Fascinantno (mi) je kako i "najobičnije" scene iz tog doba nose neku svoju pozadinsku vibru... poput duha (iz) tog vremena.
Blaženo ("fotografsko") doba u kojem se snimanje osoba, živih ljudi, ljudi u kontekstu s krajolikom... smatralo "normalnim", poželjnim dijelom "slike vremena", za razliku od često ispraznih, beživotnih, "Pale sam na svijetu" autocenzuriranih uradaka današnjice... da se netko ne bi (šmrc!) uvrijedio. I neka "pravobraniteljica" uzrujala.
Čovac je, vidim, među rjeđim fotografima tog doba snimao zamrznute pokrete, od čega mu je najpoznatija "Tenisačica" - pravi pandan "našem" preskakivaču... klupe (?) kojeg je snimio, ako se ne varam, grof K. Drašković još u 19. stoljeću.
28.09.2016. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Fascinantno (mi) je kako i "najobičnije" scene iz tog doba nose neku svoju pozadinsku vibru... poput duha (iz) tog vremena.
Blaženo ("fotografsko") doba u kojem se snimanje osoba, živih ljudi, ljudi u kontekstu s krajolikom... smatralo "normalnim", poželjnim dijelom "slike vremena", za razliku od često ispraznih, beživotnih, "Pale sam na svijetu" autocenzuriranih uradaka današnjice... da se netko ne bi (šmrc!) uvrijedio. I neka "pravobraniteljica" uzrujala.
Čovac je, vidim, među rjeđim fotografima tog doba snimao zamrznute pokrete, od čega mu je najpoznatija "Tenisačica" - pravi pandan "našem" preskakivaču... klupe (?) kojeg je snimio, ako se ne varam, grof K. Drašković još u 19. stoljeću.
28.09.2016. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...