Usputne bilješke

Dvije i petnaeste krenulo je krajem ljeta negdje početkom rujna. Nije potrajalo dugo, do Nove godine kad je lokal zatvoren. Na jednom dječjem rođendanu brzo je postignut dogovor s tadašnjim vlasnicima. Dodatni posao, nakon redovitog, poslije podne ili vikendom. Učenje i prilagodba nije trajala dugo, možda nekoliko tjedana. Posao je zapravo vrlo jednostavan, sjesti u mali auto i isporučiti pizze ili jela s roštilja na adresu naručitelja. Konobari koji zaprimaju narudžbe obično znaju dobar dio ljudi koji naručuju i odredišta na koje treba dostaviti pripremljenu hranu. Njihove upute i pomoć na početku su bila važne. Nakon nekog vremena adrese i naručitelji postanu poznati i dostavljaču, barem većina, pa se posao obavlja uglavnom rutinski. Nekad treba iznova pronaći, prvo ulicu, zatim kućni broj. Na mjestima ima neobilježenih adresa ili nelogično označenih i numeriranih. To zna otežati i oduzeti vrijeme, ali u velikoj većini slučajeva dostava bude obavljena u korektnom roku dok je jelo još toplo inače cijela priča gubi smisao. Ako netko nije zadovoljan uslugom neće više nazvati, vrlo jednostavno, ponuda i potražnja. Danju je ugodnije i lakše voziti, tražiti i pronalaziti odredišta. Noć je zahtjevnija, traži više koncentracije i pažnje i stvara drugačije ozračje koje ponekad utječe na raspoloženje.

Maratonsko vozikanje i zaustavljanje po sokacima i okolnim selima i zaseocima omogućuje stjecanje određenog utiska o ljudima koji tamo žive. On je kratkotrajan i površan, ali ipak ostaje zabilježen u nekoj unutarnjoj bazi podataka i imaginarnoj, osobnoj mapi onog što dolazi pozvoniti na vrata. Kuće i stanovi do neke mjere pričaju priče o onima što ih nastanjuju. Ne postoje dva identična mjesta onoga što nazivamo nečijim domom ni u stambenim zgradama i tipskim naseljima. Svaka ulazna vrata su drugačija i ostavljaju određeni početni dojam. Te razlike čine ljudi svojim življenjem i osobnošću. Nečija pojava, nekoliko rečenica, prehrambene navike, izgled hodnika ili okućnice omogućuju da ga se barem u manjoj mjeri upozna. Opći dojam na kraju je ipak da smo svi manje-više slični. U prvom redu težimo zadovoljiti one primarne potrebe, krov nad glavom, sigurnost i toplinu i utažiti glad i žeđ. Tek nakon toga smo socijalna bića, ostvarujemo se kroz interakciju s drugima u mrežama partnerskih, obiteljskih, prijateljskih, kolegijalnih i svih drugih odnosa. Na trećem su mjestu ona stremljenja i navike kojima ispunjavamo slobodno vrijeme nastojeći ga učini ugodnim.

Dvije i devetnaeste krenulo je usred zime, početkom siječnja. Novi vlasnik prošle je godine odlučio staviti u funkciju lokal na istom mjestu. Velika krušna peć opet je dostigla visoku radnu temperaturu, a roštilj je zacvrčao. U kratkom telefonskom razgovoru postignut je dogovor o dodatnom poslu popodne ili vikendom. Ovaj put prilagodba je trajala svega nekoliko dana. Toliko je bilo potrebno da se povrati sjećanje na rutinu i sigurnost u obavljanju posla dostave gotove hrane. Koliko god bio jednostavan, ipak traži određeni angažman i spretnost u orijentacijskom i vremenskom smislu osobito u vrijeme špice kad telefon za narudžbe zvoni svako malo. Precizna i pouzdana Google navigacija na mobitelu dobrano olakšava stvar. Zima i rani mrak donekle otežavaju. Nekad je potreban rengenski vid kako bi se uočio kućni broj. U okolici postoje vrlo uski odvojci u kojima je nemoguće okrenuti auto, pa treba u mraku, uz brijeg, na polu-zaleđenoj cesti voziti unatrag do prvog križanja. Ima ljudi koji na početku smjene jednu pizzu plaćaju novčanicom od tisuću kuna. S druge strane ukažu se povremeno nepoznati ili poznati ljudi koji samo jednom rečenicom ili gestom učine da svijet izgleda kao ljepše mjesto za život. Sve više takvih ulazi u kategoriju poznanika ili čak prijatelja u tom trenutku, a mreža istih se širi.

U tri godine između nije bilo dostavljačkog posla. Bilo je drugog i drugačijeg za neke druge blogerske priče. U tom vremenu događalo se puno ili malo toga ovisno iz kojeg kuta ili kroz koju prizmu se gleda. Iz kuta dostavljača koji vozi uz pomoć naočala s prizmama bilo je to prijelazno razdoblje između dva dodatna posla koji se nekad čine kao jedan te isti.