Kada čovjek pomisli da je u nečemu dovoljno dobar, to je zapravo prvi znak početka njegovog nazadovanja, jer nakon toga izostane trud potreban za daljnje usavršavanje i napredovanje. To svakako vrijedi i za fotografiju.
Naime, svakom fotografu najteže je biti samokritičan. Prvenstveno zbog toga što su svi fotografi u nekoj mjeri (većoj ili manjoj) ponosni na svoj rad.
Jedna vrlo dobra stvar koja se može dogoditi nekom fotografu jest to da nikada nije zadovoljan svojim fotografjama, te smatra da uvijek može bolje. Takav način razmiščljanja ga pak prirodno tjera da se više trudi, pokušavajući napraviti što bolju fotografiju.
Vlastiti napredak se može najbolje uočiti po tome kada fotograf gledajući svoju vlastitu arhivu fotografija dobije dojam da mu stari fotografski radovi više ne djeluju onoliko dobro kao što su mu djelovali u vrijeme kada ih je snimio.
Post je objavljen 23.09.2012. u 21:47 sati.