Usputne bilješke

U srijedu 18.12.2019. u večernjim satima u Domu kulture Kloštar Ivanić imao sam priliku prisustvovati jednom, za mene, nesvakidašnjem događaju. Naglašavam ovo za mene jer događaj sam po sebi nije neobičan. Štoviše, održao se već sedmu godinu zaredom i time ga slobodno možemo svrstati u red tradicionalnih. O čemu je naime riječ? Po sedmi put u ovo predblagdansko vrijeme ogranak Matice hrvatske Kloštar Ivanić održao je promociju svojeg zbornika, ovaj put pod nazivom Pabirci 2020. To je nevelika, skladno uređena knjiga u kojoj su članovi ogranka objavili po nekoliko svojih zapisa ponajviše pjesama, ali i proznih tekstova, eseja i slično.

Na samom početku prisutne je pozdravio predsjednik ogranka Matice hrvatske Kloštar Ivanić Božidar Balenović naglasivši u uvodnoj riječi kako je Matica, kako joj samo ime govori, simbolično mjesto na kojem se okupljaju oni koji se žele kreativno izraziti i time obogatiti vlastiti svijet kao i doprinijeti kulturnom imaginariju sredine u kojoj žive. Matica okuplja umjetnike, mahom amatere s područja koje se naziva Otok Ivanić, a obuhvaća općine Kloštar Ivanić i Križ, te grad Ivanić-Grad. Zbornik kojeg krajem godine izdaje kruna je godišnjih nastojanja vodstva kao i svih članova na razvijanju osobnog kulturnog identiteta, te promoviranje pisane riječi i kulture uopće na lokalnoj razini.

U nastavku posjetitelji su imali priliku čuti i upoznati dio autora čija su djela uvrštena u zbornik. Da je moguće itekako uspješno „prikupiti pabirke“ zorno su nam pokazali svi koji su tu večer interpretirali dio vlastitih uradaka pretežito pjesama. Mirko Knjižek obraća se prijatelju stihovima u „E moj Saša“, a Snježana Delač tematizira „Odlazak“ i skreće pažnju na sve prisutnije iseljavanje, dok se Krunoslav Božić kroz stihove naslovljene „E moj Tahy“ sve u šesnaest vraća u čak šesnaesto stoljeće. Ivici Novoselu u snove dolaze konji u energičnoj „Vatri iz potkova“ nasuprot umirujuće „Proljetne rapsodije“ Ankice Pribanić. Štefica Vanjek zaneseno je prisutnima dočarala kako zvuči njezina „Toskana“, a Miljenko Šimunović pokazuje kako izgleda ljubav kad usmjerite „Pogled kroz prozor“.

Da sve prođe u raspjevanom tonu pobrinuo se pjevački zbor „Ivančice“. Elegantne i simpatične dame svojim su interpretacijama uglavnom narodnih pjesama moslavačkog kraja dobrano zagrijale atmosferu i cijelom događaju dale veseliji i svečaniji ton. Potpomognute nekolicinom muških kolega, što su im iz pozadine decentno obogatili nastup, visokim su skladnim glasovima zaokružile ovu bogatu književno-glazbenu kloštransku večer.

Na samom kraju svi su posjetitelji dobili na darsam zbornik nakon čega je uslijedila zakuska i druženje. Već površno listanje Pabiraka 2020. daje naslutiti kako kriju zanimljiv i raznovrstan sadržaj koji poziva na čitanje ili kao u mom slučaju inspirira na pisanje. Tako je i ovaj kratki osvrt rezultat jednog novog književnog iskustva i podsjetnika da se kultura može nalaziti tu nadohvat ruke, u susjedstvu, među poznanicima, a knjizi koju sam jučer dobio na dar zasigurno ću se u godini što stoji u njenom naslovu više puta vraćati.