Usputne bilješke

Prije otprilike osam mjeseci, usred prvog vala ove pošasti koja nas je snašla, osvanuo je na youtubeu novi album Amire Medunjanin naslovljen For Him and Her. Kako su mi prethodno promaknule sve njegove najave, ostao sam ugodno zatečen pojavom tog uratka. Već nakon prvog slušanja poželio sam o njemu pisati. Međutim kao da je zahtijevao da ta ideja odleži i pričeka kraj ove neobične godine u kojoj sam ga više puta preslušao. Osvojila me na prvu melankolična emocija  Amirinog  glasa i izbor pjesama, odnosno priče koja iza njega stoji. Naime, na njemu se mogu čuti pjesme Silvane Armenulić i Tome Zdravkovića, muzičara jedne prohujale epohe koju je Amira ovim hommageom oživjela. Silvana i Toma strastveno su živjeli muziku koju su izvodili. Osim toga bili su ljubavni par kojeg je Silvanina tragična smrt prerano razdvojila. Ionako tugaljiv Tomin glas i nastup zadobili su nakon toga dodatnu koprenu sjete što je u njegovom pjevanju bivala prisutna sve do smrti. Obzirom da se radi o obradama pjesama nastalih prije četrdeset ili više godina očekivao sam više umjetničke intervencije u aranžmanima od strane Amire i pratećih muzičara. Međutim ona je u dobroj mjeri izostala. Amira kao da je odlučila jednostavno ući u studio, otpjevati ih i oteti zaboravu. Moj dojam je da ih je osuvremenila u taman tolikoj mjeri da budu prikladne za slušanje danas, a da pritom gube vrlo malo od izvornosti.

Album otvara Svirajte mi tiho, tiše izrazito atmosferična balada u kojoj dominira vokal uz minimalnu muzičku pratnju koju čini samo bas gitara. Ovom slušatelju ta pjesma dobar je pokazatelj kako snažan dojam može ostaviti polagano pjevanje ili možda bolje reći potiho u pjesmi plakanje. Kako drugačije doživjeti stihove Svirajte mi vi tiho, tiše / Tiho, tiho, svirajte mi nema nje / Ovu noć, tiho, tiho / Ovu noć, tiho, tiše / Pustite me, o pustite me / Da bolim svoju bol. Dojam dodatno pojačava prateći video uradak u kojem se izmjenjuju prizori različitih krajolika koji čine savršenu kulisu u kojoj se stihovi naoko raspršuju. Potom slijedi Ja nemam prava nikoga da volim u koju slušatelja uvodi  klarinet dok gleda kadrove napuštene, skladne građevine okružene visokom, borovom šumom. Nakon tog pomalo minimalističkog uvoda slijedi raskošna, muzička harmonija u kojoj dominiraju violine. Dok kamera nadvisuje šumski krajolik po njemu se razliježu stihovi Tugo moja, noći duge / Srce mi je puno bola, puno tuge. Čekaj me ljubavna je sevdalinka u kojoj klarinet dostojno zamjenjuje truba koja daje glavnu notu ritmičnom refrenu. Tu puhačku osnovu skladno nadopunjuju mandolina, violina i harmonika. Čekaj me, ja ću sigurno doći / Samo me čekaj dugo / Čekaj i kada duge noći / Srce prekriju tugom uvodni su stihovi uvjerljivo otpjevane poruke kako se čekati isplati. Šta će mi život emotivna je kavanska tužbalica u pozitivnom smislu te riječi. Stihovi Noćas mi srce pati / Noćas me duša boli / teško je kad se voli / Kad ostaneš sam kao da se probijaju kroz oblak duhanskog dima iznad natiskanih okruglih stolova za kojima sjedi hipnotizirana publika. Amirina izvedba garnirana je osebujnom bojom glasa i dozom šarma što je u stanju izvesti ovu pjesmu iz zaboravljene kavane na svijetla velike pozornice . U instrumentalnom segmentu glavna rola rezervirana je prikladno  za harmoniku koja ne ostavlja mjesta ravnodušnosti. Što je tužna tako ova noć pjesma je bržeg tempa u kojoj do izražaja dolaze perkusije dok je solo dionica u središnjem djelu rezervirana za klarinet. U vizualnom smislu pruža slušatelju uvid u atmosferu sa snimanja u studiju i priliku da bolje upozna glavne aktere. Rane moje priča je u stihu, sevdalinka zaokruženog opsega, izražene muzičke sinergije. Dojmljivi video spot uvodi preko kamenog mosta slušatelja u snježni šumski ambijent pomalo romantične atmosfere. Što se mora / kad se voli da se luduje. Što se mora / kad se voli da se rastaje stihovi su refrena sedme po redu Kad se voli, što se rastaje. Tomina retorička pitanja na koja nema i ne može biti pravog odgovora Amira iznova ponavlja pjevajući uz odlučne violine i postojanu bas gitaru dok iz ptičje parspektive gledamo crno-bijeli pokretni kolaž auto-puteva, petlji i kružnih tokova po kojem gmižu automobili. Srećo moja ljubavna je balada čeznutljive melodije popraćena nizanjem kadrova zelenih ili pustinjskih krajolika i razigranih oblaka ispod kojih kruže velika jata ptica. Središnjim djelom razliježe se solo dionica bas gitare orijentalnog ugođaja. Danka je starogradska balada u kojoj glavni akter na početku luta dugim ulicama da bi u refrenu skrušeno priznao nekovrsnu kapitulaciju i linijom manjeg otpora u piću potražio utjehu. Prije toga stigao je još uz nenametljivu harmoniku zamoliti Danku da se ne ljuti što joj piše pjesme. U Dva smo sveta različita opet glavnu rolu preuzimaju pomalo razigrani puhački instrumenti dok je u stihovima refrena i pratećem videu svu noć padala ili bolje reći plakala kiša, a ulica duga kao tuga ostala u nekom drugom gradu. Predzadnja Što te večeras nema ostavlja pomalo mističan utisak posebno ako se sluša uz prateći video uradak u kojem ženska prilika glave umotane u marame, ogrnuta plaštem promiče snježnim ulicama pustog grada s fenjerom u ruci. Album uz stihove Ej kafano muko / Ej živote moja tugo zatvara ili bolje reći zaokružuje Umoran sam od života. Uz potiho pjevanje i minimalnu pratnju bas gitare, kako započne, priča o Silvani i Tomi u Amirinoj izvedbi jednako i ugasne.

Prije više od dvadeset pet godina zamolio sam jednog poznanika da mi sa CD-a na audio kazetu presnimi album Higes Hopes od Pink Floyda. Kako se takvo snimanje izvodilo u realnom vremenu slušali smo po redu pjesme. Nakon treće upitao me tada moj poznanik sa nestrpljenjem u glasu: Jesu li sve stvari tako spore? Kad sam mu odgovorio da uglavnom jesu ostavio me da sam ispratim snimanje do kraja. U godinama što su uslijedile tom albumu puno sam se puta vraćao možda baš zbog te sporosti koja me na prvu privukla. Jednako tako više puta upitao sam se jesu li sve pjesme na albumu For Him and Her Amire Medunjenin tako tužne? Odgovor bi nakon slušanja obično bio potvrdan. U više navrata spominjao sam ovdje melankoliju i sjetu, međutim ovo je korak više. Ljudska tuga i žalovanje za prošlim, boljim i ljepšim. Svi tekstovi tematiziraju rastanak, čežnju ili usamljenost. Istovremeno su u punom opsegu ljubavni i romantični. Najbolje potvrđuju stih jednog pjesnika kako su sve prave ljubavi tužne. Ja bih još dodao i velike. Ne znam reći što me točno privlači da se priči o Silvani i Tomi iznova vraćam. Ne mogu još sebi objasniti fenomen da se slušajući Amirin sevdah, u osnovi tužnu muziku, osjećam ispunjeno, produhovljeno i dobro.