Usputne bilješke

28.01.2021., četvrtak

Bright side of the moon


- 08:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.01.2021., nedjelja

Sutra je novi ručak

Dobar tek vam želim ili bolje reći u slast. Upravo takvu vrstu užitka možete očekivati ako zavirite među korice novog kriminalističkog romana "Sutra je novi ručak" splitskog pisca Ivice Ivaniševića. Književni sladokusci ovog žanra zasigurno će omastiti brk prateći zgode glavnih protagonista starijeg inspektora Nalisa i njegove mlađe kolegice Nine. Upravo taj netipični, istražiteljski dvojac, Splićanin osebujnog, metodološkog nerva i tajnovita Zagrepčanka na početku policijske karijere istražitelji su pomalo bizarnog trostrukog ubojstva. U razmaku od nekoliko dana u samom središtu Splita osvanu tijela međusobno povezanih muškaraca obučenih u različite legionarske uniforme. Na autoritet i pravila slabo osjetljivi Nalis i inteligentna šreberica Nina vode istragu uvrnutog slučaja u smjeru koji je logičan policijskom postupanju sve dok ih u tom ne ometu autoriteti s viših instanci. Iako u mnogočemu različiti, međusobno dobro funkcioniraju i vremenom sve bolje komuniciraju i upoznaju se. Ivanišević, između ostalog, kroz dijaloge dobro dočarava njihove karaktere, navike i osobne povijesti. Uz njih kroz istragu ubojstava defiliraju brojni sporedni likovi jednako uvjerljivo opisani. Moram se pohvaliti kako sam u jednog od njih ispravno posumnjao u relativno ranoj fazi romana iako krivac biva otkriven na samom kraju. To mi ni najmanje nije pokvarilo užitak čitanja. Čak štoviše, pomoglo mi je uživiti se u ulogu čitatelja detektiva koji prati brojne tragove ovlaš rasute po cijelom tekstu. Autor osnovnu fabulu vješto uklapa u ambijent našeg najvećeg primorskog grada. Prepletena življenja svih aktera u ovom romanu tek su zapravo komadić velike socio-ekonomske slagalice vremena koje živimo. Kroz lik inspektora Nalisa usputno veze priču o hrani, odnosno načinu na koji joj pristupamo, te koliko vremena i važnosti joj posvećujemo. Kao što začini finom jelu poboljšavaju okus tako crtice o hrani garniraju ovu književnu poslasticu. Pripovjedački jezik vrlo je precizan, bogat i slikovit. Rečenice su oblikovane pažljivo i sa velikim umijećem bilo da se radi o pripovjednom standardu ili izvrsno napisanim dijalozima na dijalektu koji su u stanju nasmijati čitatelja, ali i učiniti da se prepozna i dobro zamisli. Tekst obiluje brojnim stilskim figurama ponekad zamotanim u celofan ironijskog konteksta što prodonosi dojmu stiske originalnosti. Ipak osnovna potka priče pažljivo je i promišljeno složena kriminalistička slagalica. Čitatelj postpno stranicu po stranicu u nju biva uvučen. Zajedno sa svim akterima, vođen vještom spisateljskom stretegijomm, u prilici je pretpostavljati, tražiti i otkrivati ključ raspleta. Pri tom ne ostaje uskraćen za spomenutu slast i ugodu što je donosi dobra književnost.


- 07:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.01.2021., petak

Vincekovo


Vrlo rijetko na poslu pijem alkohol. Ako se dogodi, onda je to mala količina i neka posebna prilika. Ponekad s kolegom petkom popijem čašu vina ili malo pivo uz finiji gablec. Tako je bilo danas. Lignje na žaru morali smo utopiti u malo bijelog vina. Pretražujući naše skromne zalihe naiđoh na butelju Rajnskog Rizlinga Kešer iz kalničkih podruma. Kako nam nije bio poznat put kojim je ta butelja dospjela do našeg stola dali smo se u malo istraživanje, odnosno nagađanje njezina podrijetla. Kušajući njezinu finu, aromatičnu tekućinu složismo se da je moguća poveznica ivanićki župnik koji je iz Kalnika. Moguće je on nedavno simbolično darovao našu kuhinju u znak zahvale za smještaj i prehranu volontera koje je organizirao za pomoć nakon potresa. Ako je to istina onda smo na neki način uz gablec pili misno vino. Razmišljajući tako naglas kolega se najednom sjeti da je danas rođendan jednom našem zajedničkom poznaniku koji je usput i veliki ljubitelj vina. Govorim mu kako mi ne treba objašnjavati kojim su mu tokom išle misli i kako se najednom sjetio tog rođendana. Nakon toga preostalo nam je samo nasmijati se i otpiti u njegovo ime. Mala je mogućnost da ću danas tog poznanika sresti. Zato sam mu preko Facebooka čestitao rođendan i Vincekovo.


- 13:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.01.2021., nedjelja

Frozen

Jezero Sudarice u šumi Marči blizu Ivanić-Grada.


- 21:07 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.01.2021., četvrtak

Panorama factory

Popodne u mjestu Križ.


- 19:16 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.01.2021., srijeda

Jutro

Budilica s mobitela uvijek me negodno iznenadi osobito zimi. Kao po šavu raspori jutarnji mrak i tišinu sobe. Kad se oglasi pomislim: Zar već! Obično stisnem odgodu pet minuta bez nekog valjanog razloga. Onda se u polusnu mučim i čekam da se opet oglasi. Uglavnom spavam dobro, mirno, ali nisam jutarnji tip. Nikad nisam bio. Još tamo od nižih razreda osnovne škole u sjećanju mi je ta ranojutarnja težina. Nikako se prenuti iz hibernacije. Prvih sat- dva nakon buđenja raspoloženje mi je loše. Vremenom preraste u podnošljivo, pa solidno i na kraju u dobro. Mora proći prilično vremena da se organizam razbudi i pokrene. Da adrenalin i endorfin odrade svoje. Tek tad složena kemija mozga učini da se osjećam bolje.

Nakon što iz sobe dobauljam do kupaonice tamo prvo sjednem i odmorim od napora. Ne znam kojeg. Kao zombi nerazbuđen obavim jutarnju higijenu i obučem se. Izlazak van u polumrak na hladnoću nova je tlaka. Pokretanje i odleđivanje smrznutog auta obavim lagano drhteći. Ni zimu ne ljubim pretjerano. Vožnju do posla odradim po navici kao guska u magli. Posebno je zanimljivo kad se zamagle naočale ili zasuze oči. Tad molim Boga da netko ne odluči iznenada preći cestu. 

Ako nešto nepredviđeno ne iskrsne odmah po dolasku, na poslu slijedi jutarnji ritual. Paljenje računala, provjera maila, neki internet radio potiho i neizostavna kava. Uz kavu obavezno nešto za prigristi, neko pecivo recimo. Kolege samo pozdravim i u pravilu izbjegavam u tom razdoblju jer znam da izgledam i zvučim kao mrgud. Tak nakon prve kave potenciram dogovore oko samog posla. Složenija interakcija i komunikacija kasnije. Kako vrijeme u prolazi i obaveze diktiraju ritam sve bolje sam volje. U nekom trenutku raspoloženje dosegne vrhunac i vaga nagne ka drugoj krajnosti euforiji. Tad poželim naglas izogovarati nasumične misli, pričati sam sa sobom. Ponekad to i učinim. Na kraju se sve nekako samo po sebi ujednači, pa dan obično prođe u nekoj prosječnoj solidnosti.

Predvečer se obično pokaže kao dobro iskorišten. Navečer mi se učini da sve mogu, da ništa nije teško. Tad kujem planove, donosim odluke, sanjarim, slušam muziku, čitam. Nekad zapišem ponešto. Obično pustim da odleži dan-dva. Ako sutra, kad ponovno pročitam, djeluje smisleno i donekle zanimljivo onda objavim. Nekad pobrišem bez puno razmišljanja. Najbolji dio dana je kad se tijelo počne lagano gasiti. Prelazak iz svjesnog u san je među najugodnijim iskustvima koje dan može ponuditi. Doživljaj i slike realnosti počnu se nelogično miješati. Postanu iskrivljene kao pod utjecajem nekog opijata. To traje kratko. Onda mozak najednom pređe u noćni mod. Uroni u svijet snova, ali tog trenutka nisam svjestan. Neuhvatljiv je, mističan, kao neka čarolija što potraje sve do jutra.     



- 19:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.01.2021., ponedjeljak

Black & White


- 09:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.01.2021., srijeda

Kloštar i Sava

Pregrmili smo nekako i tu koronu. Prvi ja, potom M. i na kraju stariji klinac. Obilježila nam je nažalost u dobroj mjeri blagdane. Mlađi je prošao bez simptoma. Unatoč tome mora još deset dana biti u izolaciji, gotovo cijele školske praznike. Nakon punih dva tjedna to mu već dosta teško pada. Nazvao sam epidemiologa i pitao postoji li mogućnost da mu nekako olakšamo. Rekao je da može izlaziti izvan kuće, ali mora izbjeći kontakt sa drugim ljudima. Odlučili smo onda otići u prirodu. Prvo smo se odvezli na naš brijeg u Kloštar Ivanić, obuli gumene čizme i kroz blato i vodu hodali po obližnjoj šumici. Pronašli smo malu udolinu u kojoj se formira i počinje teći potok Žeravinec što prolazi blizu naše kuće. Na povratku smo autom potegnuli do Dubrovčaka Lijevog i prilično visoke Save. Pješčana plaža na kojoj smo se ljetos kupali sad je potpuno pod vodom. U vožnji je pao dogovor da za vikend kad je najavljen snijeg slijedi sanjkanje u Kloštru, a onaj poslije uspon na Sljeme, a jednom u budućnosti dugo pješačenje od Pariza do Santiago de Compostele u Španjolskoj. Do tad prilažemo dvije razglednice s današnjeg izleta.


- 21:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Siječanj 2024 (2)
Listopad 2022 (1)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (4)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.