Usputne bilješke

13.01.2021., srijeda

Jutro

Budilica s mobitela uvijek me negodno iznenadi osobito zimi. Kao po šavu raspori jutarnji mrak i tišinu sobe. Kad se oglasi pomislim: Zar već! Obično stisnem odgodu pet minuta bez nekog valjanog razloga. Onda se u polusnu mučim i čekam da se opet oglasi. Uglavnom spavam dobro, mirno, ali nisam jutarnji tip. Nikad nisam bio. Još tamo od nižih razreda osnovne škole u sjećanju mi je ta ranojutarnja težina. Nikako se prenuti iz hibernacije. Prvih sat- dva nakon buđenja raspoloženje mi je loše. Vremenom preraste u podnošljivo, pa solidno i na kraju u dobro. Mora proći prilično vremena da se organizam razbudi i pokrene. Da adrenalin i endorfin odrade svoje. Tek tad složena kemija mozga učini da se osjećam bolje.

Nakon što iz sobe dobauljam do kupaonice tamo prvo sjednem i odmorim od napora. Ne znam kojeg. Kao zombi nerazbuđen obavim jutarnju higijenu i obučem se. Izlazak van u polumrak na hladnoću nova je tlaka. Pokretanje i odleđivanje smrznutog auta obavim lagano drhteći. Ni zimu ne ljubim pretjerano. Vožnju do posla odradim po navici kao guska u magli. Posebno je zanimljivo kad se zamagle naočale ili zasuze oči. Tad molim Boga da netko ne odluči iznenada preći cestu. 

Ako nešto nepredviđeno ne iskrsne odmah po dolasku, na poslu slijedi jutarnji ritual. Paljenje računala, provjera maila, neki internet radio potiho i neizostavna kava. Uz kavu obavezno nešto za prigristi, neko pecivo recimo. Kolege samo pozdravim i u pravilu izbjegavam u tom razdoblju jer znam da izgledam i zvučim kao mrgud. Tak nakon prve kave potenciram dogovore oko samog posla. Složenija interakcija i komunikacija kasnije. Kako vrijeme u prolazi i obaveze diktiraju ritam sve bolje sam volje. U nekom trenutku raspoloženje dosegne vrhunac i vaga nagne ka drugoj krajnosti euforiji. Tad poželim naglas izogovarati nasumične misli, pričati sam sa sobom. Ponekad to i učinim. Na kraju se sve nekako samo po sebi ujednači, pa dan obično prođe u nekoj prosječnoj solidnosti.

Predvečer se obično pokaže kao dobro iskorišten. Navečer mi se učini da sve mogu, da ništa nije teško. Tad kujem planove, donosim odluke, sanjarim, slušam muziku, čitam. Nekad zapišem ponešto. Obično pustim da odleži dan-dva. Ako sutra, kad ponovno pročitam, djeluje smisleno i donekle zanimljivo onda objavim. Nekad pobrišem bez puno razmišljanja. Najbolji dio dana je kad se tijelo počne lagano gasiti. Prelazak iz svjesnog u san je među najugodnijim iskustvima koje dan može ponuditi. Doživljaj i slike realnosti počnu se nelogično miješati. Postanu iskrivljene kao pod utjecajem nekog opijata. To traje kratko. Onda mozak najednom pređe u noćni mod. Uroni u svijet snova, ali tog trenutka nisam svjestan. Neuhvatljiv je, mističan, kao neka čarolija što potraje sve do jutra.     



- 19:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.