Kako mnogo blogera koji se bavi fotografijom posjećuje ovaj blog, tako su neki od njih u komentarima napisali svoja neugodna iskustva i situacije u kojima su se zatekli samo zbog toga što se nekome nije svđalo što imaju fotoaparat u rukama...
Neka od tih iskustava su doista jeziva, jer vrlo zorno pokazuju nasilnički mentalitet ljudi, i zvuče u najmanju ruku kao da su iz kakvog horor filma a ne stvarnosti....
semper contra
"Bilo je to davno kad još nije bilo digitalnih fotoaparata.
Boravio sam u Rijeci i šetajući uz brodogradilište 3. maj uočih splet metalnih ruku brodogradilišnih kranova. Uzeh fotoaparat i počeh slikati. Okinuo sam jedno pet, šet puta, a onda je odnekut pojavio čuvar u uniformi, zaustavio me i rekao da se to ne smije snimati.
'Pa samo sam snimao gornje dijelove kranova!'
'Ništa se ne smije snimati! Izvadite film!'
Bio je to novo umetnuti film, ja otvorih kameru i razmotam dio filma na kojem sam snimao.
'Izvucite cijeli film!' strogo će čuvar.
'Ali dalje nema snimaka', odgovorih.
No nije pomoglo. Trebao sam izvući cijeli film iz kazete. Čuvar je uzeo film, pogledao prema suncu u rekao:
'Bili ste u pravu, nema ništa snimljeno. Možete vratiti film u aparat!'
Uzeo sam film, smotao ga u rolu, zahvalio čuvaru što mi je vratio film i nastavio dalje. Naravno film je završio u prvoj košari za otpatke."
[sic]
Sadako's apprentice
" (...) Slikao sam jedno pročelje visoke novogradnje i iza mene se pojavio čovjek s puškom. Nije ju uperio u mene, ali ju je držao dok mu je bila remenom ovješena, znači ruke mu nisu bile slobodne, nego je bio spreman upotrijebiti ju.
Rekao mi je da ne smijem snimati zgradu koja je bila tada meni iza leđa i uopće me nije zanimala, niti sam se obazirao na nju.
Mislim da je bilo blizu 23h, ali sigurno prije ponoći. Noge su mi se odsjekle. Možeš li to zamisliti, da ti iz mraka iza leđa priđe osoba s jebenom puškom? Odjednom. Ostao sam u šoku par trenutaka i onda mu rekao da me ne zanima njegova zgrada, jer slikam onu ispred nje. Naravno, upropastio mi je noćne snimke jer su mi se tresle ruke, a oslanjao sam se o parkirni stupić. Nisam više mogao slikati, bilo je to sve za tu večer. Slikao sam reda radi još dvije dugo eksponirane snimke dok je on šutio iznad mene držeći pušku. Nisam ništa govorio niti ga gledao, ali čuo sam kako diše.
Nisam mu htio dati zadovoljstvo gledanja kako se izmotavam i bježim. To je vrsta smeća kojoj treba gledati u oči jer se tada boje.
Kad sam slikao, promrmljao sam "bok" ili nešto takvo, i otišao svim se silama trudeći da ne padnem, jer su mi klecala koljena. Doslovno ti noge olabave, i teško govoriš jer si prestrašen. Majmun. Da sam bio u prilici, prijavio bih ga. Ali nisam mogao.
Takve ljude treba goniti i pravno zajebavati dok ne postanu primjer drugima.
Tko zna što je htio od mene. Sumnjam da je bio ljubitelj fotografije.. Dobio nije ništa. Ostao sam cool do kraja."