Prikriveni nasilnici su osobe koje se u većini situacija čine normalnima, međutim postaju vrlo nasilne kada se nađu u nekoj situaciji u kojoj po svaku cijenu žele da bude po njihovom. Štoviše, u takvim situacijama smatraju da je nasilje sasvim "ispravno" i "opravdano" sredstvo za postizanje željenih ciljeva, a pogotovo kada treba "istjerati pravdu". Naravno, ta "pravda" njačešće nije ono što piše u aktualnim zakonima, već nešto što oni sami po nekom svojem vlastitom nahođenju smatraju "pravdom".
Za retoriku takvih osoba su uglavnom karakteristične fraze tipa "Ako meni netko napravi X, ja ću njega nalemat/ubit/masakrirat/i tome slično". Primjer koji fotografi često susreću je upravo: "Da vidim da mene netko snima, ja bih ga izmlatio/ubio/razbio mu opremu."
No, vrlo interesantna stvar je to, da ako se dotičnima slučajno dogodi da im se to njihovo "pravedničko nasilništvo" obije o glavu (tj. ako naiđu na nekoga tko im se odluči suprotstaviti i u tome uspije), redovito u takvim situacijama pokušavaju okrenuti čitavu situaciju i sebe prikazati kao "žrtvu" - raznim (vrlo neuvjerljivim) racionalizacijama pokušavaju "dokazati" kako se oni samo "brane" od situacije koju su svojim nasilništvom zapravo sami izazvali!
Čisto kao primjer, jedan kolega ulični fotograf je tako imao okršaj na ulici kada je u prolazu snimio nekog čovjeka kako skuplja plastične boce kod kontejnera za smeće. Ovaj ga je vidio, slijedio, i zahtjevao od kolege da obriše sliku, što je kolega i učinio (jer, po njegovim riječima, slika i nije bila baš bogzna što). No dotičnom to nije bilo dovoljno, već je zahtjevao da kolega "za kaznu" pred njim razbije svoj fotoaparat. Naravno, kako je ovaj to odbio (jer fotoaparati ne rastu na drveću op.a.), dotični je prvo počastio kolegu uvredama, a zatim fizički nasrnuo na njega (kojom prilikom ga je uspio ošamariti). Odustao je od svog "istjerivanja pravde" tek kada je za uzvrat, od kolege (u samoobrani) dobio šakom u glavu.
No osim što se može naići na "obične ljude" koji funkcioniraju na takav način, ono što je izuzetno zabrinjavajuće jest da se takvih osoba može naći među redarima, zaštitarima, pa čak i u policiji, i to bez obzira što je za dobivanje takvog posla potrebno proći psiho-testove, kojima bi se trebalo utvrditi postojanje poremećaja ličnosti i sklonost nasilju (te na račun toga takvima onemogućiti dobivanje takvog posla).
Bilo slučajeva da su redari i zaštitari "za kaznu" doslovno premlatili ljude koje je po "pravilima službe" npr. trebalo samo ispratiti iz objekta ili čak samo provjeriti njihove podatke/akreditacije, a primjer toga je npr. premlaćivanje akreditiranog fotoreportera na otvaranju zagrebačke Arene.
Post je objavljen 24.09.2012. u 19:27 sati.