Postporođajna depresija je jedan vrlo poznati poremećaj koji zna zadesiti žene nakon poroda. Očituje se u tome da ove nakon poroda na neko vrijeme razviju klasične simptome kliničke depresije (bezvoljnost, nedostatak energije,..).
Međutim, čini se kao da postoje žene koje nakon porođaja, na duge staze, oboljevaju od nečega što po svojim simptomima poprilično nalikuje na neki puno ozbiljniji i za okolinu opasniji psihički poremećaj kojeg karakteriziraju sumanute misli o proganjanju, vrebajućim opasnostima na svakom koraku, uz vrlo česte napadaje veličine, ideje reference i nemogućnost razlikovanja mašte do stvarnosti (imaginarnih tvorevina baziranih na osobnim predrasudama i stereotipima, od objektivnih stvarnih činjenica).
Naime, sasvim je prirodno da se kod žena tjekom trudnoće, a posebno nakon poroda (uslijed raznih hormonskih djelovanja) razvijaju nekakvi majčinski instinkti. Međutim, čini se kako kod nekih žena, pogotovo onih koje se isključivo ravnaju po osjećajima i iracionalnim impulsima, a ne po razumu i činjenicama, ti (vrlo iracionalni) instinkti bivaju toliko neobuzdani i ekstremni, da osoba na račun njih u određenim situacijama doista može postati opasna za okolinu. Naravno, sve se racionalizira time kako ima potrebu zaštititi svoje "mladunče" od neke, (često samo njoj vidljive) "opasnosti" (čak i u situacijama koje su zapravo i više nego benigne).
Tako, što se tiče paranoidnih misli, osim što svemu pristupaju a priori kao da se radi o nekakvoj opasnosti, tu je već standardno najčešći i najizraženiji strah od stranaca - vjerovanje da svi stranci imaju isključivo samo loše i opasne namjere i predstavljaju opasnost koja koja vreba da naudi baš samo njima i posebno njihovom potomstvu, a posebno zanimljivo je to što je ta njihova paranoja usmjerena na stvari koje se statistički (bilo prema pojedinačnoj učestalosti ili prema broju slučajeva u odnosu na veličinu populacije) događaju iznimno rijetko, dok se istovremeno one statistički najčešće opasnosti uglavnom zanemaruju.
O napadaju veličine, dovoljno govori pojava da dotične često sebe, samo na račun toga što su postale roditelj, smatraju posebnima, sveznajućima i autoritativnima po pitanju apsolutno svega, a pogotovo po pitanju odgoja i zaštite djece (iako su im djeca često još u pelenama). Uz to smatraju da imaju sva moguća prava koja su veća od prava drugih ljudi, dok svi drugi oko njih nemaju prava već isključivo dužnosti da udovoljavaju njima i njihovom potomstvu. Drugim riječima, prethodno ionako veliki ego im naraste do neviđenih razmjera, te smatraju da imaju ekskluzivno pravo sve kontrolirati, i određivati što tko (ne) smije činiti u njihovoj prisutnosti, kako bi se one osjećale sigurno, i to redovito po principu da je ono što one same misle ili rade je uvijek ispravno i "sigurno", dok ono što netko drugi misli ili radi je uvijek "loše", "nepristojno", "protuzakonito", pogotovo ako im se ne sviđa, ili im "jako smeta".
Što se pak tiče ideja reference, iste smatraju da se sve oko njih događa samo njima ili samo zbog njih. Od toga da cijeli svijet postoji samo zato da bi udovoljavao svim njihovim potrebama i prohtjevima, te potebama i prohtjevima njihovog potomstva, do toga da taj isti svijet postoji i samo da bi naudio njima i/ili njihovom potomstvu.
Naravno, ne treba ni spominjati kako se danas manje-više svi strahovi dotičnih po pitanju potomstva najviše svode na pedofilofobiju, a da bi se donekle mogao dobiti bolji uvid u mentalitet takvih osoba, dovoljno je malo pogledati internetske forume; čisto kao ilustracija, na Forumu.hr postoji tema "pedofili vrebaju" gdje dotične vrlo živopsino opisuju sve, od toga kako doživljavaju svakoga sa fotoaparatom tko se zatekne blizu (njihove) djece, pa do toga što bi napravile nekome da samo posumnjaju da im je snimio dijete, a gomilom logičkih pogrešaka (od ad hominema, straw mana, emotivnih priziva i sličnog) obacuju sve kritike, te razumne i nepristrane (objektivne) argumente drugih komentatora.
No isto tako je vrlo zabrinjavajuće i to da dotične koje su po takvim forumima i temama "jake na tipkovnici" (ili kada im kao "argument sile" služe njihovi muževi, najčešće vrlo sličnog intelektualnog sklopa), nemaju blagog pojma o tome što i kako učiniti u kritičnoj situaciji tog tipa, ako i kada se takva stvarno dogodi.
Čisto primjera radi, na gore spomenutoj temi se spominje jedna takva "nadobudna majka" koja je, nakon što joj je u parku neki djedica sina uhvatio za međunožje, umjesto da dotičnog zadrži do dolaska polcije, ovoga fizički napala i nakon toga - pustila. Osim što je za sebe riskirala prijavu (remećenje reda i mira ili čak nanošenje ozlijeda), ovaj navodni počinitelj bludnih radnji i dalje slobodno šeta. Glavni argument dotične bio da "policija ništa ne radi".
U jednom drugom primjeru, na istim forumu, ali na jednoj drugoj sličnoj temi, opisan je događaj na plaži gdje je neki čovjek snimao kamerom, a što se jednoj ženi učinilo sumnjivim, te je alarmirala nekoliko okolnih kupača. Uspostavilo se da je ovaj doista snimao golu djecu, no ovi svi su, umjesto da su pozvali policiju i čovjeka zadržali do dolaska policije - uništili kameru (i dokaze), dok je dotični počinitelj pobjegao.
Iz ova dva primjera se zapravo vidi koliko su dotične zapravo sposobne u pravim kritičnim situacijama temeljito "uprskati stvar", te onemogućiti rad policiji i ostalim službama u borbi protiv takvih perverznjaka.
Post je objavljen 11.10.2012. u 00:02 sati.