S obzirom da su u zadnje vrijeme dosta popularni, evo nekoliko linkova na filmiće produkcijske kuće Bombay TV, pod redateljskom palicom Toco1980....
Kritika
Fotosešn
Muž i žena
Šminka
Čišćenje senzora
Loše slike
Veličina
Googleov servis "Google street view" od nedavno je dostupan i u Hrvatskoj.
Naime, ovaj servis, preko servisa "Google maps" omogućava "virtualnu" šetnju gradovima, mjestima, cestama i ulicama koje su snimljene posebnim googleovim mobilnim kamerama koje su montirane na vozila i pokrivaju kut od 360°.
Zbog "sigurnosnih" i "privatnih" razloga, lica ljudi i registracijske oznake na automobilima su zamućene (iako nikome na slici ne piše ime i prezime iznad glave, a do brojeva registarskih oznaka mogu samo ovlaštene osobe u policiji). No unatoč tome, kako javlja 24 sata, već pala prva "žrtva" Street Viewa. Čelnik Jaske prekršio je zakon
Evo još jednog bisera iz Amerike...
Kako javlja Carlos Miller, američka "agencija za domovinsku sigurnost", prema kojoj su već standardno (nakon 9/11) sve osobe sa dSLR aparatima "teroristi", a fotografiranje je svrstano u "sumnjive djelatnosti", sada traži od ljudi da svojim kamerama i fotoaparatima ugrađenim u mobitele snimaju takva "sumnjiva ponašanja" te im dostavljaju dotične snimke.
Homeland Security Encouraging Citizens to use Cameras to Report "Suspicious Behavior"
Drugim rječima, prvo tvrde kako je fotografiranje sumnjiva djelatnost, da bi zatim tražili ljude da snimaju te sumnjive djelatnosti...
Tko je ovdje lud? Ili idiot?
Prikriveni nasilnici su osobe koje se u većini situacija čine normalnima, međutim postaju vrlo nasilne kada se nađu u nekoj situaciji u kojoj po svaku cijenu žele da bude po njihovom. Štoviše, u takvim situacijama smatraju da je nasilje sasvim "ispravno" i "opravdano" sredstvo za postizanje željenih ciljeva, a pogotovo kada treba "istjerati pravdu". Naravno, ta "pravda" njačešće nije ono što piše u aktualnim zakonima, već nešto što oni sami po nekom svojem vlastitom nahođenju smatraju "pravdom".
Za retoriku takvih osoba su uglavnom karakteristične fraze tipa "Ako meni netko napravi X, ja ću njega nalemat/ubit/masakrirat/i tome slično". Primjer koji fotografi često susreću je upravo: "Da vidim da mene netko snima, ja bih ga izmlatio/ubio/razbio mu opremu."
No, vrlo interesantna stvar je to, da ako se dotičnima slučajno dogodi da im se to njihovo "pravedničko nasilništvo" obije o glavu (tj. ako naiđu na nekoga tko im se odluči suprotstaviti i u tome uspije), redovito u takvim situacijama pokušavaju okrenuti čitavu situaciju i sebe prikazati kao "žrtvu" - raznim (vrlo neuvjerljivim) racionalizacijama pokušavaju "dokazati" kako se oni samo "brane" od situacije koju su svojim nasilništvom zapravo sami izazvali!
Čisto kao primjer, jedan kolega ulični fotograf je tako imao okršaj na ulici kada je u prolazu snimio nekog čovjeka kako skuplja plastične boce kod kontejnera za smeće. Ovaj ga je vidio, slijedio, i zahtjevao od kolege da obriše sliku, što je kolega i učinio (jer, po njegovim riječima, slika i nije bila baš bogzna što). No dotičnom to nije bilo dovoljno, već je zahtjevao da kolega "za kaznu" pred njim razbije svoj fotoaparat. Naravno, kako je ovaj to odbio (jer fotoaparati ne rastu na drveću op.a.), dotični je prvo počastio kolegu uvredama, a zatim fizički nasrnuo na njega (kojom prilikom ga je uspio ošamariti). Odustao je od svog "istjerivanja pravde" tek kada je za uzvrat, od kolege (u samoobrani) dobio šakom u glavu.
No osim što se može naići na "obične ljude" koji funkcioniraju na takav način, ono što je izuzetno zabrinjavajuće jest da se takvih osoba može naći među redarima, zaštitarima, pa čak i u policiji, i to bez obzira što je za dobivanje takvog posla potrebno proći psiho-testove, kojima bi se trebalo utvrditi postojanje poremećaja ličnosti i sklonost nasilju (te na račun toga takvima onemogućiti dobivanje takvog posla).
Bilo slučajeva da su redari i zaštitari "za kaznu" doslovno premlatili ljude koje je po "pravilima službe" npr. trebalo samo ispratiti iz objekta ili čak samo provjeriti njihove podatke/akreditacije, a primjer toga je npr. premlaćivanje akreditiranog fotoreportera na otvaranju zagrebačke Arene.
Kada čovjek pomisli da je u nečemu dovoljno dobar, to je zapravo prvi znak početka njegovog nazadovanja, jer nakon toga izostane trud potreban za daljnje usavršavanje i napredovanje. To svakako vrijedi i za fotografiju.
Naime, svakom fotografu najteže je biti samokritičan. Prvenstveno zbog toga što su svi fotografi u nekoj mjeri (većoj ili manjoj) ponosni na svoj rad.
Jedna vrlo dobra stvar koja se može dogoditi nekom fotografu jest to da nikada nije zadovoljan svojim fotografjama, te smatra da uvijek može bolje. Takav način razmiščljanja ga pak prirodno tjera da se više trudi, pokušavajući napraviti što bolju fotografiju.
Vlastiti napredak se može najbolje uočiti po tome kada fotograf gledajući svoju vlastitu arhivu fotografija dobije dojam da mu stari fotografski radovi više ne djeluju onoliko dobro kao što su mu djelovali u vrijeme kada ih je snimio.
Zagrebački Arena centar je mjesto gdje zaštitari vrlo revno tlače svakoga sa fotoaparatom tko se tamo zatekne. Jedan kolega fotograf je opisao svoje nedavno iskustvo (prilikom kojega je intervenirala i policija), a iz čega se na portalu fotozine.org razvila čitava raspava.
Arena centar nije friendly mjesto za fotografe
Isječak iz filma "Blow-up" Michelangela Antonionia... (IMDb)
Kako mnogo blogera koji se bavi fotografijom posjećuje ovaj blog, tako su neki od njih u komentarima napisali svoja neugodna iskustva i situacije u kojima su se zatekli samo zbog toga što se nekome nije svđalo što imaju fotoaparat u rukama...
Neka od tih iskustava su doista jeziva, jer vrlo zorno pokazuju nasilnički mentalitet ljudi, i zvuče u najmanju ruku kao da su iz kakvog horor filma a ne stvarnosti....
semper contra
Charles C. Ebbets snimio je 29.9.1932. godine fotografiju radnika koji su bili zaposleni na izgradnji nebodera. Uhvatio je 11 ljudi kako za vrijeme pauze za ručak, bez ikakve zaštitne opreme (uobičajeno za to vrijeme), sjede na čeličnoj gredi visoko iznad New Yorka.
FOTOGRAFIJA
Inače, točan autor slike je tek nedavno utvrđen; ranije se smatralo da je autor nepoznat, ili se pak (zbog slične tematike radova) autorstvo pogrešno pripisivalo Lewisu Hineu.
Nedavno sam razgovarao s jedim kolegom koji mi je opisao jedno svoje iskustvo koje je doživio prilikom fotoprafiranja.
Naime po njegovoj priči (ne ulazeći u istinitost iste), šetao je gradom i fotografirao arhitekturu - zanimljiva pročelja zgrada. Za oko mu je zapela jedna zgrada i tek što je okinuo par slika, iz zgrade je istrčao ljutiti policajac, i zahtjevao od njega da odmah izbriše sve slike uz objašnjenje da se zgradu ne smije fotografirati jer se u toj zgradi nalazi nekakvo sjedište tajne službe.
Već po samom opisu situacije (ukoliko je ova doista bila takva) može se doći do samo jednog zaključka, a to da je dotični policajac u ovoj priči - idiot.
Zbog čega?
Kao prvo, sam smisao tajnih službi jest da budu tajne. Da o njihovim sjedištima, podružnicama i djelovanjima znaju samo oni ljudi koji to trebaju znati, i nitko više. Čak do mjere ako je u jednom stanu neke zgrade nekakav ured tajne službe, da ni stanari susjednih stanova to ne znaju!
Nekima očito nije jasno da ako na pročelju zgrade ne piše (na nekoj tabli) da je to zgrada u kojoj se nalazi sjedište tajne službe (a to, kada su u pitanju tajne službe gotovo nikada ne piše!), tada to nitko od prolaznika neće znati, osim ako im to netko ne kaže! Drugim riječima, ta zgrada će svakome neupućenom izgledati kao i svaka druga "normalna" zgrada.
Naime, već i sama pojava znakova zabrane fotografiranja ispred neke "obične zgrade" može izazvati sumnju da se u toj, na prvi pogled običnoj zgradi nalazi "nešto"...
Fotoaparati, naravno, nemaju rengenski vid (ali neki očito vjeruju da imaju!), te "vide" i mogu snimiti samo ono što se i inače vidi prostim okom.
Osim toga, opsesivna zabrana snimanja "službenih zgrada" sa javne površine iz "sigurnosnih razloga" je relikt prošlih totalitarnih režima i pogrešne pretpostavke (majke svih zaj**a) da je svako snimanje takvih zgrada neizostavan znak nekakvih opasnih radnji (špijunaže, pripremanja terorističkog napada i sličnog).
Isječak iz filma "Austin Powers: The spy who shagged me"
Među poznatije fotografije svakako spada ona koja se nalazi na omotu albuma Nevermind grupe Nirvana.
FOTOGRAFIJA
Slika prikazuje malenog dječaka kako pluta u vodi dok ispred njega visi dolarska novčanica obješena na udicu.
Prema informacijama na wikipediji prije objavljivanja albuma sa dotičnom slikom na omotu digla se strka zbog vidljivog spolovila. Naime, neki su se zabrinuli da bi ono moglo "nekoga uvrijediti". Kao "rezervna opcija" bila je čak pripremljena i retuširana slika bez spolovila, no na kraju se od bilo kakvog oblika cenzure odsutalo jer je Kurt Cobain pristao jedino na kompromis - da se preko dječakovih genitalija stavi naljepnica sa natpisom "Ako vam ovo smeta, onda ste zacijelo prikriveni pedofil."
...stradavaju nedužni ljudi
Pedofilofobi su ljudi sa teškim paranoidnim poremećajima ličnosti, uglavnom dušebrižničkih tendencija, uvjereni da su jedino oni "najveći moralisti i zaštitnici djece koji su ikada hodali planetom", a da su svi oko njih "pedofili" ili "njihovi simpatizeri" ako 100% ne podržavaju njihove stavove.
Ono što je svim pedofilofobima zajedničko jest da imaju gadnih problema sa razlikovanjem pojmova, a o njihovoj nesposobnosti elementarnog prepoznavnja pornografsih sadržaja ne treba ni govoriti. Tu su već i njihovi standardni "argumenti" protiv slika djece, koji su zapravo čisti dokaz koliko ovi imaju gadnih problema sa logikom (koja je između ostaloga i jedan od pokazatelja inteligencije).
Evo nekoliko friških slučajeva koji su se nedavno dogodili na hrvatskom webu, upravo zahvaljujući takvim osobama:
Repriza "slučaja Vesović"?
Prije nekoliko dana, jedan kolega fotograf sa fotografskog portala Fotozine.org, zbog objavljivanja fotografije svoje kćeri, doživio je to da je jedna (sada već bivša) korisnica tog istog portala tu sliku proglasila pornografskom, a njega optužila da je pedofil. (usput, malo kopanja po netu je pokazalo da i dotična fotografira golišavu djecu, no ona svoje slike smatra umjetnošću!! op.a.)
Naime, dotična je u slici djevojčice koja u kupaćim gaćicama stoji u plićaku i pozira fotografu, vidjela nekakvu "pornografiju", te je već i u komentarima ispod slike (koji su u međuvremenu obrisani) aludirala na to da je slika "pedofilska". Vrlo je zanimljivo da je dotični autor, uz tu "spornu" sliku, objavio i vrlo sličnu sliku svojeg sina (snimljenu tom istom prilikom), ali na koju dotična korisnica nije imala nikakvu primjedbu (nije se ni oglasila u komentarima).
Da stvar bude gora, iz rasprave koja je povodom toga uslijedila na lokalnom forumu (nije dostupna za ljude koji nisu članovi portala), čini se da je dotična to čak prijavila policiji!? Ukoliko je to istina, kakav će biti daljnji rasplet situacije nije poznato...
Inače, već u startu ovo nekako neodoljivo podsjeća na slučaj fotografa Mije Vesovića od prije nekoliko godina. Naime, dotični fotograf je jednom prilikom namjeravao na izložbi "Akt u hrvatskoj fotografiji" izložiti jednu staru sliku golog dječaka sa buketom cvijeća, a na temelju nekakve anonimne dojave, dotičnome je na vrata došla policija te zapljenila cijelu foto-arhivu, u slučaj se u svojem drušebrižničkom stilu uklučila i dječja pravobraniteljica, a da bi se na kraju ustanovilo da slika sa pornografijom nema apsolutno nikakve veze.
Nedavni slučaj sa foruma.hr
Na Forumu.hr, na kojemu postoji podforum namjenjen fotografima i fotografiji, jedan korisnik je, na jednoj temi namjenjenoj za postavljanje slika, objavio sliku djevojčice kako potpuno odjevena sjedi na ljuljački i u krilu drži plišanu igračku.
U komentarima koji su nakon postavljanja slike uslijedili, pojavio se jedan komentator koji je odmah dotičnu sliku proglasio "(potencijalno) pedofilskom", i to gotovo bez ikakvih pravih argumenata već uglavnom nekakvim aluzijama ("da bi svi trebali vidjeti o čemu se radi") po pitanju sadržaja slike i samog autora.
Zaključak?
Teško je dati zaključak s obzirom da je i teško shvatiti što se točno zbiva u glavama pedofilofoba koji redovito u tuđim slikama djece, kakve god one bile, vide neku prornografiju te ih smatraju "zabranjenima" i "ilegalnima", dok svoje slike djece objektivno sličnog sadržaja i tematike smatraju normalnima i "dozvoljenima".
No ako se krene od pretpostavke da je perverzan onaj tko u svemu vidi pererziju, ispada da su pravi pedofili, i pedofilofobi zapravo jednako poremećeni, samo uz tu razliku što ovi drugi tu svoju poremećenost nastoje, u oblku dušebrižništva, prezentirati drugima kao borbu protiv ovih prvih. Štoviše, kao da se ta njihova "borba protiv pedofila" umjesto pravim argumentima, vodi po sistemu "pljuni na čovjeka koji ti smeta, pa nek se on dalje sam čisti kako zna i umije".
Na kraju pitanje: Je li i OVO pedofilska slika?
Vrlo zanimljivo je da se danas u svim deklarativno demokratskim i "slobodnim zemljama", sve više i više, za sve živo i neživo moraju tražiti nekakve - dozvole. A to sa slobodom kakva se deklarira nema nikakve veze jer implicira da je bez traženja dozvola - sve zabranjeno!!
A zbog čega je nešto zabranjeno? Najčešće zato da se "netko ne bi našao uvrijeđen", zbog "sigurrnosnih razloga" (a koji mogu biti nevjerojatno nebulozni, glupi i nelogični) pa do puke potrebe da neka šuša zbog svojevoljnog nametanja nekakve zabrane drugima pokuša ostaviti dojam nekakve nedodirljive velevažnosti...
Ove dvije stvari iz naslova, koliko god možda na prvi pogled bile beznačajne, u određenim situacijama mogu fotografu uštedjeti mnogo živaca, a možda i novaca. Tim više što same ne koštaju ništa, a stanu u svaki džep.
1. Najlon-vrećica, ona najobičnija iz dućana, može vrlo dobro poslužiti kao improvizirana zaštita za fotoaparat u nepovoljnim vremenskim uvjetima, prvenstveno u slučajevima kada pada kiša. Neki fotografi nemaju običaj sa sobom vući čitavu (vodootpornu) foto torbu, pogotovo ne onda kada samo idu u nekakvu šetnju gradom ili u prirodu. A čak i da čovjek u tim situacijama ima kišobran, uvijek se može dogoditi da se aparat namoči.
Poznato je da elektronika nije neki naročiti ljubitelj vlage. Iako su neki fotoaparti zabrtvljeni, velika većina nije. A čak i ako se aparat "malo smoči", te nakon toga i dalje radi, to ne znači da nije bilo štete - može se dogoditi da nakon nekog vremena aparat jednostavno "crkne" zbog korozije elektroničkih komponenti. (autor teksta izgubio aparat na takav način op.a.)
2. Metar špage, najbolje malo deblje može jako dobro doći u situaciji ako na fotoaparatu ili foto-torbi pukne traka za nošenje (a što se može dogoditi ako je ova već pohabana, ako se negdje zapne, ili ako dođe do potezanja u gužvi).
Isto tako, špaga, u kombinaciji sa vijkom odgovarajućeg promjera i nekakvim utegom (npr. malo većom maticom ili sličnim) može čak poslužiti kao improvizirani monopod (što može biti korisno u nekim situacijama), a u usporedbi sa pravim monopodom zauzima daleko manje mjesta... (video)
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
Mole se svi koji imaju potrebu komentirati da se drže teme posta i bontona! Svi nesuvisli i nebulozni komentari, te komentari koji budu sadržavali uvrede, omalovažavanja, provokacije, trolanje, spam i slično će biti obrisani bez pardona, a komentatori blokirani.
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Vrste nasilja nad fotografima
Birokratsko nasilje
Kome i zašto smetaju kamere
Razlikovanje pojmova za idiote #1
Razlikovanje pojmova za idiote #2
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Murphijevi zakoni fotografije 2
Zašto takav naziv bloga?
Fotografski blogovi
Bablfotograf rip
Bergaz naopačke rip
Delicatus
Fotografske priče
Geomir
hawkeye_1306
Klik-Po Europama rip
Kojekakve rip
Let lastavica
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota rip
VladKrvoglad
Ostali blogovi
Alexxl
Čarapa Floyd
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice
Semper contra rip
U zvijezdama piše
Ostali linkovi
Blog.hr
Google
Kontakt
toco1980blog(at)net.hr
Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.
Listopad 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (5)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (13)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (3)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (6)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Ožujak 2022 (10)
Veljača 2022 (10)
Siječanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (8)
Studeni 2021 (10)
Listopad 2021 (15)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (7)
Srpanj 2021 (9)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (12)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (4)
Početak