Usputne bilješke

Nas je u obitelji četvoro djece dva brata i dvije sestre. Moj mlađi brat M. samouki je glazbenik. Nikad nije učio note u klasičnom smislu, ali unatoč tome vrlo dobro svira klavir ili klavijature. Vješto prebire po žicama gitare i izvrsno pjeva. Okušao se čak muzicirati i na orguljama. Svojevremeno je „iz glave“ bez zapisa skladao i izvodio vlastite instrumentalne skladbe koje su plijenile pažnju slušatelja. Godinama je bio član, zatim voditelj zbora mladih u našoj župi. Trenutno je član glavnog župnog zbora. Starija od dvije sestre K. uspješno je završila glazbenu školu. Zahvaljujući toj izobrazbi i naglašenom talentu, u stanju je nepogrešivo interpretirati klasična djela na klaviru kao i improvizirati na istom. Također je dugo vremena pjevala i svirala u spomenutom zboru. Trenutno se zbog obiteljskih i poslovnih obaveza ne bavi aktivno glazbom, ali u njenoj je kući piano koji prilikom obiteljskih okupljanja biva glavni chek point svima koji se tamo zateknemo i poželimo dobro raspoloženje okruniti pjesmom. Najmlađa K. časna je sestra trenutno s namješetnjem u jednoj hrvatskoj župi gdje vodi župni zbor i zbor mladih. Također je s odličnim završila osnovnu glazbenu školu i bila dugo godina član zbora mladih u našoj župi. Vrlo umješno svira klavir i gitaru. Sklada i izvodi originalne vlastite skladbe duhovnog sadržaja. U vrijeme kad su pjevali i svirali u spomenutom zboru snimljen je glazbeni cd, trajni dokaz njihove upornosti i talentiranosti. Mogu slobodno reći da oni glazbu žive u najboljem smislu te riječi

Od nas četvoro ja sam glazbeni duduk ili Dudek, kako hoćete. Nikad se nisam aktivno bavio pjevanjem ili sviranjem. Nisam pohađao glazbenu školu, a o notama znam jedva toliko iz osnovne škole. Kad svoj glas čujem snimljen zvuči mi čudno. Unatoč tome glazba, kao i književnost, zauzima važno mjesto u mojem poimanju svijeta. Oduvijek sam različite vrste glazbe nastojao prvo otkriti, zatim slušajući istražiti i u konačnici im se prepustiti. Do neke mjere u stanju sam sa zvucima, što ih ciljano slušam, sroditi se i poistovjetiti. Utvaram sam sebi da sam dobar i pažljiv slušatelj i kao takav glazbu živim i u njoj uživam. Svi smo mi zapravo dobri slušatelji kad za sebe izaberemo neko djelo ili vrstu glazbenog izričaja, te se prepustimo zvucima koji nas nadahnjuju. Mnoge definicije određuju i opisuju glazbu. Meni jedna od ponajboljih je da je ona zvonka radost. Radost srca rekao bih. Ona nas uzdiže u neke više sfere svijesti. Sposobna je prosječnog slušatelja dovesti na prag meditativnog stanja ili nekovrsnog transa. Aktivira osjećaj ugode koji traje kao plovidba morem bilo ono valovito ili mirno. Brze vrckave skladbe mogu nas učiniti veselima skoro do euforije. Tad bivamo poneseni. One spore melankolične čine nas sjetnima što je samo naizgled tuga. Zapravo je ciljano postizanje unutarnjeg mira. Svima im je zajedničko dobar, pozitivan osjećaj i to je razlog da im se iznova vraćamo. Kao i druge umjetnosti, glazba je ponajbolji dokaz da su ljudi misaona, duhovna bića sposobna uzdići se iznad primarnog. Stvaranje sekundarnog može biti jedna od definicija kulture, naša sposobnost da stremimo ka vječnom.

Muziciranje i pjevanje svojevrsna je igra koja rezultira nepredvidivom improvizacijom ili skladom i harmonijom što plijeni pažnju slušatelja. On neko vrijeme biva zarobljen ili bolje reći otet iz svijeta izlišnog. Glazba je veliko misaono putovanje kroz vrijeme i prostor. Dobar okrestar ili zbor je živi organizam što funkcionira besprijekorno u kojem svaki kotačić ima važnu funkciju. Instrumenti koji zvuk postižu zahvaljujući tipkama poigravaju se i skakuću po beskrajnoj mreži neurona u našem mozgu. Oni što se mogu svesti pod zajednički nazivnik udaraljke, kao da udaraju u ritmu našeg neumornog srca. Duboki basovi stvaraju opipljivu vibraciju koja stvara ugodan pritisak u prsima. Žičani kao da su djelom naših živaca čija napetost stvara ugodnu eufoniju. Oni gudački su se žačahurili u samom uhu, kao čarobnjak što stvara zvuk iz ničega. Dok se produkt puhačkih širi uokolo kao duh iz Aladinove svjetiljke. Na kraju vrijedi istaknuti onaj najmoćniji „instrument“ ljudski glas. Nadareni pojedinci, kao što je trio s početka ove priče, dobili su ga na dar da mogu uveseliti i oplemeniti druge. Čudo struna od kojih su satkane glasnice nije od ovoga svijeta. Ono je nesumnjivo dar od Boga.