graktanje vrana ili topot snijega što se stropošta s grana visokih stabala. Na ulazu i rubnim dijelovima dočekao me snijeg koji se ubrzano topi i stvara male potočiće koje valja preskočiti ako ne želite hodati mokre obuće. Koračanje po takvom putu povremeno preraste u šljapkanje kroz blato. U dubljim predjelima gdje se sunce dugo penje do linije obzora i kratko i škrto probija kroz granje više je neugažene bjeline. Tamo osim mene nitko danas nije prošao. To sudim po odsustvu otisaka čizama i automobilskih kotača. Ujednačeni ritam mojih koraka u tom dijelu generirao je ono uhu ugodno škripanje snijega i krckanje leda. Nakon određenog vremena ti zvukovi učine da misli postignu ravnotežu i dosegnu sklad i ugodu koju sam u šumu došao potražiti. Svuda uokolo dominiraju visoka stabla golih grana na čijim izdancima su jučer izrasli bijeli listovi i plodovi. Ispod njih gospodare veprovi čiji tragovi svjedoče o brojnosti i aktivnosti. Na svaki glasniji zvuk osvrtao sam se uokolo pomalo u strahu od susreta s jednom takvom družinom. Ostali su međutim danas samozatajni i nezainteresirani za moju pojavu. Pokazale su se nakratko tek dvije mlade srne koje su šmugnule u bijeli gustiš čim sam pokušao fotografirati ih. Nakon više od dva sata ugodne hodnje, dok se sve škrtije sunce skrilvalo iza oblaka na obzoru, osjetio sam hladnoću i umor u nogama. Valjalo je tad ubrzati korak i napustiti šumu prije sumraka. Za leđima mi je ostao nepregledni labirint od drveća, avenije velegrada divljih životinja u kojem smo mi ljudi tek povremeni gosti. Mobitelom sam u prolazu uslikao nekoliko fotografija, a po povratku doma napisao ovih par redaka da posluže kao podsjetnik na današnji dan jer već sutra šuma će biti drugačija.