Pojavom digitalnih medija (uključujući i digitalnu fotografiju), interneta i društvenih mreža pojavile su se tzv. "foto-tužibabe" - osobe kojima su fotografije i video klipovi glavno sredstvo tužakanja nekoga ili nečega.
Za razliku od onih koji fotografije i video klipove svojih zapažanja, a u svrhu prijave nekog stvarnog problema ili čak i dokazivanja nekog prekršaja (ili čak i kaznenog djela) šalju ravno onome tko je nadležan za to što se prijavljuje, "foto-tužibabe" sva svoja zapažanja koja snime prvo, a nekad i isključivo, objavljuju i razvlače po internetu (uglavnom po Facebooku, društvenim mrežama, blogovima, vlastitim web stranicama itd...), ne toliko sa ciljem rješavanja tog problema koji su zapazili, već ili radi privlačenja pažnje na sebe, skupljanja lajkova, i ostavljanja dojma da "oni brinu o nečemu" (izigravaju nekakve redare i dušebrižnike), ili pak stvaranja što veće hajke kojom se nekoga ili nešto javno proziva, kritizira i omalovažava, ili se čak poziva na linč i raspiruje masovna histerija.
Jedan veliki problem je svakako u tome što neke "probleme" vide samo "foto-tužibabe". Što zbog viška slobodnog vremena, što zbog prebujne (bolesne) mašte, nekog psihičkog poremećaja (npr. kompleksa veličine, opsesivno-kompulzivnog poremećaja isl...), opsesivne potrebe tjeranja maka na konac... ili svih tih navedenih razloga zajedno.Pa tako postoje "foto-tužibabe" koje ili izmišljaju probleme, ili od buhe rade slona, kada "velikim problemom" proglašavaju potpuno nebitne stvari koje niti ikoga ugrožavaju, niti su same po sebi nekakav stvarno značajan problem, osim što možda malo narušavaju nečiju (uglavnom njihovu) komociju. Pa po internetu objavljuju svoje lamentacije uz fotografije koje prikazuju "što je netko napravio" tipa "netko je u polupraznom busu stavio vrećice na sjedalo pored sebe", "netko nije poklopac šahta preko kojeg ide crta nije stavio natrag savršeno točno pa se crta ne poklapa", " i slične gluposti...
"Foto-tužibabe" uglavnom svoje zaključke o nekome ili nečemu izvlače isključivo iz viđenoga, te iz vlastitih stereotipa, predrasuda i svjetonazora, pa često uopće ni ne pokušavaju provjeriti o čemu se zapravo radi jer su uvjerene da "sve znaju iz viđenoga".
Isto tako, jedna od omiljenih zabava "foto-tužibaba" je izigravanje dežurnih redara i nadzornika kada netko drugi nešto radi (a oni sami najčešće nemaju nikakvog posla, op.a.). Pa tako dotični uvijek primjete i snimaju kad "radnici ništa ne rade", ali im nekako uvijek promakne kada ljudi rade kao mutavi... (valjda vjeruju da, kada je sve gotovo, to što radnici rade zapravo napravi samo od sebe, op.a.).
No svakako poseban soj "foto-tužibaba" su one "foto-tužibabe" koje svojim snimkama "tužakaju" druge fotografe, odnosno rezoniraju po sistemu "sad ću ja tebe snimiti kako ti nešto/nekoga snimaš, i onda ću tu sliku tebe kak snimaš staviti na net, i ispod toga napisat da si snimao nešto što meni ne paše se snima, zato jer sam ja uvjeren da je netko tko to snima čudak, bolesnik ili nekaj slično..."
Pa je upravo na takav način jedna "brižna majka" snlmila čovjeka i proglasila ga perverznjakom, zbog vjerovanja da je ovaj snimao njenu djecu jer je "vidjela da je ovaj u njihovom smjetru uperio svoj iphone", a ovaj je zapravo snimao selfie (LINK), dok se u jednoj drugoj situaciji dogodilo da je netko snimio turiste koji su snimali nekakvu fontanu oko koje je bilo djece, objavio sliku i napisao kao se radi o "pedofilima koji su snimali djecu" (LINK). U oba slučaja "foto-tužibabe" nisu učinile apsolutno ništa da stvarno provjere o čemu se radi, već su javnosti uz fotografiju servirale svoje vlastite zaključke izvedene isključivo na temelju viđenog i nekih svojih vlastitih pretpostavki (paranoji, stereotipima isl...).
Štoviše, ovakav sličan modus operandi "foto-tužakanja" su čak poticale i američke tajne službe koje su "u ime sigurnosti i borbe protiv terorizma" poslale apel javnosti da svojim mobitelima snimaju "sumnjive fotografe", jer je "snimanje sumnjiva, moguće teroristička aktivnost".
U Večernjem listu, te na portalu Direktno.hr je prije nekoliko dana objavljena vijest kako je "Najmlađi playboyev fotograf" potpisao ugovor o suradnji s Playboyem. I to ni više ni manje nego na svoj 18 rođendan.
Možda ne bi bilo na odmet prisjetiti se kako uopće počela ta čitava fama o "Najmlađem playboyevom fotografu" ...
(DEZ)INFORMIRANJE JAVNOSTI
Kada je prije cca godinu i pol u medijima po prvi put objavljena bombastična vijest o "najmlađem playboyevom fotografu u povijesti" mediji su je ekspresno prenjeli, u dobroj i poznatoj maniri domaćeg "copy/paste novinarstva". Naime, medijski napisi su se svodili na to da jedan (tada) 16-godišnjak objavljuje fotografije (polu)golih žena u domaćem izdanju časopisa Playboy, te da je ovaj svojevrsno "fotografsko čudo od djeteta", uz vrlo pretenciozne natpise i izjave samog fotografa kako djevojke praktički stoje u redu i čekaju da mu stanu pred objektiv.
Međutim, nakon što je ta fama krenula, ubrzo se pokazalo da stvari baš i nisu takve kakvima se u medijima pokšavaju prikazati.
Prva, i možda najbitnija stvar u čitavoj toj priči je to da su se oglasili iz redakcije Playboya, i to izjavom da nemaju pojma tko je on, te da ga oni nisu angažirali... Drugim riječima, tvrdnja kako je on "playbojev fotograf" bila je - neistinita.
Tom prilikom se otkrilo i to da je dotični fotograf zapravo radi za portal Direktno.hr, a da taj portal samo proslijeđuje njegove fotografije dalje Playboyu. To što njegovo ime stoji ispod njegovih fotografija objavljenih u Playboyu, ne znači ništa drugo osim da je on autor, i isto bi pisalo ih se objavi u bilo kojim drugim novinama, s obzirom da postoji zakonska obveza navođenja imena autora.
IMIDŽ I MEDIJSKA RAZVIKANOST VAŽNIJI OD KVALITETE I TALENTA?
Prema onome što mu je od radova objavljivano u medijima (između ostalog na portalu Direktno, i u Playboyu), nije jasno tko vodi računa o kvaliteti radova koji se na tim portalima objavljuju...? Ista stvar je i sa radovima koje je dotični objavio na svome Facebook profilu i Facebook "ime-prezime-photography" stranici.
Naime, ako se pretpostavlja da bi ti radovi stvarno trebali biti "najbolje" što je dotični u stanju proizvesti, teško da je angažiran isključvo zbog njihove kvalitete, već ga očito netko "gura"....
Naime, prema viđenome, njegove fotografije bi s obzirom na svoju (ne)kvalitetu vrlo teško prošle iole ozbiljniju selekciju prave fotografske struke u bilo kojem ozbiljnijem časopisu koji drži do sebe, a pogotovo ne u časopisu takvog kalibra kao što je Playboy. Štoviše, objavljivanje takvih fotografija u časopisu kao što je Playboy, bilo bi poput objavljivanja nekakvih usputnih izletničkih snapshota, i turističkih snimaka snimljenih pomoću mobitela i selfie-štapa u National Geographicu.
Konkretno, na velikoj većini fotografija, uz nesuvislu, nedorečenu, a ponekad i besmislenu kompoziciju kadra, kao i "početničke" greške u kadriranju (tipa: "sudaranje" objekata u kadru, loše linije "reza", itd.), upotrebi svijetla i namještanju modela, modeli često umjesto da da djeluju senzualno, erotično i zavodljivo, djeluju u najmanju ruku vulgarno, a u najgorem slučaju kao da se radi o nekakvoj "soft" pornografiji. Ili pak suprotno, djeluju totalno bezlično i nezanimljivo....
Na kraju, ako je ovaj doista potpisao ugovor o suradnji s Playboyem - kako to da Playboy po pitanju toga niti na svojim službenim stranicama, niti na službenom Facebook i Twitter profilu o tome nije objavio ni slova? Te zašto u medijskim napisima o dotičnom događaju nije navedeno tko je iz redakcije Playboya bio na potpisivanju tog ugovora, odnosno jesu li uopće bili tamo (što bi bilo logično za očekivati)?.... Radi li se možda opet o nekakvim "patkama" za potrebe (samo)promidžbe dotičnog...?
Fotografi često muku muče s raznim dosadnjakovićima, uglavnom u vidu samozvanih redara, ljudi "koji se ne vole slikat" i sličnih "šuša" koje ih namjerno ometaju u poslu, ili pozivaju na odgovornost. Naravno, kako se ovi rado lijepe za fotografe gotovo poput muha na izmet, čak i kada fotografi ne snimanju u njihovom smjeru nego nešto sasvim deseto, postavlja se pitanje kako ih se efikasno otarasiti. Postoje određene metode, odnosno "protumjere" za takve naporne i dosadne persone.
Jedna od najboljih protumjera svakako je - ignoriranje. Ponašanje bez ikakve reakcije na galamu i prozivke dotičnih osoba. Ponekad je to sasvim dovoljno. No ponekad, nažalost, nije...
S obzirom da se vrlo često radi o popriličnim budalama (bilo kompleksašima, muljatorima, ili raznim paranoicima), treba izbjegavati ulaske bilo kakvue dulje i dublje rasprave, ili neka pretjerana "opravdavanja" pred dotičnima. Ako im se već mora nešto reći, najbolje ih je u startu "otpiliti", a za tu svrhu je najbolje u što manje riječi reći što više (otprilike u maniri tzv. Lakonske fraze). Ironija, sarkazam, cinizam, ili pak davanje direktnog protupitanja kao odgovora na njihovo pitanje, mogu sasvim dobro poslužiti u situacijama kada ignoriranje ne upali, ili pak nije opcija.
Evo samo nekoliko mogućih primjera:
- "Tko ti je dao dozvolu da slikaš?"
- "A tko je tebi tebi dao dozvolu da ispituješ ljude?"
- "Idite negdje drugdje slikati!"
- "Od kad ste mi vi šef?"
- "Mene ne smiješ snimati!"
- "Onda mi se makni iz kadra."
- "Što ju/ga snimaš?"
- "Ste mu/joj vi advokat?"
i tome slično...
Tu su naravno i situacije kada "dežurni redar" misli da je "netko i nešto" pa uputi ono famozno pitanje tipično za prepotentne ljude:
- "Jel ti znaš tko sam ja!?"
- "Ak vi to ne znate, kak bi ja to trebao znati?"
Inače, u situaciji kada je i više nego očito da snimatelj nešto snima, a netko mu "uleti" sa pitanjem "da li snima"...:
- "Snimaš?"
- "Ne! Cijepam drva*!"
[* ili bilo koja druga radnja koja nema veze s fotografijom]
Na zagrebačkoj Splavnici, jedna prodavačica cvijeća je vidjela kako je neki fotograf, oboružan DSLR aparatom, snimao u smjeru druge prodavačice, koja je prodavala nekakve slike. Bez obzira što tamo dnevno prolazi gomila turista i što se svi slikaju i naslikavaju, ova je iz nekog samo njoj znanog razloga ovoj, prilično uzrujano, uputila "dušebrižnički" komentar: "Kaj si mu dala da te slika!? Kaj ak te negdje stavi...!?"
Na što joj je prodavačica slika vrlo mirno odgovorila: "Bit ću popularna."
(A ja sam stajao u blizini i to gledao i slušao... op.a.)
Mediji zadnjih dana, u maniri pravog medijskog cirkusa, bruje o tome kako je aktualna predsjednica "uhvaćena" kako je mobitelom fotografira glasački listić.
Iz nekog razloga DIP je na ovim izborima odlučio "zabraniti" fotografiranje glasačkih listića. Zašto? Ništa konkretno se ne navodi (konkretni razlozi zabrane), već samo nešto neodređeno u smislu da je to "neprimjereno" i "u suprotnostima s pravilima ponašanja na biralištima."
Zanimljivo je da na prijašnjim izborima nije bilo takvih upozorenja, preporuka, zabrana ili što bi to već trebalo biti.
Isto tako, očito je nekome promaklo to da se prethodnih godina već događalo da su nakon izbora objavljivane fotografije glasačkih listića, i to uglavnom onih nevažećih - od onih gdje su pojedinci dopsivali svoje kandidate (uključujući i imaginarne, animirane likove, filmske junake idr.), preko toga da su na glasačke listiće pisali razne poruke naciji i političarima, pa do crteža penisa raznih oblika i veličina, i slične "ikonografije"...
Ako je poanta te preporuke, zabrane ili što to već je, u nekakvom sprečavanju narušavanja tajnosti glasovanja, ono je već ionako jasno definirano kao kazneno djelo (prema čl. 336. aktualnog kaznenog zakona), ali se ono može počiniti samo tako da netko nekom spravom za snimanje, bio to mobitel ili fotoaparat bilo koje vrste, mimo paravana koji osigurava tajnost glasanja, snimi tuđi glasački listić sa zaokruženim brojem kandidacijske liste ili brojem kandidata i to negdje objavi. A upravo to je de facto učinio snimatelj koji je "uhvatio" predsjednicu, s obzirom da se na snimci vidi gotovo pola njenog glasačkog listića...!
S druge strane, predsjednica, bez obzira na DIP-ove preporuke, zabrane, ili što to već je, nije tim snimanjem učinila ništa protuzakonito.
Sufliranje, a što u doslovnom prijevodu znači "šaptanje", svodi se na upućivanje savjeta, uputa i raznih drugih opaski, najčešće nekome tko ih uopće koje nije tražio. Obično ljudi koji imaju opsesivnu sklonost sufliranju najčešće nisu svjesne da time uopće ne pomažu, već naprotiv, najčešće samo odmažu, smetaju i kvare koncentraciju osobi koja nešto radi.
Tko god da je ikada vozio automobil, sigurno je barem jednom doživio to da mu suvozač ili netko sa zadnjeg sjedala tokom vožnje "suflira", tj. daje "upute" kako da vozi, gdje da skrene, gdje i kako da se parkira, ili pak krizizira način vožnje, stanje automobila itd. Opaske tipa: "Zašto nisi tu skrenuo?", "Joj gle tamo ti je slobodan parking!", "Ajme kak to voziš"... i tome slično.
Takva slična pojava sufliranja postoji i u fotografiji.
To su one situacije kada netko fotografu koji negdje nešto snima, bez da ga je fotograf to tražio, daje "pametne savjete" kako i što (ne)bi trebalo snimat. Bilo da te "upute" dolaze od osobe koja se nalazi u kadru, bilo da se radi nekom promatraču koji stoji sa strane. "E, daj pazi da me cijelu uhvatiš u kadar!", "Snimaj me samo iz lijevog profila", "Što snimaš ovo, daj snimaj ono!", "Kakva ti je to kamera, ti msiliš s time našto snimiti?" i tome slično...
Jedna stvar koja karakterizira svakog ozbiljnijeg fotografa je vlastiti fotografski stil.
Ono što karakterizira nečiji fotografski stil su izbor fotografskog žanra (odnosno izbor motiva koji prevladavaju na fotografijama), tehnikea snimanja (vrsta aparata, odnosno medij na koji se snima) i završna obrada i prezentacija fotografije (kolor, c/b, kontrast...itd).
No što se tiče samog razvijanja vlastitog fotografskog stila, tu generalno postoje dva smjera, odnsono
moglo bi se reći, dvije vrste fotografa...:
1. Fotografi koji pokušavaju razviti vlastiti stil
Postoje fotografi koji pokušavaju "na silu" stvoriti i progurati svoj vlastiti "originalni" fotografski stil. No takvo "izmišljanje vlastitog stila" odnosno "potreba da se po svaku cijenu bude originalan" zna zapravo biti dvosjekli mač - s jedne strane, može doista značiti nekakvu originalnost, no s druge strane lako se može dogoditi da rezultira katastrofom. Često se i događa, da nadobudni fotografi misleći da su razvili svoj jedinstveni i neponovljivi fotografski izričaj zapravo zaglibe u nekakvim "konceptima" koji se na kraju svedu na jako malo (loših ili jedva prosječnih) fotografija i jako puno (često teško razumljivog ili posve nesuvislog) teksta koji bi trebao publici objasniti "što je autor zapravo fotografijom htio reći".
Štoviše, u ovu zamku često znaju upasti čak i akademski obrazovani fotografi, koji samo na račun svoga obrazovanja umisle da su ne-znam-kakvi umjetnici, i da su svi njihovi radovi "ne-znam-kakva umjetnička remek-djela"...
2. Fotografi koji se oslanjaju na već postojeći stil
Fotografi kojima se jako sviđa stil nekog drugog fotografa, pa svoj rad baziraju na takvom već postojećem fotografskom stilu, često bivaju optuženi (upravo od ovih prvih, "učenih", koji nastoje biti "originalni") da "kradu", "kopiraju" ili "imitiraju" nečiji stil, i da "nisu originalni" itd... najčešće sa jedinim ciljem omalovažavanja rada i truda.
Međutim fotografi koji se oslanjaju na već postojeći stil, jednostavno nastoje biti nastavljači takvog stila odnsono "škole" fotografiranja, jednako kao što se i u drugim žanrovima umjetnosti (slikarstvu, glazbi itd.) događalo da neki umjetnik svoj stvaralački stil bazira na već nekom postojećem stilu nekog autora koji je djelovao prije njega... Štoviše, to "imitiranje" ponekad može čak rezultirati time da "imitator" svojim radom čak i nadmaši "učitelja"....
Digitalni fotoaparat, baterija i memorijska karticu mnogima su sasvim dovoljne stvari da se osjećaju fotografima. Iako to donekle stoji, ipak postoje i neke sitnice koje možda nisu neophodne, ali jako pomažu...
1) rezervne baterije
Uz većinu aparata serijski dolazi samo jedna baterija ili set jednokratnih baterija (ako koristi AA ili AAA) veličinu. Kako baterije ne traju vječno, te ih je potrebno ili puniti ili zamjeniti, nije naodmet nabaviti još koju rezervnu bateriju, odnosno set punjivih AA ili AAA baterija, te ih uvijek nositi sa sobom.
2) rezervna memorijska kartica
Rezervna memorijska kartica je za digitalni aparat otprilike kao rezervna rola filma za filmski. Dobro dođe ako se dogodi da se jedna kartica napuni. Štoviše, bolje je imati dvije kartice manjeg kapaciteta nego samo jednu većeg, jer se može dogoditi da jedna kartica crkne; ako su snimke na dvije kartice, barem dio snimaka "preživi".
3) osnovni pribor za čišćenje
U osnovni pribor za čišćenje spada obična malena pamučna krpica, ili tzv. "lenspen" za čišćenje aparata. Za uklanjanje fleka s objektiva i prašine s aparata, sasvim dovoljno.
4) foto-torbica
Ne foto torba, već torbica, navlaka, futrola, etui ili kako bi s eto moglo nazvati, pomogućnosti da u nju osim samog parata stanu i stvari iz prve tri stavke. Ne samo da olakšava nošenje već štiti aparat od prašine i od mehaničkih oštećenja.
Prije nekoliko mjeseci domaćim medijima se provlačio medijski cirkus oko toga je su li slike "Modnog Mačka" koje su prikazivale njega na raznim svjetskiim lokacijama poput new Yorka fotomontaže kreirane pomoću Photoshopa, ili se ipak radilo o autentičnim fotografijama...
No nedavno je jedna skupina Indijaca doista lažirala svoj "uspon" na Himalaju. Dotični su umontirali sebe, tj. vlastite likove, na već postojeće fotografije nečijih uspona...
Pojavio se video u kojemu je jedan čovjek prolaznicima u New Yorku uništavao selfie-stickove pomoću velikih vrtlarskih škara za obrezivanje voćki...
Koliko god s jedne strane nekima to možda izgledalo smiješno, s druge strane radi se o uništavanju tuđe imovine. Ne samo selfie sticka, već možebitno i samog mobitela montiranog na selfie stick, ako se ovaj ošteti prilikom pada na zemlju...
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
