četvrtak, 30.04.2015.
To je, dakle, naše pravosuđe...?
Prije cca godinu dana dogodio se slučaj da su dvojica maturanata na Norijadi, gurnuli u fontanu Manduševac fotoreportera agencije Pixsell, pri čemu je fotoreporteru uništena fotografska i kompjuterska oprema u vrijednosti više od 100.000kn. Nedavno se dogodio sudski epilog tog slučaja.
Kako donosi portal Cahayabox, Državno odvjetništvo odbacio je optužnicu za uništenje tuđe stvari, koja je podignuta protiv dvojca koji su "štosa radi" gurnuli fotoreportera u manduševac. U obrazloženju stoji "Kaznena prijava se odbacuje jer se kazneno djelo oštećenja tuđe stvari može počiniti samo s direktnom namjerom što u konkretnom slučaju nije utvrđeno" te da su optuženi postupali "ne razmišljajući, iz zabave, neoprezno se ponašajući".
Hrvatsko sudstvo odbacilo kaznenu prijavu protiv braće koja su gurnula fotoreportera u Manduševac!
Što se iz ovoga može zaključiti?
1. Da se, prema ovom tumačenju zakona, ovakva situacija de facto svodi na ono "tko mu je kriv što je sa sobom imao fotoaparat". Praktički ispada da je žrtva sama kriva što joj je stradala oprema, bez obzira što su štetu zapravo (namjernim a ne slučajnim guranjem u Manduševac) prouzročile druge osobe.
2. Da bi se i u drugim sličnim situacijama moglo komotno izvući na jednak način, npr. da se netko tko "štosa radi" i "zabavljajući se" zaletava i gura ljude na nogostupu, pa netko zbog toga padne i pritome mu se razbije mobitel ili laptop, ozlijedi se na neki način ili padne pod auto, mogao opravdati da je to radio "ne razmišljajući, iz zabave, neoprezno se ponašajući". (Vidi točku 1. svođenjem na to da "tko mu je kriv što je baš tada tamo naišao".) Ili ako se netko "iz zabave" nabacuje ciglama pa cigla doleti nekome na auto ili u prozor...
3. Da će vrlo vjerojatno u situacijama gdje netko fizički napadne fotoreportera ili bilo kojeg fotografa općenito, a kojemu u naguravanju strada oprema, napadač neće biti kažnjen za uništenje opreme "jer nije imao namjeru uništiti opremu" već 'samo' "fizički se razračunati sa fotografom." Pa se može izvući čak sa narušavanjem javnog reda i mira (što je samo prekršaj), za razliku od oštećenja tužđe stvari koje je kazneno djelo.
Dotičnom fotopreporteru čini se ostaje samo još privatna tužba za naknadu štete, a s obzirom na naše sudstvo i koliko privatne tužbe znaju trajati, tu je ishod krajnje neizvjestan.
[Zanimljivo je da u kaznenom zakonu nisam uspio naći dio koji opisuje na koji se način to dijelo može počiniti (izravnom, neizravnom namjerom, nehajem isl. - ovo bi po svemu sudeći spadalo u nehaj), kako što piše u obrazloženju, već samo što spada pod dotično kazneno djelo i kako se pokreće kazneni postupak. (članak 235. i članak 245.).op.a.]
nedjelja, 26.04.2015.
PINAC report
Kako javlja PINAC, prilikom jednog prosvjeda u Baltimoreu, policija je prilikom naguravanja sa prosvjednicima pretukla jednog fotografa (fotoreportera). Drugi fotograf je navodno uhićen. Postoji i kratka video snimka:
Baltimore Police Beat Up Photographer, Arrest Another During Freddie Gray Protests
Černobil
ponedjeljak, 13.04.2015.
Etiketiranje u praksi
iliti: "Crno-bijeli svijet i ne tako zlatna sredina"
Ima mnogo onih koji glasno propagiranju da "svatko ima pravo na svoje mišljenje". No oni koji su u tome najglasniji, od onih koji imaju drugačije mišljenje od njihovog, najčešće brane - etiketiranjem. Etiketiranje nije ništa drugo nego tzv. "napadanje slamnatog" u ad hominem maniri. I dok je prepucavanje na relaciji između dva ekstrema često, ni oni koji zagovaraju neki umjereni (srednji) stav između ta dva ekstrema nisu u ništa boljem položaju, štoviše, čak su u gorem položaju - nalaze se "između dvije vatre", dva ekstremna stava.
Konkretno, ako se u diskusiji sa nekim esktremnmim ljevičarem/anarhistom/progresivcem izrazi stav koji se ne poklapa 100% sa njegovim, može se očekivati etiketiranje tipa "fašist", "homofob", "šovinist", "katoliban" i tome slično. Dovoljno da je stav malčice konzervativan, ali ne mora uopće biti dijametralno suprotan, tj. ekstremno desničarski.
Isto tako, ako se u diskusiji sa nekim ekstremnmim desničarom/fašistom/konzervativcem izrazi stav koji se ne poklapa 100% sa njegovim, može se očekivati etiketiranje tipa "komunjara", "crvena banda", "antikrist", "sotonist" i tome slično. Opet, dovoljno je da je izrečeni stav malčice liberalan, ne mora uopće biti ekstremno ljevičarski.
Kako to izgleda u praksi? Otprilike ovako:
U diskusiji sa pedofilofobom, čim ne vičeš "ubi pedofila", već nastojiš svaku situaciju sagledati zasebno i racionalno, iako se zalažeš za kažnjavanje dotičnih po zakonu ako su stvarno krivi, automatski ćeš dobiti etiketu da "braniš pedofile" odnosno čak biti i proglašen dotičnim.
U diskusiji sa dušebrižnikom/"velikim moralistom", čim nisi za zabranu onih slika koje se njima osobno ne sviđaju (bilo kakva golotinja, slike ratnih zona isl.), automastki si "voajer", "lešinar" i tome slično, iako si protiv objavljivanja stvarno degutantnih fotografija (rasomadanih tijela i sličnog, ili fotografija esktremnih oblike spolnog općenja). S druge strane oni koji takve degutantne stvari stavljaju na net će te proglašavati "zagovarateljem cenzure" i sličnim.
U diskusiji sa feministicama, ako spomeneš da si za ograničenje pobačaja (s obzirom da postoje brojne metode kontracepcije), makar nisi za potpunu zabranu (zbog deformacije ploda, silovanja ili opasnosti za žvot majke), dobit ćeš etiketu kako si "šovinista", "ženomrzac" i tome slično. Istovremeno će te oni koji su za apsolutnu zabranu pobačaja proglašavati "nenormalnim", "ubojicom djece" isl., ugflavnom istim etiketama kojima časte one koj su za neograničen pobačaj.
U disksiji sa LGBTQ-ovcima, ako kažeš da si protiv toga da se istospolna veza naziva brakom, već partnerstvom, iako nisi za zabranu takvih veza, odmah ćeš dobiti etiketu da si "homofob", "fašist" itd... Dok će te oni koji su za zabranu takvih veza, proglašavati njihovim simpatizerom, "pederom" isl...
U diskusiji sa braniteljima, ako spomeneš da bi branitelji trebali naći život mimo tog svojeg braniteljskog statusa s obzirom da je rat davno završio, iako cijeniš njihov doprinos hrvatskoj neovisnosti, dobit ćeš etiketu da si "jugofil", "četnik", "komunjara" i slično. S druge strane istovremeno će te oni kojima branitelji jako smetaju, poistiovjećivati s njima i proglašavati "nacionalistom", "klerofašistom" i sličnim pridjevima kojima etiketiraju branitelje.
U diskusiji sa nekime kome je svaki vid autoritativnog odgoja djece "zlostavljanje", ako spomeneš da si za autoritativni odgoj, čak i za "odgojnu po dupetu" kao krajnju odgojnu mjeru ak ništa drugo ne upali, automatski ćeš biti proglašen "psihičkim/fizičkim zlostavljačem djece", iako si protiv zlostavljanja djece (u smislu premlaćivanja).
U diskusiji sa teoretičarom urote, ako izraziš stav da je njegova teorija urote glupost, automatski češ dobiti etiketu kako si "vladin agent", "osoba ispranog mozga", "vanzemaljac/reptil" i slično...
I tako dalje...
petak, 10.04.2015.
Bavljenje idiotarijama
U zadnje vrijeme kao da se svako malo potežu beskonačne debate o tome što neka slika zapravo prikazuje. Tako je prije par mjeseci to bila jedna bezvezna preeksponirana (presvijetle) fotografija nekakve plavo-crne haljine, gdje se postavljalo pitanje je li haljina bijelo-zlatna ili plavo-crna... Oni koji nemaju pojma o prirodi svijetlosti su naravno tvrdili da je bijelo-zlatna.
NEVIĐENI KAOS Fotka haljine doslovno 'slomila' internet i izazvala društveni raskol
Sada se pojavio novi "problem" za mentalne masturbacije budala koji se vole prepucavati i igrati eksperata za fotografije - fotografija mačke na stepenicama, uz pitanje "da li se mačka penje po stepenicama ili se spušta." Naravno, onaj tko tvrdi da se penje je budala koja nije uočila detalj stepenica (gazište) iz kojeg svatko tko je ikada vidio stepenice može zaključiti da se mačka spušta, a da je iluzija stvorena kutom snimanja.
INTERNET OPET POLUDIO Ide li ova mačka gore ili dolje?
Einstein je bio u pravu. Ljudska glupost je beskonačna...
četvrtak, 09.04.2015.
"War is hell"
Naramak ratnih fotografija, iz Vijetnamskog rata:
** Poznati portret vojnika iz vijetnamskog rata sa natpisom "war is hell" (rat je pakao) na kacigi:
An American soldier wears a hand lettered “War Is Hell” slogan on his helmet in Vietnam, 1965
** Fotografije ranjenika iz vijetnamskog rata. (Pažnja, potencijalno uznemirujuće fotografije!)
Pictures of the Brutality of the Vietnam War in 1966
** Još jedna kolekcija fotografija iz vijetnamskog rata
55 Incredible and Historic Black and White Photos of Vietnam War
srijeda, 08.04.2015.
Fotografski "attention whoring"
"Attention whoring" je način ponašanja koji karakterizira ljude koji u nekoj mjeri pate od histrionskog poremećaja ličnosti; radi se o tome da takvi pojedinici na sebe pokušavaju privući pozornost što većeg broja ljudi, vrlo nametljivo i po bilo koju cijenu.
Neki to čine zbog pretjeranog ponosa, narcizma i samodopadnosti (tj. vjerovanja kako su "posebni" te da bi im se drugi zbog toga trebali bezpogovorno diviti, a da se svijet vrti oko njih i zbog njih), dok drugi to čine iz potrebe da nečime (u ovom slučaju pohvalama od strane drugih) nadomjeste nedostatak samopouzdanja.
(linkano sa: www.someecards.com)
Osim što je dotična pojava danas i više nego sveprisutna na estradnoj sceni (gdje npr. razne netalentirane "pjevačice" i slične "želim-biti-poznata-i-slavna" persone, pokušavaju umjesto glasom ili kakvim već svojim dostignućem i talentom, privući na sebe pažnju publike golotinjom, skandalima i stvarima iz privatnog života koje zapravo nikoga ne zanimaju, osim onih koji nemaju svoj život pa se opsesivno bave tuđim).
No, attention whoring se kao pojava događa i među fotografima. I to na više načina.
1. ATTENTION WHORING OPREMOM - Možda najčešća pojava među fotografima je upravo ovaj tip "attention whoringa". Svaki fotograf svoj aparat/objektiv hvali, otprilike isto kao što "svaki cigo svoga konja". Ovome pribjegavaju prvenstveno oni fotografi koji svoj nedostatak fotografskog talenta pokušavaju nadomijestiti (pre)skupom opremom. Ne zato što njima takav fotoaparat stvarno treba (iako to u svojim racionalizacijama često tvrde) već samo iz razloga da drugi vide da oni imaju takav "vrhunski" fotoaparat, i da mu se dive. Ista stvar je i sa objektivima ili nekim drugim komadima opreme.
Čak kod takvih nije rijetkost da čim izađe novi model fotoaprata, prodaju stari aparat iako je bio savršeno funkcionalan, da bi zatim prodali novi kako bi kupili najnoviji... itd.
2 . ATTENTION WHORING SLIKAMA - Ovaj oblik "attention whoringa" se očituje u pojavi gdje pojedini fotografi (ili "fotografi") iskrcaju na neku društvenu mrežu tonu svojih slika, i onda na njih očekuju samo pozitivne komentare - bez obzira radilo se to o "selfijima" (svih mogućih vrsta), fotografijama s nekog događaja, ili pak nekakvim umjetničkim pokušajima. U slučaju izostanka pohvala ili nedajbože bilo kakve nepoželjne kritike, redovito slijedi "dramljenje"... Nije rijetkost čak i to da moljakaju ljude da im "lajkaju" fotke, jer na drugi način (tj. kvalitetom radova) nisu u stanju na njih privući pozornost.
3. ATTENTION WHORING NAČINOM RADA - Postoje i fotografi koji "attention whoring" ispoljavaju ni više ni manje nego - načinom rada. Na primjer, kada od običnog modnog snimanja rade "neviđen spektakl", npr. zbog neobičnog načina na koji ide fotografirati obični objekt ili osobu, ili pak nekim drugim pretjerivanjem, a o čemu mediji nerijetko izdašno izvještavaju, pa se kod naivnih dobiva dojam "vrhunskog fotografa" iako radovi koji nastanu možda prosječni... ako uopće.
Zaključak?
Ne kaže se uzalud da tiha voda brege dere.
subota, 04.04.2015.
Stanje raspadanja domaćeg fotografskog weba
...iz vlastitog iskustva
Kada sam se prije deset godina počeo amaterski baviti fotografijom, kao svaki "novajlija" tražio sam savjete iskusnijih. Naravno, najlakši način za dobivanje savjeta od iskusnijih fotografa bilo je stavljanje fotografija na internet. Na neki umjetnički portal.
Kako sam tada još studirao, doznao sam kako su neki od kolega s fakulteta, također fotografi amateri, članovi portala "mi3dot", te sam se kao "friški" fotograf-amater odlučio i sam na njega učlaniti.
Prvo što mi je tamo palo u oko, jest da na dotičnom portalu može uploadati samo jedan rad svaka 3 dana, kako bi se natjeralo autore da naprave selekciju radova - da stavljaju samo one koje smatraju najboljima, umjesto da stihijski istovare gomilu slika koju zbog količine nitko normalan neće ni gledati, a kamoli komentirati. U početku je sve išlo prilično dobro, bilo je čak i nekoliko vrlo korisnih i konstruktivnih komentara, no kao da je vladao neki otpor prema fotografima, s obzirom da je se radilo o dizajnerskom, a ne fotografskom sajtu - dizajnerski radovi su bili puno više gledani i komentirani od fotografskih. Nakon što sam otkrio Fotozine, nakon nekog vremena prebacio sam se na njega, a profil na mi3dot-u zapustio (još je dostupan, ima tek nekoliko mojih ranih radova, op.a.). Inače, s vremenom se "mi3dot" potpuno raspao - admini ga danas više ne održavaju, nema novih vijesti, radove nitko ne komentira niti stavlja nove, ima tek neke sporadične aktivnosti na forumu.
Fotozine, iako je u početku djelovao obećavajuće s obzirom da je bio isključivo fotografski portal, a na kojemu su podjednako bili zastupljeni i profići i amaterčine, bilo je za tu i tamo se znao zalomiti koji savjet ili konstruktivna kritika. Međutim u dvije-tri godine broj članova Fotozina se upeterostručio, a to je pak samo dovelo do toga da je po pitanju fotografija kvantiteta pojela kvalitetu (u punom smislu te riječi), a povremene konstruktivne komentare i kritike su zamjenila divnokrasna podilaženja. Štoviše, sve su bila češća i prepucavanja u komentarima ispod fotografija te na lokalnim forumima, koje je, usput rečeno, administracija rješavala vrlo pristrano.
Pokušao sam zatim i na Ptičici. Nula bodova. Portal na kojemu su rijetke dobre fotografije doslovno zakopane pod tonama smeća. Suvislih komentara i savjeta ni od korova, samo "plusići", superlativi svih vrsta i veličina, i slična divnokrasna podilaženja, najčešće po sistemu "daj mi da ti dam"... Štoviše, kako se čini, admini su od nje digli ruke - ista "slika dana" već stoji jako jako dugo, iako tu i tamo ima novih fotografija.
Po svemu sudeći, čini se da je Facebook svima "ukrao show" s obzirom da svi vise na njemu. Vjerojatno zato jer je na njemu najlakše hvatati "lajkove", pogotovo od "frendova" i ako se radi o "selfijima", i to bilo keljeći fotke na vlastiti profil, "ime-prezime-photography" stranicu ili u kakvu "fotografsku grupu" - ima ih ko pljeve, no iz viđenoga i u njima kvantiteta ubija kvalitetu. Samo za skupljanje "lajkova". Suvisli komentar? Svetogrđe!
Stavljam li tamo svoje radove? Ni u bunilu...
petak, 03.04.2015.
Treba li grb biti na registarskim pločicama?
Tko o čemu, 'rvati o novim registarskim pločicama. Sve u 16 se lome koplja oko toga da li hrvatski grb mora ostati. S jedne strane, dizajneri, koji su se prvotno pobunili zbog traljavo složenih ideja koje je složio sam MUP, zbog čega je i pokrenut natječaj, s druge strane "domoljubni" dio javnosti koji se sada buni zbog toga što ni na jednom od tri odabrana idejna rješenja nema grba.
Ti isti "veliki domoljubi" već standardno, još od domovinskog rata, sve neistomišljenike po bilo kojem pitanju etiketiraju kao "jugonostalgičare", "komunjare", "crvenu gamad", "mrzitelje Hrvatske" i slično. (Zapravo na potpuno jednak način vrlo sličnom retorikom kao što i ekstremni ljevičari sve neistomišljenike etiketiraju kao "fašiste", "katolibane" i slično, tako da čak i nekakv umjeren stav, odnosno "zlatna sredina" zapravo i nije tako "zlatna", s obzirom da se nalazi između dvije vatre dva ekstrema. op.a.)
Meni osobno, svejedno - ako grb nije bio obavezan element u propozicijama natječaja za dizajn novih tablica, tada je i tablica bez grba prihvatljiva, odnosno zadovoljava uvjete natječaja. Drugi par rukava je to tko je točno i po kojim kriterijima odabrao baš ova tri idejna rješenja.
Čisto za informaciju, slijedeće zemlje u Europi nemaju niti grb (niti bilo kakvu drugu oznaku zemlje, npr. zastavu) (boldane su članice EU-a):
Armenija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Latvija, Litva, Luxemburg, Makedonija, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Švedska, Turska, Velika Britanija, Vatikan.
Grbove, zastave i slično na tablicama imaju:
Albanija, Andora, Austrija, Azerbeđan, Bjelorusija, (Hrvatska), Gruzija, Njemačka, Island, Italija, Kazahstan, Lihenštajn, Moldovija, Monako, Crna Gora, Norveška, Rusija, San marino, Srbija, Slovačka, Slovenija, Švicarska, Ukrajina
Drugim riječima, od 28 članica EU, grbove i/ili zastave ima njih samo 6 (Hrvatska uključena).
(izvor: Wikipedia -Vehicle registration plates of Europe)
Znači li to po "velikim domoljubima" kojima je micanje grba sa registarskih pločica "svetogrđe", da su sve one države koje nemaju državna obilježja na tablicama "mrzitelji svoje države"?
četvrtak, 02.04.2015.
Zamalo linčovani!
Kako javlja PINAC, nedavno se dogodio incident u kojem je dvoje ljudi, fotoreportera, ni krivo ni dužno umalo bilo linčovano od strane bjesne rulje. Razlog? Stereotip da je svaka osoba s fotoaparatom blizu djece "pedofil".
Konkretno, Marisha and Jesse Camp, brat i sestra, putovali su Zapadnom Virginijom i snimali fotoreportaže, kada ih je u jednom trenutku okružila gomila i optužila da su "pedofili", zbog toga što su intervjuirali i snimili nekoliko mlađih osoba, a što se nije svidjelo "zabrinutim roditeljima". Tim "zabrinutim roditeljima" pridružilo se još ljudi, koji su se obrušili na fotoreportere, uzimajući zdravo za gotovo pretpostavke tih "zabrinutih roditelja". Tko zna što bi se dogodilo da se nije pojavila policija...
Photographers Accosted by Angry Mob in West Virginia, Accusing Them of Pedophilia
srijeda, 01.04.2015.
Stripy
Fotograf...
