Usputne bilješke

08.09.2017., petak

Dubrava Vrbovečka

Proteklih mjeseci u nekoliko navrata planirao sam biciklom posjetiti Dubravu Vrbovečku ili barem proći kroz to neveliko mjesto, od svega nekoliko tisuća stanovnika, udaljeno otprilike dvadeset kilometara od Ivanić-Grada u smjeru Vrbovca. Planovi su se obično mijenjali u zadnji čas, pa bih tako otišao u nekom drugom smjeru ili bih rutu prikratio i prošao nedaleko odatle lokalnim putovima kroz manja mjesta. Dubrava ne nudi ništa spektakularno. U centru je crkva, škola, park, pošta, ambulanta, nekoliko kafića i trgovina. Nije to neka razvikana turistička destinacija, kao u ostalom ni većina mjesta koja posjećujem vozeći bicikl, ali mi je zanimljiva zato što je na svojevrsnom raskrižju cesta, pa tako omogućuje planiranje neke kružne rute kakve većina biciklista voli. U samom središtu mjesta je kružni tok u koji se ulijevaju putovi iz Ivanić-Grada, Čazme, Sveti Ivan Žabnog i Vrbovca. Ovaj potonji još nudi slabo prometan odvojak kojim se može stići u Križevce.

Obično u Dubravu dolazim najkraćim putem iz Ivanić-Grada, zatim skrećem desno prema Čazmi, pa ovisno o raspoloživom vremenu, kondiciji i raspoloženju kombiniram kraći ili duži put doma. Ovaj put odlučio sam doći iz suprotnog smjera pomalo obilazno. Krenuo sam tako kroz šumu Žuticu, koja još nije poprimila jesenska obilježja, ali nekoliko suhih listića nošenih povjetarcem kao da sprema uvertiru u godišnje doba koje nadolazi. Put me dalje vodio kroz manja mjesta do Križa u kojem je valjalo savladati uspon, koji gotovo uvijek na vrhu nudi nagradu u vidu kave u živopisnom kafiću na rubu parka. Osokoljen kofeinskom dozom pedaliram dalje izbjegavajući prometne pravce , pa tako magistralnu cestu za Bjelovar samo presijecam na samoj granici Zagrebačke i Bjelovarsko-Bilogorske županije i nastavljam dalje kroz Sovare i Marčane. Dio puta, koji je zapravo šira okolica Čazme, nudi nekoliko lijepih vidika, ali istovremeno me i deprimira do određene mjere. Razlog tomu su pusta sela u kojima je rijetkost sresti nekoga. Čini mi se da je svaka druga kuća napuštena, a imanja oko njih zarasla i obrasla u korov. Ljudi nema, ali zato ima pasa, koji bijesno laju i zalijeću se prema meni. Na jednoga sam gotovo naletio pri povećoj brzini. Da se to dogodilo ni jedan ni drugi ne bismo prošli dobro.

Dolaskom u mjesto Cerina, ispred jedne skladno uređene kuće zamjećujem jedan poznati auto, zeleni terenac kojeg sam znao vidjeti vozeći se kroz šumu Marču. Usporavam i gledam prema dvorištu u kojem prepoznajem lovočuvara, vitalnog sedamdesetogodišnjaka otprilike, koji me znao više puta upozoriti kako dolaze lovci na svoje čeke i da bi bilo dobro napustiti šumu. Odlučujem stati i pozdraviti ga. U prvi čas me ne prepoznaje, ali ga podsjećam na naše susrete po šumskim puteljcima, kazujući mu kako sada uglavnom preferiram cestu, a u šumi nisam bio već duže vrijeme. Ljubazno me poziva na čašu vina, ali zahvaljujem mu se i odbijam do neke druge prilike, pravdajući se da me očekuje još dosta kilometara.

Dalje vozim po djelu ceste Čazma-Dubrava kroz nekoliko manjih mjesta i nakon otprilike pola sata stižem na cilj današnje vožnje. U malenom parku u centru Dubrave radim pauzu koja uključuje osvježenje i kraći odmor, kako bi malo obnovio zalihe energije za posljednju dionicu. Tu je i neizostavno slikanje mobitelom, koje pogledom prati pomalo nezainteresirani par umirovljenika s klupice. Iz društva koje ispija kavu u obližnjem kafiću izdvajaju se dva malena dječaka i približavaju mi se, pa komentiraju kao na glavi imam kacigu i smiju se tome. Njihovu zainteresiranost nagrađujem jednom preostalom čokoladicom, što ih iznenađuje, kao i njihove roditelje, ali spremno prihvaćaju dar i zahvaljuju se.

Zadnjih dvadeset kilometara dočekujeme uglavnom dobro poznata cesta, koja je na dijelovima presvučena novim slojem asfalta, što me naravno veseli. Nakon mjesta Mostari, prolazim nekoliko manjih uspona, ali čini mi se da u nogama ne manjka snage, unatoč prethodno nakupljenim kilometrima. Dolazim doma prilično zadovoljan današnjom putešestijom, da se malo slobodnije izrazim.

Ovo je bila prva vožnja mjerena novim bežičnim ciklo-kompjuterom, nedavno kupljenim u Lidlu za samo 65 kn, pa za kraj nekoliko brojki. Prijeđena udaljenost: 65,508 km. Makismalna brzina: 48.8 km/h. Prosječna brzina: 22,6 km/h. Vrijeme same vožnje, bez pauza: 2,51 h.








- 20:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.