Ovu fotografiju snimila je Dorothea Lange, 1936. godine, za vrijeme "Velike depresije".
(public domain)
Utvrđeno je da je osoba na slici Florence Owens Thompson (1903–1983), majka sedmero djece.
Ova fotografija je zapravo posljednja u sekvenci od ukupno 6 fotografija koje je Dorothea Lange snimila tom prilikom. Ostalih 5 fotografija
[Uvodna napomena: Ovaj post nije vezan za fotografiju, već se tiče određenih pojava koje se u zadnje vrijeme događaju na Blogu.hr]
Već se nekoliko godina na pojedinim blogovima blog.hr servisa pojavljuje problem u obliku čovjeka zvanog Mirče, koji u komentarima ispod postova na nekim blogovima ostavlja poduže pjesmice, uglavnom omalovažavajućeg i vulgarnog sadržaja. S obzirom na učestalost, iz toga se može iščitati da se očito radi o psihički bolesnoj osobi, koja je zbog tih svojih postupaka blogerima vrlo iritantna.
O kojem se točno psihičkom poremećaju kod dotičnog radi nije poznato (iako nebi čudilo da je nešto iz šizofrenog/psihotičnog spektra), no bolest se kod dotičnog nažalost manifestira u tome da ovaj čini to što čini. Da li ima potrebu zbog nekih svojih fanatičnih (moralnih i/ili vjerskih) svjetonazora omalovažavati i vrijeđati sve za koje smatra da nemaju "odgovarajuće" svjetonazore, ili pak to koristi kao nekakav "ispušni ventil" za svoje unutarnje frustracije, ili nekakav oblik zabave, teško je zaključiti.
No, potrebno je spomenuti to da su psihički poremećaji bolesti u punom smislu te riječi; to nisu svijesna i voljna psihička stanja, već pravi poremećaji na koje se samo snagom volje ne može utjecati. Općenito, sve psihičke bolesti su uzrokovane ili "kuršlusom u mozgu" (bilo urođenim, bilo stečenim/nastalim kao reakcija na neki vanjski utjecaj isl., a što je slučaj kod npr. šizofrenije, depresije i sličnog), ili se radi o usvojenim pogrešnim obrazcima ponašanja i doživljavanja okoline (što je npr. slučaj kod raznih poremećaja ličnosti), ili se pak radi o kombinacjii te dvije stvari.
Isto tako, osobe koje su psihički bolesne ponekad mogu biti svijesne da imaju problem, te ga nastoje izliječiti (na način da se obrate psihijatru), ali u velikoj većini slučajeva nažalost dotični negiraju bolest i tvrde da su svi oko njih "ludi", a samo oni "zdravi" (iako je realnost zapravo dijametralno suprotna).
Što se može učiniti u ovom konkretnom slučaju?
Od strane blogera kojima dotični ostavi komentar, najbolje je ignorirati i obrisati bez previše razmišljanja; već i samo korisničko sučelje u komentarima omogućava vlasnicima blogova da brišu neželjene komentare, a isto tako, ako se kojim slučajem takav komentar zamjeti na nečijem tuđem blogu, i sami komentatori mogu pritisnuti tipku "prijavi kao spam", te će dotični komentar ukloniti uredništvo bloga.hr (ako to prethodno ne učini sam vlasnik bloga).
S druge strane, nekakvo "dolijevanje ulja na vatru", i provociranje dotičnog (kao što to nažalost namjerno čine neki blogeri), bi u konačnici vrlo vjerojatno moglo samo još dodatno pogoršati stvari i uzrokovati još veću navalu spama u obliku komentara (pjesmica) do dotičnog, te će se situacija samo vrtjeti u krug.
S obzirom da dotični često otvara nove blogove, čini se da je jedini način kojim se spriječi ova iritantna situacija, jest da se nekako blokira njegov pristup blog.hr domeni preko IP adrese.
Barem dok se dotični ne izliječi od svoje bolesti...
U Zagrebu, u Umjetničkom paviljonu, jučer je otvorena izložba Stevea McCurryja "South – South East, Život u slikama"
Inače, Steve McCurry, je dobitnika brojnih prestižnih nagrada, a postao je planetarno poznat po fotografiji afganistanske djevojčice objavljenoj na naslovnici National Geographica.
Izložba će biti otvorena do 9.12.2012.
... na SLR fotoaparate, kape ili majice stavljati oznake "fotografiranje za osobne potrebe"?
Naime, na tzv. gospodarskim vozilima (kombijima, kamionima i sličnim) koja privatnim osobama ne služe u komercijalne svrhe (usluge autoprijevoza), već isključivo za osobne potrebe prevoženja većih stvari, stoje natpisi "prijevoz za osobne potrebe".
Naime, kako ortodoksne neznalice već standardno sve SLR aparate smatraju "profesionalnom opremom" iako to nisu (jer to što netko ima oko vrata SLR aparat u krajnjem slučaju može značiti samo to da dotična osoba ima novca da si priušti skuplji i napredniji aparat), takva stvar bi bila idealna za odvraćanje samozvanih dušebrižnika i nadobudnih zaštitara koji nemaju pametnijeg posla nego trčati za svakim tko ima fotoaparat.
No kada bi se ovo kojim slučajem stvarno nametnulo kao nekakava obaveza (kao u slučaju vozila), to bi bio samo još jedan korak više u ugnjetavanju fotografa.
Kupovina fotoaparata ili nekog drugog sredstva za za bilježenje slike (mobitela s fotoapratom) ne čini čovjeka fotografom, već - vlasnikom fotoaparata.
Da bi se nekoga moglo nazvati fotografom, neizostavno je da posjeduje barem neka elementarna znanja, počevši već i od samog držanja fotoaparata i korištenja nekih osnovnih funkcija na fotoaparatu.
Ovo je pak vrlo značajna pojava kod svih onih koji se čak ne udostoje pročitati niti uputstva za upotrebu foto-sprave koju su kupili i koju namjeravaju koristiti.
Gledajući ljude kako fotografiraju u raznim situacijama, može se stvarno primjetiti neke tipične greške/gluposti koje su rezultat upravo tog elementarnog neznanja.
Panorama i portret
Nekima nije poznato to da se fotoaparat ili mobitel mogu slobodno okrenuti i u vertikalni položaj (tzv. "portretni"), ako situacija to zahtjeva, već sve snimaju isključivo horizontalnom položaju (tzv. "panoramskom" ili "landscape").
Ono što time dobiju je najčešće samo "prazan" kadar sa sitnim objektom kojeg su zapravo htjeli snimiti.
Zoom-lijenčine
Kako danas mnogi aparati imaju ugrađenu zoom opciju, mnogi je koriste kako bi si "približili" ono što žele snimiti. Ponekad i kada to nije potrebno.
Naime, u nekim situacijama se problem udaljenosti može riješiti vrlo jednostavno, da se fotograf sam fizički približi objektu snimanja. No svejedno neki koriste zoom čak i kada između njih samih i objekta nema nikakvih nepremostivih prepreka. Ne kaže se uzalud da "ako slika nije dovoljno dobra, nisi dovoljno blizu". Misli se fizički, a ne zoomom.
Blicanje po danu
Blicanje tj. korištenje bljeskalice) po jakom suncu nema nikakvog smisla, jedino što dodatno troši baterije. Pogotovo kod "turističkih" panoramskih snimaka i snimanja arhitekture po danu. Koristan može biti samo u situacijama kad se baš snima u (polu)mraku, ili kao tzv. "fill flash" (snimanje objekata u sjeni).
"Popravit ću kasnije u Photoshopu"
Mnogi se uslijed svojeg fotografskog neznanja već u startu previše oslanjaju na Photoshop (ili već neki drugi program za obradu slika), te se gotovo uopće ni ne trude da već u samom trenutku snimanja, već iz samog aparata, dobiti što je god moguće bolju sliku (po pitanju fokusa, oštrine, kompozicije i ekspozicije), već jednostavno "klikaju" bez prave ideje što zapravo žele dobiti na slici.
Naravno, u Photoshopu se neke stvari može malo dotjerati (npr. napraviti izrez, popraviti kontrast ili izvesti c/b konverziju), no neke stvari se može komotno zaboraviti, jer Photoshop neke slike ne može spasiti.
U sklopu priprema Hrvatske za ulazak u EU, hrvatsko zakonodavstvo je donijelo neke nove zakone. Neki će, poput novog kaznenog zakona, stupiti na snagu 1.1.2013., dok su neki, poput zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, još uvijek u pripremi, pa je stoga moguće i da neke odredbe budu izmjenjene prije njegovog stupanja na snagu.
Evo novih zakonskih odredbi iz dotičnih zakona koje bi mogle biti vrlo interesantne, kako fotografima, tako i onima koji imaju naviku svakom prilikom maltretirati fotografe...
KAZNENI ZAKON
Neovlašteno slikovno snimanje
Evo što se dogodilo jednom zapadnjaku u Kambodži dok je šetao sa vlastitom djecom, koju ima iz braka sa azijatkinjom...
Pedophile!
Inače, ne treba zaboraviti što se dogodilo jednom čovjeku u Brazilu, koji se našao u vrlo sličnoj situaciji: Talijan uhićen u Brazilu jer je poljubio kćer.
[lat. O ljudi, o običaji]
Od pojave fotografije sredinom 19. stoljeća, pa do danas, ljudi i njihov pogled na fotografiju i fotografe su se značanjo promijenili. Ta promjena je najizraženija unatrag zadbnjih 10-15 godina kada se pojavila digitalna fotografija, te masovna upotreba interneta.
Iako su neke promjene s vremenom olakšale posao fotografima, dogodile su se i promjene koje su im i otežale...
Nekad su fotografi snimali velikim i robusnim kamerama, te su morali sa sobom nositi svu silu dodatne opreme, a ponekad čak i čitav mobilni foto-laboratorij.
Danas su fotoaparati manje-više automatizirani, vrlo kompaktni i praktički sve odrade sami.
Nekad je za obradu slike u tamnoj komori trebalo utrošiti sate i sate rada.
Danas je za obradu fotografije na računalo dovoljno nekoliko minuta.
Nekad su ljudi, kada su vidjeli fotografa rado pozirali.
Danas ljudi, kada vide fotografa ili bježe ili prijete.
Nekad su ljudi bili sretni kada bi se pružila prilika da ih netko fotografira.
Danas su svi živi zabrinuti za svoj izged, zdravlje, sigurnost...
Nekad se fotografe smatralo umjetnicima.
Danas ih se smatra čudacima, teroristima, perverznjacima.
Nekad su fotografi bili cijenjeni upravo zato što su bili rijetki.
Danas se svatko tko kupi kameru naziva fotografom, a fotografe se omalovažava.
...
Dobra ulična fotografija često je rezultat puke slučajnosti. Ta slučajnost se svodi na to da se poklope tri stvari: da fotograf bude na pravom mjestu u pravo vrijeme, da mu se svi "objekti" poslože na pravi način, te da u odlučujućem trenutku pritisne okidač i zabilježi sliku.
I naravno, povrh svega toga najbitnija stva je da uza sebe ima nekakav "upotrebljiv" fotoaprat!
Zbog svih ovih gore navedenih faktora, kod uličnih fotografa često se javljaju i određene frustracije.
Iako pravi ulični fotografi praktički ne izlaze iz kuće bez nekakvog fotoaparata, ponekad se to ipak može dogoditi. No kada se to dogodi, prema Murphyjevom zakonu, najčešće će naići na neki neponovljiv prizor kojeg bi vrijedilo zabilježiti, ali ga neće imati čime zabilježiti.
S druge strane kad se sa fotoaparatom namjenski krene u gard, potragu za dobrim kadrovima, ponekad se može dogoditi da se šetnja svede na gubljenje vremena; može se dogoditi da fotograf jedan dan izađe u grad u potrazi za kadrovima, natuče više od 100 fotografija, ali da među njima nema niti jedne upotrebljive (tj. natprosječno kvalitetne). Međutim, isto tako se može dogoditi i da jedan dan od 10 snimljenih fotografija njih 8 bude vrlo dobrih (a preostale dvije budu "duplići").
Još jedna vrlo iritantna stvar su promašaji i uleti. Ponekad se, u očekivanju nekog događaja ili same kratkotrajnosti istog jednostavno dogodi da fotograf ne stigne reagirati i okinuti u pravom trenutku, već zakasni. Isto tako nekad se događa da ljudi, ne obraćajući pažnju na fotografa (namjerno ili slučajno) ušetaju u kadar, ili se pak tako postave u kadru (misleći da stoje izvan kadra) da ga totalno pokvare.
No svakako najviše frustracija u današnje vrijeme uzrokuju sami ljudi na koje fotografi nailaze, a bez kojih ulična fotografija nema smisla. Naime, kod pojedinih fotografa u današnje vrijeme javlja se osjećaj straha i potreba za nekakvom "autocenzurom", prvenstveno zbog averzije prema fotografima i fotoaparatima koja postoji kod ljudi, a koju su pojedinci spremni iskazivati i otvorenim nasiljem.
Na kraju, još jedna stvar koja zna kod uličnih fotografa izazivati frustracije su neodgovarajući vremenski uvjeti; npr. ako pada kiša, fotograf često mora više paziti na to da mu aparat (ako je digitalni) osnane suh, nego da promatra i oko sebe traži kadrove, a ako je jako sunce jaki odbljesci i kontrasti također mogu znatno otežavati posao.
Joseph Kittinger, postavio je svjetski rekord skočivši 16.8.1960. godine padobranom iz stratosfere, sa visine od 31300 metara. Fotografiju je snimila kamera fiksirana u otvorenoj gondoli kojom se Kittinger uspeo na dotičnu visinu.
(public domain)
Njegov rekord je tek nedavno, 14.10.2012., oborio Felix Baumgartner, skočivši sa 39045 m.
Čini se da filmska (tj. "klasična" ili "analogna") fotografija doživljava svoju apokalipsu. Naime u zadnje vrijeme sve su češće vijesti kako sve više velikih proizvođača fotografskih potrepština obustavlja proizvodnju filmova.
Samo ako podsjetnik, prvo je Kodak obustavio proizvodnju legendarnog Kodachrome filma, zbog pomanjkanja interesa i kompliciranog postupka razvijanja. Međutim, nedugo nakon toga, uslijedila je i obustava proizvodnje dijapozitiv filmova, a nakon bankrota Kodak je objavio vijest da namjerava u potpunosti obustaviti proizvodnju filmova i fotopapira.
Kodak set to quit camera film and photo paper business
I Fujifilm također u zadnje vrijeme smanjuje ponudu dostupnih filmova.
Fujifilm discontinues two professional films
Kod nas u zadnje vrijeme kruže (neprovjerene) glasine da je navodno i domaći Efke (Fotokemika) u problemima.
Od velikih proizvođača filmova egzistira još jedino Ilford (koji je specijaliziran za crno-bijele filmove), no vrlo lako se može dogoditi da i on uskoro smanji ponudu.
Naravno, sve ovo je već rezultiralo time da su cijene fotografskih filmova u zadnje vrijeme u porastu. A kako je krenulo, moglo bi se dogoditi da će svi fotografi koji snimaju na film, morati uskoro početi stvarati doživotne zalihe filmova...
Već je poznato kako su Amerika i Velika Britanija raznim zakonima i povećanim policijskim ovlastima pretvorene u prave policijske države.
Nakon napada na WTC u Americi je proguran tzv. "Patriot act" prema kojem državni organi (Policija, FBI i ostali) mogu svakoga tlačiti pod sumnjom da je "terorist", dok istovremeno propagandna mašinerija sve živo proglašava "terorističkom djelatnošću" - od fotografiranja, pa do kupovine umjetnog gnojiva.
U Velikoj Britaniji antiteroristički zakon omoguaćava otprilike to isto; sve je pod fanatičnim video nadzorom, a ljude se i radi najmanjih sitnica zaustavlja i pretresa, a fotografi su postali prve i najčešće žrtve "borbe protiv terorizma".
No, u zadnje vrijeme se i u Hrvatskoj proguravaju novi zakoni.
Prvog siječnja slijedeće godine stupa na snagu novi rigorozniji kazneni zakon, a u pripremi je i novi, također rigorozniji zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, teško je ne primjetiti da se u tim novim zakonima uvode neki novi prekršaji i kaznena djela (od kojih su neka opravdana, dok su neka nebulozna), te će se za neka postojeća ili povećati kazne ili pak sniziti kriteriji po kojima će se nešto smatrati prekršajem ili kaznenim djelom. Još je veći problem taj što su neke odredbe opisane vrlo općenito, te će predstavljati "sive zone" podložne (danas vrlo popularnoj) slobodnoj interpretaciji od strane organa zaduženih za njihovo provođenje (policije) i sudova.
Drugim riječima, čini se novim zakonima jedino pokušava što više ljudi na ovaj ili onaj način pretvoriti u kriminalce (ili sirotinju, propisujući enormno visoke novčane kazne).
Dakako da u zadnje vrijeme najveću pozornost medija izaziva novi prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Osim što je u dotični zakon uveden prekršaj "neovlaštenog snimanja javnog prostora" prema kojem "običan čovjek" neće smijeti, bez da bude proglašen prekršiteljem i kažnjen, svojom vlastitom kamerom nadzirati vlastitu okućnicu, a što pak može izuzetno pogodovati raznim vandalima-grafiterima, ali i kradljivcima, a kojima se bez video snimaka teško može "stati na rep", ima i nekoh odredbi koje praktički svakog građanina koji zbog ovog ili onog razloga ima bilo kakav susret s policijom, stavlja u poziciju možebitnog prekršitelja.
Naime, odredba za vrijeđanje i omalovažavanje službenih osoba, em nije jasno definirana (tj. što se točno smatra uvredom i omalovažavanjem!) em za sobom vuće enormno visoku kaznu (veću od nekih drugih prekršaja). Praktički se njome ponovo u punom smislu te riječi, uvodi verbalni delikt, kao u doba Tita i Staljina!
Naime, same kategorije "uvrede" i "omalovažavanja" su izuzetno subjektivne, "rastezljive" i pogodne slobodnim interpretacijama, te praktički već i zbog mrkog pogleda prema policajcu, ili opasku tipa "pas mater, kaj hoćete od mene" (npr. zbog zaustavljanja/legitimiranja) kao uvredu ili omalovažavanje.
"Sprema nam se policijska država, plaše nas kaznama od 15.000 kn"
No što to zapravo znači?
To znači da će policija kod svake intervencije imati daleko veće mogućnosti da nekoga "spremi iza rešetaka" radi najmanje sitnice, čisto da ispadne kako intervencija nije bila puko gubljenje vremena, čak i ako pri tome krše policijske ovlasti, a u slučaju pritužbe na rad policajaca unutarnja kontrola će već standardno tvrditi kako "nikakvih nepravilnosti nije bilo". Jer se u takvim slučajevima sve svodi na riječ običnog čovjeka" protiv riječi "službene osobe", a "službenoj osobi" se uvijek vjeruje čak i kada laže!
Zbog ovoga, čini se kako će i kod nas, baš kao u Americi, ljudi morati početi sami snimati svaku svoju interakciju s policijom, kako bi sami sebe osigurali. No možda dotični organi reda i to budu smatrali omalovažavanjem službenih osoba? Ili će možda pokušavati zabraniti snimanje u takvim situacijama, prijeteći uhićenjem, ili pak tužbama za ne postupanje po naređenju službene osobe, a za koje je po dotičnom zakonu također propisana kazna!
Inače, čisto primjera radi, evo par domaćih filmića pronađenih na YouTube-u, koji pokazuju par situacija gdje se policija baš i ne ponaša sukladno svojim zakonskim ovlastima, a gdje je upravo snimka načinjena od strane građana dokaz tome (LINK) (LINK) (LINK)
Postporođajna depresija je jedan vrlo poznati poremećaj koji zna zadesiti žene nakon poroda. Očituje se u tome da ove nakon poroda na neko vrijeme razviju klasične simptome kliničke depresije (bezvoljnost, nedostatak energije,..).
Međutim, čini se kao da postoje žene koje nakon porođaja, na duge staze, oboljevaju od nečega što po svojim simptomima poprilično nalikuje na neki puno ozbiljniji i za okolinu opasniji psihički poremećaj kojeg karakteriziraju sumanute misli o proganjanju, vrebajućim opasnostima na svakom koraku, uz vrlo česte napadaje veličine, ideje reference i nemogućnost razlikovanja mašte do stvarnosti (imaginarnih tvorevina baziranih na osobnim predrasudama i stereotipima, od objektivnih stvarnih činjenica).
Naime, sasvim je prirodno da se kod žena tjekom trudnoće, a posebno nakon poroda (uslijed raznih hormonskih djelovanja) razvijaju nekakvi majčinski instinkti. Međutim, čini se kako kod nekih žena, pogotovo onih koje se isključivo ravnaju po osjećajima i iracionalnim impulsima, a ne po razumu i činjenicama, ti (vrlo iracionalni) instinkti bivaju toliko neobuzdani i ekstremni, da osoba na račun njih u određenim situacijama doista može postati opasna za okolinu. Naravno, sve se racionalizira time kako ima potrebu zaštititi svoje "mladunče" od neke, (često samo njoj vidljive) "opasnosti" (čak i u situacijama koje su zapravo i više nego benigne).
Tako, što se tiče paranoidnih misli, osim što svemu pristupaju a priori kao da se radi o nekakvoj opasnosti, tu je već standardno najčešći i najizraženiji strah od stranaca - vjerovanje da svi stranci imaju isključivo samo loše i opasne namjere i predstavljaju opasnost koja koja vreba da naudi baš samo njima i posebno njihovom potomstvu, a posebno zanimljivo je to što je ta njihova paranoja usmjerena na stvari koje se statistički (bilo prema pojedinačnoj učestalosti ili prema broju slučajeva u odnosu na veličinu populacije) događaju iznimno rijetko, dok se istovremeno one statistički najčešće opasnosti uglavnom zanemaruju.
O napadaju veličine, dovoljno govori pojava da dotične često sebe, samo na račun toga što su postale roditelj, smatraju posebnima, sveznajućima i autoritativnima po pitanju apsolutno svega, a pogotovo po pitanju odgoja i zaštite djece (iako su im djeca često još u pelenama). Uz to smatraju da imaju sva moguća prava koja su veća od prava drugih ljudi, dok svi drugi oko njih nemaju prava već isključivo dužnosti da udovoljavaju njima i njihovom potomstvu. Drugim riječima, prethodno ionako veliki ego im naraste do neviđenih razmjera, te smatraju da imaju ekskluzivno pravo sve kontrolirati, i određivati što tko (ne) smije činiti u njihovoj prisutnosti, kako bi se one osjećale sigurno, i to redovito po principu da je ono što one same misle ili rade je uvijek ispravno i "sigurno", dok ono što netko drugi misli ili radi je uvijek "loše", "nepristojno", "protuzakonito", pogotovo ako im se ne sviđa, ili im "jako smeta".
Što se pak tiče ideja reference, iste smatraju da se sve oko njih događa samo njima ili samo zbog njih. Od toga da cijeli svijet postoji samo zato da bi udovoljavao svim njihovim potrebama i prohtjevima, te potebama i prohtjevima njihovog potomstva, do toga da taj isti svijet postoji i samo da bi naudio njima i/ili njihovom potomstvu.
Naravno, ne treba ni spominjati kako se danas manje-više svi strahovi dotičnih po pitanju potomstva najviše svode na pedofilofobiju, a da bi se donekle mogao dobiti bolji uvid u mentalitet takvih osoba, dovoljno je malo pogledati internetske forume; čisto kao ilustracija, na Forumu.hr postoji tema "pedofili vrebaju" gdje dotične vrlo živopsino opisuju sve, od toga kako doživljavaju svakoga sa fotoaparatom tko se zatekne blizu (njihove) djece, pa do toga što bi napravile nekome da samo posumnjaju da im je snimio dijete, a gomilom logičkih pogrešaka (od ad hominema, straw mana, emotivnih priziva i sličnog) obacuju sve kritike, te razumne i nepristrane (objektivne) argumente drugih komentatora.
No isto tako je vrlo zabrinjavajuće i to da dotične koje su po takvim forumima i temama "jake na tipkovnici" (ili kada im kao "argument sile" služe njihovi muževi, najčešće vrlo sličnog intelektualnog sklopa), nemaju blagog pojma o tome što i kako učiniti u kritičnoj situaciji tog tipa, ako i kada se takva stvarno dogodi.
Čisto primjera radi, na gore spomenutoj temi se spominje jedna takva "nadobudna majka" koja je, nakon što joj je u parku neki djedica sina uhvatio za međunožje, umjesto da dotičnog zadrži do dolaska polcije, ovoga fizički napala i nakon toga - pustila. Osim što je za sebe riskirala prijavu (remećenje reda i mira ili čak nanošenje ozlijeda), ovaj navodni počinitelj bludnih radnji i dalje slobodno šeta. Glavni argument dotične bio da "policija ništa ne radi".
U jednom drugom primjeru, na istim forumu, ali na jednoj drugoj sličnoj temi, opisan je događaj na plaži gdje je neki čovjek snimao kamerom, a što se jednoj ženi učinilo sumnjivim, te je alarmirala nekoliko okolnih kupača. Uspostavilo se da je ovaj doista snimao golu djecu, no ovi svi su, umjesto da su pozvali policiju i čovjeka zadržali do dolaska policije - uništili kameru (i dokaze), dok je dotični počinitelj pobjegao.
Iz ova dva primjera se zapravo vidi koliko su dotične zapravo sposobne u pravim kritičnim situacijama temeljito "uprskati stvar", te onemogućiti rad policiji i ostalim službama u borbi protiv takvih perverznjaka.
..za vrijeme "velike depresije".
Još nekoliko filmića produkcijske kuće Bombay TV pod redateljskom palicom Toco1980
(Napomena: Imena koja se spominju u nekim filmićima su nadimci kolega sa raznih fotografskih sajtova i stvanih fotografa, a filmići su nastali kao interne šale, bez namjere da se nekoga vrijeđa ili omalovažava.)
Uvrijeđen
Izmaglica
Fotografska škola
Žene
U naturi
Jednom čovjeku iz Houstona u Texasu FBI je pokucao na vrata zbog toga što snimao - naoblaku!
Razlog?
Nalazio se blizu nekakve rafinerije, te ga je, dok je snimao, spazio neki nadobudni radnik koji je (vjerojatno zbog mozga ispranog antifotografskom propagandom) pozvao policiju, a koja je zbog sumnje u terorističke aktivnosti alarmirala FBI...
Houston Man Receives Visit from FBI after Photographing Weather
Među osobnim stvarima jednog njemačkog vojnika iz drugog svijetskog rata, pronađena je fotografija sa natpisom na pozadini "Posljednji židov u Vinnitsi"
FOTOGRAFIJA
Autor fotografije je nepoznat, ali se pretpostavlja se da je slika snimljena 22.9.1941. kada se u Vinnitsi dogodilo masovno pogubljenje židovskog stanovništva od strane pipadnika njemačke vojske.
Još jedna fotografska dogodovština legendarnog Mr. Beana...
(prethodna)
U medijima su se ovih dana pojavile vijesti da je u pripremi novi zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. To i nebi bila neka novost da u dotični zakon nisu uvedene neke nove vrlo zabrinjavajuće (ili bolje rečeno idiotske!) odredbe koje se tiču snimanja.
Radi se prvenstveno o odredbi kojom je kao prekršaj opisan "neovlašten nadzor i snimanje javnih površina". Naime, ako ova odredba zaživi, svaki "obični građanin" koji si postavi kameru na balkon, prozor ili ulazna vrata da vidi tko mu se mota oko kuće ili automobila na parkiralištu automatski čini prekršaj! Čak i kamera koja se nalazi uz portafon (da se vidi tko zvoni na ulazna vrata) može spadati u ovu kategoriju s obzirom da snima i nadzire javni prostor.
No, kako i fotografiranje na ulici (dokumentarno, umjetničko i slično) po svojoj definiciji spada u snimanje, moglo bi se dogoditi da (u nas vrlo popularnim slobodnim tumačenjem) na temelju ove odredbe, država (pomoću policije) počne legalno maltretirati svakoga tko kod sebe ima neku spravu za snimanje i iskoristi ju da snimi nešto na javnoj površini!
Isto tako se može očekivati i povećanje učestaosti maltretiranja fotografa od strane prolaznika "kojima jako smeta fotoaparat/kamera" (tj. "samozvanih redara dušebrižnika") koji će tlačiti fotografe i snimatelje samo zato jer su čuli kako "postoji tamo neka odredba koja zabranjuje snimanje javne površine".
Naravno, za to isto vrijeme, ta ista država koja se trudi svim silama svakog "običnog" snimatelja proglasiti kriminalcem, revno postavlja video kamere za snimanje na svakom ćošku, opet sa jedinom svrhom da nekome naplati neku kaznu!
Inače, prema trenutno dostupnim informacijama, propisana kazna za navedeni prekršaj bi trebala biti u rangu 5-15 tisuća kn, a što je čak veće i od nekih prometnih prekršaja (dakle, čini se da je zakonodavcu "ugrožavanje pogledom" opasnije i potencijalno štetnije od prebrze vožnje i kršenja prometnih propisa - iako od snimanja nitko nije umro, dok od prebrze vožnje jest)!
Ukratko, ako ovaj zakon zaživi u ovom obliku, može se očekivati da će i kod nas fotografi i snimatelji, na račun ovog zakona, početi trpiti potpuno jednaku legalnu maltretažu kakvu već već godinama trpe fotografi i snimatelji u Velikoj Britaniji i SAD-u (uz tu razliku što ih se tamo tlači zbog "terorizma", dok će se to kod nas činiti zbog "javnog reda i mira").
Zaključak? Dobrodošli u Hrvatsku - "slobodnu zemlju" u kojoj je svakim danom sve više i više stvari zabranjeno i kažnjivo!
---------------------
*JRM = javni red i mir
Iako je prije samo nekoliko dana pušten u prodaju, već su se pojavili veliki problemi sa iPhone-om 5.
Mnogo korisnika iPhone-a se požalilo na to da je kamera "defektna", tj. da im se na slikama ponekad pojavljuju nekakvi "čudni ljubičasti odbljesci", pogotovo ako kameru usmjere u neki jaki izvor svijetlosti, ili se ovaj nalazi tik izvan kadra.
Slike s iPhonea 5 imaju ljubičasti "halo efekt"
Flaw in iPhone 5 Camera Reveals a Purple Haze
iPhone 5 Users Report 'Purple Flare' Camera Defect
Prema onome što se po pitanju ovog problema može naći na internetu, mnogi su za ovu pojavu odmah okrivili safirno staklo od kojeg je na iPhone-u 5 izrađen "objektiv" kamere, teoretizirajući kako je ono glavni razlog za takve odbljeske.
Inače, safirno staklo je zbog svojega drugačijeg sastava tvrđe od "običnog" stakla, te stoga otpornije na ogrebotine. No, safirno staklo (koje se zapravo proizvodi sintetički, a ne od prirodnih safira!), je potpuno prozirno te ne postoji razlog u samom staklu koji bi trebao dati ljubičasto obojenje, u smislu filtriranja. (Inače, prirodni safir je plav, a ne ljubičast!)
Puno veća vjerojatnost je da su za ovu pojavu glavni krivci - optičke pogreške leća i refleksije unutar objektiva.
Što se tiče optičkih pogrešaka leća, čini se da se ovdje radi o vrlo izraženoj kromatskoj aberaciji (koja se u engleskom jeziku još naziva i "purple fringing".), a koja je najjače izražena na mjestima sa jakim kontrastom (prijelazi svijetlo-tamno).
Naime, do te pojave dolazi zbog nejednakog loma svijetlosti kroz neki optički sustav (leću, prizmu isl). Za one koji ne znaju, bijela svijetlost u sebi sadrži čitav spektar valnih duljina od crvenog do ljubičastog, međutim svaka od tih valnih duljina se lomi drugačije, što u konačnici može dati nekakvo (najčešće ljubičasto!) obojenje ili čak čitav spektar boja.
Također, djelomično se radi i o tzv. "lens flare"-u, refleksijama upadnog svijetla unutar samog objektiva (ako se to stakalce ispred senzora na iPhone-u uopće može nazvati objektivom u punom smislu te riječi op.a.) koje se na slici manifestira kao "fleke" ili "zrake" svijetla na mjestima gdje ga nebi trebalo biti.
Inače, po pitanju ovog problema, bilo je čak i usporedbi gdje su neki, demonstrirajući ovaj defekt, uspoređivali iPhone kamere sa dSLR aparatima, tj. kako iPhone daje ljubičaste odbljeske, a dSLR aparati ne. Ovo je glupost ravna uspoređivanju krušaka i jabuka.
Naime, objektivi za dSLR aparate u sebi sadrže velik broj leća kako bi se što više korigirale spomenute optičke pogreške (aberacije), te se koriste razni antirefleksivni premazi da se izbjegne "lens flare" (ali koji se i unatoč tome u nekim ekstremnim situacijama mogu pojaviti, ali ne toliko izraženo). Međutim, kod iPhone-a, ali i ostalih mobitela sa ugrađenom minijaturnom kamerom, objektivi se najčešće sastoje od možda jedne-dvije minijaturne leće (rijetko kad više) te se od njih ne može očekivati ona razina korekcije optičkih pogrešaka kakva se viđa kod objektiva za dSLR aparate!
Štoviše, i stariji modeli iPhone-a, kao i razni drugi mobiteli s kamerama su imali, i još uvijek imaju (u većoj ili manjoj mjeri) sličnih optičkih problema. No očito je da se kod iPhone-a, vjerojatno na račun razvikanosti i imidža, nerealno očekuje razina kvaliteta fotografija na razini pravih fotoaparata, s obzirom da takve uređaje mnogi kupuju upravo kako bi im zamjenio fotoaparat.
A inače, čini se da je riješenje ovog problema je zapravo jednostavno - ne usmjeravati iPhone u jake izvore svijetlosti.
< | listopad, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
Mole se svi koji imaju potrebu komentirati da se drže teme posta i bontona! Svi nesuvisli i nebulozni komentari, te komentari koji budu sadržavali uvrede, omalovažavanja, provokacije, trolanje, spam i slično će biti obrisani bez pardona, a komentatori blokirani.
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Vrste nasilja nad fotografima
Birokratsko nasilje
Kome i zašto smetaju kamere
Razlikovanje pojmova za idiote #1
Razlikovanje pojmova za idiote #2
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Murphijevi zakoni fotografije 2
Zašto takav naziv bloga?
Fotografski blogovi
Bablfotograf rip
Bergaz naopačke rip
Delicatus
Fotografske priče
Geomir
hawkeye_1306
Klik-Po Europama rip
Kojekakve rip
Let lastavica
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota rip
VladKrvoglad
Ostali blogovi
Alexxl
Čarapa Floyd
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice
Semper contra rip
U zvijezdama piše
Ostali linkovi
Blog.hr
Google
Kontakt
toco1980blog(at)net.hr
Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.
Listopad 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (5)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (13)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (3)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (6)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Ožujak 2022 (10)
Veljača 2022 (10)
Siječanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (8)
Studeni 2021 (10)
Listopad 2021 (15)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (7)
Srpanj 2021 (9)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (12)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (4)
Početak