BeatNocha (utorkom u 18.30)
Bloc Party
A Weekend In The City Vice, 2007 Prvi album ovih Londonera smo jako volili. Zato jer je bio jednostavan, čvrst, izrokan sa pregršt uvjerljive energije. Drugi, e to je već druga priča. Naime, šta. Ambiciozan, emotivan, samouvjeren, na trenutke odličan, ali na kraju malo i dosadnjikav. Ko je tome kriv? Kele Okereke, taj tamnoputi blouk koji pjeva ko velik i uspješno se probija i kroz potencijalno opasne falsete, ali su mu teme malo srednjoškolske? I dalje super uigrani bend na čelu sa gitaristom Russelom Lissackom i ritam mašinom Mattom Tongom koji je uzeo grandiozne refrene s prve ploče pa ih je ovdje raspuhao u nove (i nepotrebne) U2 i Coldplay dimenzije? Za razliku od prošlotjednih Clap Your Hands Say Yeah koji su, nakon skoro genijalnog prvijenca potpuno okrenuli priču na albumu-nastavku, Bloc Party su i dalje, kao, na istom putu, no, ne može se slušač oteti dojmu da ako već nisu u folderu sa malo prije spomenutim britanskim stadionskim gigantima, onda prema tome putuju. Ako se sjećate pjesme Two More Years, koja je kao singl izašla između dva albuma, onda znajte da je na A Weekend In The City skoro pa sve u tom gruvu i da je jedina žrtva ovdje ona indie svježina koju smo, ponavljam još jednom, jako volili pred godinu i pol. Ako slušate cijeli album u cjelosti moglo bi vam se dogoditi da vam se sve pjesme spoje u jednu, kao što je to slučaj sa potpuno precjenjenom X&Y pločom nekad davno simpatičnog Coldplaya. No, bez obzira na sva dlaka-u-jajetu prigovaranja, ovaj album je opet Bloc Party i način na koji grade pjesme pa onda grunu u refren je isto tako neodoljivo jednostavan i jednostavno neodoljiv kao i na prvom albumu. I šta sad? Teško mi se odlučiti jer s jedne strane pere me lagano razočaranje s obzirom na prvijenac jer A Weekend In The City nije, unatoč nekolicini super stvari, ni upola tolika energetska bomba kao prvijenac, a s druge cvilidretasto-zavodljiv pop glas crnog Kelea koji stvari čini poznatim i podnošljivim. Opet, s jedne strane pretjerana samoozbiljnost i urbana lamentiranja, a s druge nekoliko pjesama koje jednostavno odljepljuju s poda. Može biti da me jednostavno više ne uzbuđuju. Jesu oni tome krivi ili ja? Priznajem, nemam pojma kakav je novi Bloc Party. Slušajte ovo ali stavite ih i malo sa strane i počekajte još godinu-dvije-tri. Vrijeme koje prođe pokazat će gdje će jedno od najdražih iznenađenja 2005. i 2006. na kraju priče završiti. Najbolje stvari: Song For Clay (Dissapear Here), Hunting For Witches, The Prayer, Kreuzberg, I Still Remember. Link: www.blocparty.com ek |
RAZRJEŠENJE ŠTRAJKA
Iz Republičkog sindikata radnika Hrvatske stiglo je priopćenje o razrješenju najdužega prosvjeda koji je dosada organiziran, a ticao se prava radnika Autotransa. Postignut je socijalni dijalog s čelnim čovjekom Autotransa, predsjednikom Uprave Zvonkom Krmpotićem te su postignuti sljedeći osnovni dogovori:
1. Održavat će se mjesečni sastanci između predstavnika Sindikata i Uprave što će otvoriti prostor radnicima da sindikalnim povjerenicima redovito iznose svoje optužbe. 2. Uprava će sačiniti analizu rada duljeg radnog vremena kako bi se krenulo u kvalitetno rješavanje ovoga problema. 3. Uprava će napraviti simulaciju plaća, posebno za vozače, mehaničare, prometnike, što će činiti osnovu za buduće kolektivno pregovaranje. U daljnjem razgovoru, sindikalisti su naglasili da bi se kroz granski kolektivni ugovor mogla ostvariti bolja kvaliteta poslovanaj tvrtke te da je nužno da i čelnici tvrtke daju svoj doprinos u dijelu reguliranja propisa koji se odnose na prijevoz putnika i segmente vezane uz poslovanje. Republički sindikat radnika Hrvatske nada se da će doći i do kvalitetne suradnje između oba sindikata koja djeluju u tvrtci što do sada nije bio slučaj. |
AKTUALIŠE - SDP o fojbama - HNS o Lencu
Član Županijskoga odbora seniora PGŽ-a, Mate Makale osvrnuo se na pitanje fojbi i Esula, a koje je potaknuo talijanski predsjednik Giorgio Napolitano svojom nedavnom, brzopletom izjavom. Makale je napomenuo da su fojbe nastale kao reakcija ljudi na fašistička zlodjela talijanskoga okupatora na područj uIstre, Hrvatskoga Primorja i Gorskog kotara. Iako seniori SDP-a osuđuju svaki zloči, smatraju da je potrebno saznati što je uzrok, a što posljedica u slučajevima fojbi- dodala je Brozović-Cuculić.
Makale je rekao kako je biskup Santini raspirao mržnju na području Rijeke u razdoblju II. svjetskoga rata kada su se partizani prikazivali kao «đavoli» te nabrojao mjesta na kojima su streljane nevine žrtve i spaljene obiteljske kuće: Kastav, bakar, Kraljevica, Čabar i Delnice. Spomenuo je i Podhum koji je bio do temelja spaljen i u kojemu je 103 muškarca streljano, a 885 žena, djeca i staraca odvedeno u logoru. Makale je za kraj poručio talijanskom predsjedniku neka uči od malih ljudi iz Udina, Visca ili Bazovice koji se svake godine, na groblju Gonars (kraj Palmanove) poklone žrtvama zločina II.svjetskoga rata, a predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i premijera Sanadera pozvao je također da se s građanima Primorsko-goranske i Istarske županije poklone sjenama «očevi i majki koj isu nevini pali za temelje suvremene Hrvatske koja se baziar na temeljima antifašizma». Danas je Hrvatska narodna stranka održala konferenciju za novinare u kojoj su se pozabavili problemom kooperanata Viktora Lenca. Đani Poropat smatra da su planom sanacije Lenca najviše oštećeni vjerovnici općeg poslovnog reda, u koje spadju obrtnici i mali poduzetnici uglavnom iz naše županije. Naime, oni neće dobiti povrat svojih potraživanja od Lenca, koja iznose 234 milijuna kuna, dok u isto vrijeme moraju izvršiti svoje platne obveze prema Lencu. Stoga su mnogi vjerovnici, zbog kredita i hipoteka koje zbog stečaja Lenca ne mogu isplatiti, od uspješnih poslovnih ljudi postali podstanari, razbolili su se, a bilo je i slučaja samoubojstva. Stanje je još gore ako se zna da bi ti vjerovnici spadali pod kategoriju razlučnih vjerovnika, kojima će biti isplaćena potraživanja, da su 2003. godine pristali na zamolbu neka dignu ovrhu na imovinu Lenca. Međutim, oni su zbog svoje savjesti odbili to učiniti. Stoga predlažu rješenje kojim se vrijednost Lenca ne bi temeljila samo na njegovoj imovini, već i na njegovoj tržnišnoj vrijednosti, čime bi si osigurali povrat potraživanja. Presici je nazočio član HNS gospodin Jerman, koji je jedan od koperanata Lenca. Rekao je da ga čudi što se ne organiziraju prosvjedi zbog Lenca i da grad i županija ne obraćaju pažnju na problem vjerovnika, a u isto vrijeme organiziraju karneval, dok je sama situacija u Lencu jedan veliki karneval. Naglasio je da kooperanti ne ucjenjuju brodogradilišta, već da naprosto imaju svoju cijenu rada. Međutim brodogradilišta se prema kooperantima odnose kao prema radnicima trećeg reda, ne plaćaju ih redovito, tako da se gomilaju dugovi koji na kraju ne bivaju isplaćeni. Time se direktno uništava malo poduzetništvo u regiji. Rekao je da do problema u brodogradnji dolazi zbog nesposobnih ljudi, koji se uspjevaju dokopati položaja samo zbog svoje ambicijoznosti, međutim ta isprazna ambicija na kraju uništi brodogradilište, kao što je slučaj sa Kraljevicom. |
«Poštaru, poslodavac veći neprijatelj od psa»
Ispred glavne zgrade Središta pošte Rijeka održala se konferencija za novinare pod nazivom
«Poštaru, poslodavac veći neprijatelj od psa» u organizaciji Republičkoga sindikata radnika Hrvatske. Republički sindikat radnika Hrvatske upozorava na diktaturu poslodavstva Središta pošte Rijeke prema radnicima koji rade u lošim uvjetima i bez prava na pritužbe. Predsjednik Republičkoga sindikata radnika Hrvatske Jadranko Vehar upozorio je na lošu organizaciju rada i loše određenim rajonima koji iscrpljuju dostavljače tako da je ih je tjedno na bolovanju između 10 i 20. Kako kaže Vehar, oni dnevno prenesu nekoliko desetaka kilograma pošiljaka snalazeći se kako znaju, a za osobni prijevoz koriste osobne automobile jer su im ukinute službene pokazne karte bez savjetovanja sa Sindikatom. Prekomjerena količina materijala doprinosi da je težina torbe veća od 20 kilograma što negativno djeluje na zdravstvenu sposobnost radnika. Prema Pravilniku o zaštiti na ardu radnik smije nositi torbu težine 25 kilograma samo 60 metara, a on ju svakodnevno nosi više od nekoliko kilometara. Isto tako žene radnici ne bi smjele nositi torbe težine veće od 15 kilograma. Od 2005. godine povećao se broj ozljeda radnika, a Rijeka prednajči po broju ozljeda u Hrvatskoj jer čak svaki 20 radnik zadobije neku ozljedu na radu. Problem su i loši prostorni uvjeti, naglašava Vehar. Prostor Pošte 2. odveć je skučen, a zadnje kupljeno zemljište na Kukuljanovu nije bilo adekvatno pa se odustalo od njega. Sada je aktualno skladište HT-a na Krnjevu, no vječito odgađanje rješavanje toga problema samo doprinosi većem jazu između uprave i radnika. Zanimljivo je i da su se vozila kupila na operativni lizing po kojem je godišnje ograničen broj kilometara, a koju automobili ostvare u šest mjeseci. Iza toga se svaki kilometar plaća kao da je auto u sustavu rent-a-cara. Vehar problem vidi u maloj pozornosti koja se obraća na zaštitu objekata i radnika, a i zabrinjavajuće je što Vlada Republike Hrvatske želi da se u Nadzorni odbor imenuje potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, Damira Polančeca što će još više frustirati sadašnju Upravu. Sindikalisti traže da se i 7% dionica daju bivšim i sadašnjim radnicima Hrvatske pošte te da se s Vladom Republike Hrvatske dogovore oko cijene dionica. Dopredsjednica Nezavisnih hrvatskih sindikata Tanja Justić dala je potporu Republičkom sindikatu radnika Hrvatske te upozorila kako su Nezavisni hrvatski sindikati i Republički sindikat radnika Hrvatske upoznali čelne ljude političkih stranaka i dožupana Luku Denonu sa problematičnom sitaucijom. Nadaju se sindikalisti da će moći uspostaviti kvalitetan dijalog sa sadašnjom Upravom Hrvatske pošte jer će u protivnome, u petak, u cijeloj Hrvatskoj biti organizirani prosvjedi. |
Zanimljivosti iz današnjeg sučeljavanja gradonačelnika Obersnela i voditelja MMC Palach Damira Čargonje:
U jednom trenutku Obersnel je Charlya nazvao Homo univerzalis zbog navodne upućenosti Čargonje i u umjetnost i u zakone,na što mu ovaj otpovrnuo da je na žalost morao to postati,obzirom na uvjete.
Charly je demantirao naslov članka u Novom Listu u čijem se naslovu tvrdi da Obersnel želi zatvoriti Palach, te je izjavio da mu je novinarka članka poručila da su protiv njezine volje promjenili naslov. Na gradonačelnikovo pitanje zašto nije reagirao, Čargonja je odgovorio da mu demantij najvjerojatnije ne bi objavili. Obersnel je često puta tijekom razgovora naglašavao da nije konzervativan i da ne želi zatvoriti Palach, već da tome doprinosi Čargonjin konfliktni karakter zbog čega ne može naći zajednički jezik sa susjedima koji pišu peticije protiv Palacha. Na to je odgovoreno od strane Čargonje da gnjavi samo jedna susjeda koja sada živi u Lovranu, a da su peticije najvjerojatnije plod nečijeg osobnog interesa, a ne stvarne uznemirenosti zbog buke. Gradonačelnik je spomenuo i prekršajne prijave protiv Palacha, na što je Charly odogovorio da je klub dobio oslobađajuću presudu jer se utvrdilo da nije bilo nikakvog remećenja javnog reda i mira. Napomenuo je da u Music boxu momentalno djeluje 52 rock sastava, te da bi se eventualnim zatvaranjem Palacha ti ljudi bacili na ulicu, a tamo ih čeka... U vezi droge Charly je izjavio da je taj problem riješio tako što je narkomanima rekao da radi za policiju, pa je pozvao ljude neka dođu u Palach jer tamo nema droge niti dilera. Obersnel je kazao da je grad od 2002. do 2007. ukupno u Palach uložio 1.100.000.- kuna, a Čargonja je odgovorio da ako je toliko uloženo, da klub to nije osjetio. Požalio se da samo farbanje kluba košta 50 tisuća kuna i da su ogromni troškovi koji se odvajaju za održavanje tako velikog prostora kao što je Palach. Zatim je Charly pozvao Obersnela da otvori izložbu deset godina MMC-a, a za čije djelovanje je dobio mnogo priznanja od ministarstva kulture, preko akademija iz inozemstva. Nije razrješena dilema što je važniji državni zakon po kojemu bi Palach radio do 6 ujutro ili ugovor s gradom po kojemu radi radnim danom do 21, a vikendom do 01 sati, naime, gradonačelnik tvrdi da je važniji ugovor s gradom, a Čargonja se nada da će se državni zakon pokazati jačim, što bi mu olakšalo vođenje kluba. Ipak obojica su se složili da je usmjeravanje Rijeke prema urbanom turizmu dobro jer je rezutiralo povratkom noćnog života. Nije baš pomirenje, ali ipak...recimo da sluti na kakvo-takvo razrješenje... |
Crna kronika - provala u Dom zdravlja
U noći s 21. na 22. veljače nepoznati počinitelj je provalio u Dom zdravlja Kozala i otuđio psihotropne lijekove-heptanon i modeton depo. Šteta se procjenjuje na 1000 kuna.
Tako je mladi junky lutao noću ulicama grada i pokušavao si srediti šut. Kriza ga je pičila totalno. Stao je kraj nekog drva . Uhvatio ga je proljev, skinuo gaće i posrao se. «Sranje.» pomislio je «Sve me boli moram si srediti šut, a onaj svoj mobitel sam prodao za posljednji....šta ću sad.» Tako, osjećajući ovisničku krizu, razmišljao je da li da nekog mulca napadne i otme mu mobitel, kao što je nabavio svoj posljedni ili...ipak još nije toliko pao da ode do nekog pedera. «Bed, pa neću valjda....»misli i onda...odjednom, svjetlost obasja njegov put. «Prosvjetljenje!» krikne U mraku se vidio neonski natpis «Dom zdravlja». Mladi narkoman je razbio staklo prozora i uvukao se unutra. Kao osoba koja je čestio tamo išla po tablete za terapiju točno je znao u koju ordinaciju treba ići. Upao je unutra i osjećao se kao u raju. «Heptanoni, metadoni, sve što čovjeku treba. Nešto ću i prodati....zarada.» Potrpao je sve kutije tableta u džepove i još ekstra u čarape. Zvahvalio je providnosti na trenutnom izbavljenju i nestao u noći... Rekosntrukcija cijelog istinitog događaja provale je izmišljenja i ispričavamo se bilo kome tko se našao uvrijeđen ovim postom. |
Zaljevski zvuk donosi.....
.....razgovor sa grupom ACAID koji će biti razlomljen s mnoštvom RI demo rock, metal, core, indie muzike.
Surfer rosa će velikodušno bonovima od 50 kuna olakšavati bendovima nabavku kablova, trza i žica. Bendovi donosite i dalje na naš radio (Riječki neboder šesti kat) vaše snimke (i ne zaboravite napraviti autorska prava...čitaj lova). Dakle, večeras u 18:30 na 98.4 MHz Zaljevski zvuk. |
SUČELJAVANJE OBERSNELA I CHARLYJA (SVID RADIO NUDI LULU MIRA?)-petak u 12.30h na 98.4 MHz
KONTAKT TELEFON NA KOJI MOŽETE POSTAVLJATI PITANJA: 212 043
Proteklih je dana u Rijeci potekla zanimljiva rasprava o radnome vremenu jednoga od kultnih mjesta riječke alternativne scene- Palachu. Izvještavali smo vas o aktualnostima vezanima za tu temu i sutra ćemo pokušati riješiti dilemu kategorizacije Palacha i njegovoga radnoga vremena. S nama će biti gradonačelnik Vojko Obersnel i voditelj kluba Palach Damir Čargonja- Charly koji će vam pokušati ponuditi razrješnje aktualnoga riječkoga problema. Voditelj kluba Palach Damir Čargonja je 16. siječnja poslao dopis gradskom Poglavarstvu kojim traži produženje radnoga vremena. Tada ga je nazvala gđa. Ivanka Persić iz Odjela za kulturu i rekla da se o radnom vremenu Palacha neće posebno raspravljati, budući da po novom državnom Zakonu o radnom vremenu ugostiteljskih objekata Palach može raditi do 6 ujutro. Ta vijest je bila objavljena u medijima i na prošlotjednoj sjednici gradskog Poglavarstva održanoj u utorak 13. veljače 2007. godine. Zakon o radnom vremenu ugostiteljskih objekata na državnoj razini propisuje radno vrijeme ugostiteljskih objekata pa tako hoteli mogu raditi od 0 do 24 sata, restauranti i barovi od 6 do 24 sata, a discobarovi kakav je i Palach, discoklubovi, noćni barovi i noćni klubovi mogu raditi od 21 do 6 sati. Gradonačelnik Obersnel tom državnom Zakonu zamjera to što ne vodi računa o regionalnim specifičnostima, već cijeloj državi nameće isto radno vrijeme. Osim toga neprihvatljivo je da se lokalnoj samoupravi daje rok od dva mjeseca da se uskladi sa Zakonom, a Ministarstvu se daje rok od šest mjeseci da donese pravilnik koji regulira Zakon. Nakon što se priča probila u javnost, Čargonju je nazvala Ivanka Persić koja mu je rekla da Palach ne može raditi do 6 ujutro, budući da ima poseban ugovor o radnom vremenu sa Gradom Rijeka. Iz Grada Rijeke stiglo je priopćenje u kojemu stoji kategorizacija Palacha kao caffe bara- disco bara, a disco bar ima disco glazbu koja se izvodi odgovarajućim uređajima što znači da u pravilu nema plesni podij i živu glazbu. U Natječaju za davanje u zakup prostora Kluba Palach koji je objavljen u Novom listu 23. siječnja 2004. godine jasno je navedeno da ponuda mora sadržavati “prijedlog kulturnog programa koji će predstavljati osnovu djelovanja u prostoru koji je predmetom natječaja”. Prijedlog programa mora sadržavati sljedeće programske cjeline: 1. izložbeni program, 2. filmski program 3. književni program i 4. multimedijalni i ostali kulturni programi, osim glazbenih programa (scenski programi, internet cafe, predavanja, tribine, edukacijski programi). Dakle, istaknuto je da Čargonja neće moći održavati koncerte te da je radno vrijeme objekta za koji se javlja na natječaj od nedjelje do četvrtka od 9 do 23 sata, a petkom i subotom od 9 do 01 sat. Čargonja smatra da je takvim Ugovorom o radnom vremenu Palach ekonomski zakinut u odnosu na druge discobarove. Ima li Grad Rijeka premalo sluha za Palach koji predstavlja pravu alternativnu kulturu iako je 2006. i 2007. godine financirao programe Multimedijalnoga centra sa po 100 000 kuna za FONA-u i izložbeni prostor galerije OK. |
SUMRAK DEMOKRACIJE (Nacrt Prijedloga Zakona o tajnosti podataka)-petak u 10.30h na 98.4MHz
U sutrašnjih Aktualnih 45 razgovarat ćemo o Nacrtu Prijedloga zakona o tajnosti podataka iz ožujka 2006. godine koji je sada ponovno aktualan zbog činjenice na koju je upozorio predsjednik Transparency Internationala Hrvatske Zorislav Antun Petrović, a tiče se propusta Prijedloga zakona kojim bi svaki čelnik bilo kojeg tijela javne vlasti mogao donijeti odluku o tajnosti podataka, što bi značilo da se i svaki javni natječaj može smatrati tajnim.
Naš će gost biti Igor Bajok, asistent koordinatorice reginalnoga ureda GONG-a Rijeka koji će nam pojasniti bi li taj Zakon donio građanima veću sigurnost ili im pak oduzeo demokratsko pravo na pristup informacijama. GONG je oštro prosvjedovao protiv Nacrta Prijedloga zakona o tajnosti podataka smatrajući da bi njime Zakon o pravu na pristup informacijama postao mrtvo slovo na papiru. Pozabavili smo se Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je Vlada Republike Hrvatske donijela 2003. godine, a koji kaže da je pravo na pristup informacijama jedno od važnijih ljudskih prava. Svatko ima pravo da traži, prima i daje informacije bilo kojim sredstvima. Vlasti i druge utjecajne institucije u društvu posjeduju informacije o svim građanima u državi, kao što su primjerice informacije kada je osoba rođena i gdje živi, no s razvojem tehnologije povećala se i složenost informacija. Pravo na pristup informacijama može građanima učiniti život boljim jer će im omogućiti da žive u manje korumpiranom društvu ili im pomoći da politički sustav u zemlji postane demokratičniji. No iz opravdanih razloga neke informacije ne moraju biti predočene javnosti ako se tiču državne sigurnosti, tužilaštva i policije, osobne privatnosti, poslovne tajne ili javnoga gospodarskoga interesa. Većina ljudi ne ostvaruje svoje pravo na pristup informacijama, već za to koriste sredstva javnoga informiranja od kojih očekuju da će ih informirati o važnim stvarima. Je li to zbog percepcije građana da je taj proces dugotrajan i skup ili zbog bojazni za vlastitu sigurnost? Zahtjevi za informacije moraju biti pošteno obrađeni i pojedince koji su uputili zahtjev za informacijom ne smije se odvraćati prevelikim troškovima obrade zahtjeva. Zakon o zaštiti tajnosti podataka iz 1996. godine izglasao se da bi se spriječila zlouporaba informacija u posjedu tijela javne vlasti ili privatnih subjekata, no on nije ne definirao jasnu oznaku za podatke koji se smiju objaviti. Propisivao je obavezu prema kojoj su čelnici javnih tijela i ovlašteni dužnosnici Republike Hrvatske dužni donijeti posebne propise o utvrđivanju stupnja i vrste tajnosti, načina i mjesta označavanja tajni, trajanja tajnosti te drugih mjera zaštite tajnih podataka, ovisno o djelokrugu rada odnosno mjestu nastanka, obrade ili čuvanja tajnih podataka. Novi Nacrt Prijedloga Zakona o tajnosti podataka ovlašćuje javna tijela i dužnosnike Republike Hrvatske da sami odrede stupanj tajnosti neke informacije te se njime propisuju klasificirani i neklasificirani podaci, stupnjevi klasificiranih podataka, postupak klasifikacije, načela pristupa osoba podacima te provedba nadzora u okviru odredbi ovog Zakona. Zaposlenici u tijelima javnih vlasti za pristup klasificiranim podacima moraju imati certifikat koji se izdaje na temelju obavljene sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosna služba. No može li taj certifikat jamčiti kompetentnost djelatnika javne vlasti u procesu klasificiranja nekoga podatka kao povjerljivoga, vrlo povjerljivoga ili vrlo tajnoga? Predsjednik Hrvatskoga helsinškoga odbora Žarko Puhovski smatra da se Zakonom o tajnosti podataka u barem tri članka eksplicitno degradira Zakon o pravu na informacije. Problem se ne nalazi u činjenici da javne vlasti posjeduju neki podatak, no javnost mora znati što zakonodavstvo koje piše zakone i kreira politiku, čini. U tu svrhu bi Vlada Republike Hrvatske trebala objaviti promotivni materijal o Zakonu na pristup informacijama i Prijedlogu Zakona o tajnosti podataka ne bi li građani postali svjesni svojih prava na informaciju te izvještavati o aktivnostima vezanim za ostavrivanje prava na pristup prava ne bi li se građani uvidjeli praktičnu primjenu toga zakona. |
GUP
Danas se održava 17. sjednica gradskog vijeća Grada Rijeke. Glavna tema je prijedlog odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana.
Gradonačelnik Obersnel je u uvodnom izlaganju rekao da je GUP ključni dokument koji će definirati razvoj grada u sljedećih dvadeset godina. On se donosi na temelju prostornog plana Grada Rijeke, koji se temelji na prostornom planu PGŽ. Od 2002. godine kakda je iznesen prvi prijedlog GUP-a stiglo je niz primjedbi, pa se 2005. goodine, kada je donesen prijedlog GUP-a, krenulo sa javnom prezentacijom na što je stiglo oko 820 primjedbi.Većina njih je usvojena. «Ipak, nije se moglo udovoljiti svima, jer se ponekad privatni interes kosio sa društvenim.» rekao je Obersnel. Zatim je istaknuo projekte koji će biti definirani GUP-om. Prvi projekt je stavljanje u funkciju Delte i Porto Baroša. To je atraktivan prostor koji se danas koristi na neprimjeren način, odnosno kao parkiralište i kao lučka skladišta. Prema GUP-u Delta će se podijeliti na Sjevernu i Južnu. Na sjevernoj Delti bit će smješten park i šetalište, dok će se na južnoj Delti smjestiti novi sadržaji urbanog karaktera. Sadržavat će 40% stambenih sadržaja, 30% poslovnih i 30% kulturno, zabavnih te hotelskih sadržaja. Idući projekt je Sveučilišni kampus i nova Sveučilišna bolnica na Trsatu. «To je najveći potncijal grada Rijeke, razvoj znanosti.» rekao je Obersnel. Treći važan projekt je Rujevica na kojoj će se razviti sekundarni gradski centar gdje će se smjestiti javni, upravni i trgovački objekti, stambeni centar i sportski centar sa novim stadionom. Obersnel je napomenuo da izgradnjom stadiona na Rujevici stadion Kantrida neće izgubiti svoju sportsku funkciju, jer će i dalje biti korišten za atletiku i nogomet. Četvrti važan projekt je Torpedo koji će postati drugi gradski waterfront i služit će kao sajmišni prostor, burza ribe i mjesto za ribarske lučice. Posljednji važan projekt je Preluk koji će s koristiti u turističke i ugostiteljske svrhe. Obnova prostora će obuhvatiti područje od Pavlovca (gornja cesta) do mora. Dio Preluka će se koristiti u sportske svrhe. Obersnel je izrazio svoj optimizam da će se zacrtane planske postavke ostvariti u idućih 20 godina, što će doprinjeti boljem životu u gradu. Zahvalio se svima koji su sudjelovali na stvaranju GUP-a-gradskoj upravi i arhitektima profesoru Marinoviću i profesorici Jurković. Rekao je da je razlog skoro dvogodišnjem čekanju na usvajanje GUP-a taj što je trebalo skupiti niz suglasnosti, što mu je smatalo, ali, nažalost, takvi su državni propisi. |
AFERA PALACH II.
U MMC-u Palach održana je tiskovna konferencija na kojoj je voditelj kluba Palach Damir Čargonja- Charly progovorio o diskutabilnom radnom vremenu toga kluba. Novim Zakonom o radnom vremenu ugostiteljskih objekata Palach bi navodno mogao raditi do 6 sati ujutro, no ipak mu je to pravo izgleda uskraćeno. Pitaju se posjetitelji Palacha kako i njegovo vodstvo, zbog čega?
Čargonja smatra da problem nije u radnom vremenu Palacha, već u atraktivnosti njegovoga prostora. Ugovorom je klub Palach s najkraćim radnim vremenom u gradu vezan da radi kulturne manifestacije koje sami financira što ga je dovelo do bankrota jer Grad ne ulaže dovoljno u Palach koji je kulturna institucija na kojoj odrastaju generacije budućih umjetnika, a ne samo kafić koji svojim posjetiteljima nudi samo alkoholna pića- drži Čargonja te nadalje kaže, kako je kultura koja je proteklih godina nastala u Palachu, nositeljica čitave nezavisne scene u Rijeci i šire. Voditelj Music Boxa kroz koji je prošlo više od pedeset riječkih rock grupa zabrinut je za njezin daljnji rad ako se Palachu ne dozvoli radno vrijeme koje mu je zakonom zajamčeno te drži da mladi rock bendovi čine baštinu Rijeke koja bi trebala biti reprezentativna izvan Rijeke. Čargonja je pojasnio da je Ured za turizam kategorizirao Palach kao discobar koji je dosada imao pravo petkom i subotom održavati koncerte jer mu je to pravo grantirao Grad Rijeka. Novim Zakonom o radnom vremenu Grad više ne posjeduje to pravo stoga je zatraženo od Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka da se očituju o ovom Zakonu. Nedopustivo je da Grad Rijeka ima toliko malo sluha za Palach koji predstavlja pravu alternativnu kulturu, rekao je Čargonja, dodavši kako je danas Palach posjetila veleposlanica Kraljevine Nizozemske Catharina Maria Trooster u pratnji ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Branka Franceschija što svjedoči o njegovoj uspješnosti i dobroj slici koju o njemu imaju visoki dužnosnici iz svijeta. U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u srpnju ove godine bit će predstavljena retrospektivna izložba koja se dotiče rada MMC-a Palach u posljednjih deset godina, a u listopadu će se preseliti u Stuttgart. Je li nesnalaženje gradske uprave u odnosu na Palach, kako kaže čargonja, pravi razlog zašto se Palach mora baviti administrativnim zavrzlamama umjesto da se okrene svome kulturnome djelovanju, bit će uskoro riješeno. Odluka o radnome vremenu značit će ishod dugogodišnjega pitanja- hoće li Rijeka unaprijediti svoj kulturni turizam?! |
BeatNocha (utorkom u 18:30)
Clap Your Hands Say Yeah Some Loud Thunder Clap Your Hands Say Yeah / Wichita 2007 Svi koji imalo prate ono što se nezahvalno zove «indie scena» znaju za veliki uspjeh benda Clap Your Hands Say Yeah koji se izdogađao 2005. i 2006. Iskoristivši prvenstveno dobre strane interneta CYHSY svoj su samoizdati prvijenac promovirali isključivo po webzinima, blogerskim stranicama i forumima. Bez obzira na izostanak konvencionalnih PR aktivnosti, izbjegavanje pohlepnih izdavača i bilo čega ustaljenog što se samog biznisa tiče, eponimni prvijenac prodao se u brojci sa šest nula. Bio je to dokaz da vam, ako imate dobre pjesme, ne trebaju mašinerije i reklamne idiotarije. Kratko po objavljivanju prvog albuma CYHSY, glazbeni novinari govorili su o revoluciji u kojoj je internet postao nova demokratska granica za nezavisnu glazbu. Ubrzo nakon toga buknuo je i globalni fenomen my space stranice. U nekoliko mjeseci CYHSY su od manhattanskih garažnih anonimaca postali svjetski fenomen. Ono što prvo izleti van iz zvučnika kad slušate CYHSY je ultraprepoznatljiv vokal inače skromnog i za pojavljivanje u medijima potpuno nezainteresiranog Aleca Ounswortha. Zbog tog prepoznatljivog glasa koji se lomi, puca, krivuda i leluja, općenito zbog načina pjevanja potpuno oslobođenog od straha, Ounsworth je uspoređivan sa Byrnom iz Talking Headsa ili sa Thomom Yorkejem iz početne, Pablo Honey faze. Novi, drugi album nazvan Some Loud Thunder je ovdje, godinu i nešto sitno nakon odličnog prvijenca i ne samo da demonstrira veliku promjenu, već i samouvjerenost ovog malog NY-benda kojem, očito, ni pravila diskografskog svijeta ni ništa slično ne mogu diktirati glazbeno izražavanje. Some Loud Thunder nije konzistentan kao prvijenac. Više je to kaotičan nesrazmjer između odličnih, nejednakih i pomalo napornih i praznih pjesama. Manje je komercijalan, ako hoćete, i gdje je prvijenac bio impulzivan i skoro nepogrešiv, te prilično pop, njegov nastavak je sve suprotno. Sa mnogo distorzije, još većim putanjama koje Ounsworthov glas poduzima i nekoliko sporogorećih fitilja (koji, nažalost, do kraja pjesme nikud ne dođu nego se izgube u svojoj bezidejnosti) ovaj drugi album CYHSY je sirov i nebrušen, skoro pa kao skica onoga što je trebao biti. No, u kaosu Some Loud Thunder zbirkice, u toj nebrušenosti i sirovosti ima i ljepote. I to ne samo u pojedinim, vrlo uspjelim pjesmama već i u mudima koja su obično potrebna da se već na drugom albumu napravi toliki stilski preokret. Vrlo je bitno napomenuti da je ovaj drugijenac producirao poznati Dave Friedman kojeg znamo po radu sa Flaming Lips, Mercury Rev, Mogwai i, moram dodati, u posljednje vrijeme i sa Pipsima iz Utrina. To se itekako čuje, pogotovo na prvoj, naslovnoj pjesmi koja zvuči kao loši rip ili kao potpuni diletantizam koji je od, inače dobre stvari, napravio distorzirani njok na granici slušljivosti kojeg je Ounsworth u jednom intervjuu objasnio u stilu «slušajte to sa vinila pa ćete vidjeti.» Je li to producentsko-audiofilsko prekenjavanje (jako vjerojatno da je) ili ultimativni fuck off ovog benda konvencijama industrije i podilaženju publike – pokazat će prodaja, ili u ovom slučaju, broj downloada. Ako je suditi po odličnom prvijencu, ovaj nastavak je lagano razočaranje. Ako ga gledamo neovisno od prvog albuma, onda ovo nikako nije zastranjenje nego smo dobili novi mali bend za strpljive slušače kojima je potrebno malo više od «yeah!» ili «come on!» i sličnih r'n'r klišea; za ljude kojima je pop, čak i kad je upakiran u rok, nužno zlo. Ono što je nepobitno je i da čak kad gnjave, a na trenutke, nažalost na Some Loud Thunder to i rade, CYHSY su suvereni i lako im je vjerovati. A kad ne gnjave su prekrasni! Sve u svemu, solidni nastavak s vrlo malom dozom razočarenja koju će najvjerojatnije isprati i poništiti vrijeme koje dolazi; vrijeme koje će CYHSY pretvoriti u nepobitnu činjenicu scene slijedećih desetak godina. Ili će biti tako ili će otići u povijest kao bend koji je skoro uspio. To će, jedva čekam, pokazati treći album. Najbolje stvari: Emily Jean Stock, Satan Said Dance, Love Song No 7, Yankee Go Home, Underwater (You & Me), Five Easy Pieces Link: www.clapyourhandssayyeah.com ek |
Misterij lubanje na otoku Susku
Jučer je pak oko 15 sati na otoku Susku pronađena lubanja pri iskopavanju koje se odvijalo u jednoj obiteljskoj kući. Istražna sutkinja Županijskoga suda u Rijeci Ksenija Zorc naredila je da se lubanja pošalje na vještačenje, na odjel sudske medicine, a preliminarni pregled pokazao je da je lubanja stara 40 godina te da najvjerojatnije pripada starijoj ženskoj osobi.
U vezi gore navedenog prenosimo vijest koju je iznio Rojters. Iz neslužbenih izvora ministarstva bolesne mašte saznajemo da je najvjerojatnije riječ o jedinoj nikad priznatoj Dalaj Lamici kojoj se trag gubi prije pedesetak godina. Naime, nakon što su budistički svečenici tražili 30-ih godina dvadesetog stoljeća reinkarnaciju Bude, sa čuđenjem su utvrdili da je to zapravo žena. Takvo što nisu mogli shvatiti, stoga su zaključili da se najvjerojatnije radi o pogrešci, te su za Dalaj Lamu izabrali jedno dječaka koji je imao nadprosječno razvijene psihofizičke sposobnosti i znao je da se žlica ne savija, već da se on savija oko žlice, ali se nikako nije uklapao u astrološke proračune. No ipak zbog njegova spola i sposobnosti savijanja odlučeno je da će on biti novi Dalaj Lama. Nesuđena Dalaj Lamica je u to vrijeme razvila svoj kult u najzabačenijim djelovima Tibeta. Privukla je veliki broj pravovjernih i bila je velika konkurencija mainstream budizmu. Radi toga su mainstrimeri počeli prijetiti njoj i njezinoj sljedbi pretvarajući se u vodene zmajeve unutar meditativnih stanja. Da bi sebi ali i svojoj sljedbi osigurala bezbrižnu meditaciju, Dalaj Lamica je svojevoljno izabrala izgnanstvo, te joj se 1951. godine gubi svaki trag. Spekuliralo se da je otišla na Susak zbog kozmičkih sila koje se tamo preklapaju i pokušala razviti treće oko. Budući da je ponađena lubanja čudna, jer na čelu ima nešto što podsjeća na očnu duplju, iz već navedenih naslužbenih izvora saznajemo da su spekulacije o izgubljenoj Dalaj Lamici točne, ma kako god su one nevjerojatno zvučale prije samo dva dana. Najvjerojatnije je ona intenzivnim meditiranjem razvila treće oko i upoznala sve tajne kozmosa upravo na našem Susku. O uzroku smrti za sada se ne zna ništa pouzdano, ali postoje neki dokumenti iz 1966. godine u kojima piše da su dvojica ribara obavjestili obalnu stražu da je u okolici Suska viđeno biće koje podsjeća na veliku morsku neman. Zbog njihove sklonosti alkoholu ta izjava do sada nije imala nikakvu težinu, ali od sada...Radi li se to zapravo o kineskom vodenom zmaju neslužbeni izvori iz ministarstva bolesne mašte nisu znali reći, ali uzeći u obzir sve činjenice ovog bizarnog slučaja, ne bi ih čudilo da je upravo zmaj plivao Jadranskim morem i posjetio Dalaj Lamicu. Sam događaj pronađene lubanje je istinit, dok cijela rekonstrukcija nema veze sa istinitim događajima i ispričavamo se svakome tko se nađe povrijeđen ovim postom. |
Peticija Zelene inicijative građana Rijeke
Jedna od zanimljivijih točaka današnje 66.sjednice gradskog poglavarstva bilo je očitovanje o peticiji građana za ambijentalnu zaštitu koju je organizirala Zelena inicijativa građana. Riječ je o dvije peticije Prva je Peticija za zelenu Rijeku. Nju je potpisalo 3070 osoba, a druga je Peticija za zaštitu kulturne i povijesne baštine koju je ptpisalo 2550 osoba.
Gradonačelnik je rekao da, iako obje peticije formalno – pravno predstavljaju prijedloge o kojima tijela grada Rijeke nisu obvezna meritorno odlučivati niti se o njima izjašnjavati, jer nema JMBG-a potpisnika, niti je dostignut broj od 10% biraća, odnosno trinaest tisuća i četrdeset potpisa, ipak je uvažena činjenica da je određeni broj građana iskazao interes za navedenu problematiku. Smatra da se peticijom obmanjuje jer se tvrdi da će se na Delti graditi «funkcionalističke zgradurine komercijalnog, kockarskog, hotelijerskog sadržaja kakvih ima dovoljno u gradu, s ogromnim parkiralištima.» što nije točno. Naime, prostornim planom uređenja delta će se podjeliti na Sjevernu i Južnu. Javni park će se graditi na Sjevernoj Delti na prostoru današnjeg parkinga sve do zgrade Istravina, dok će se na Južnu Deltu širiti sadržaji grada poput stambenih i kulturnih objekata, a potpuno se isključuje planiranje šoping centara. Također se planira izgraditi trg veličine 5000 metara kvadratnih koji bi bio centralni gradski trg. Zaključio je da je namjena Delte upravo suprotna od one kavom se prikazuje u peticiji. To se također odnosi i na područje Katarine, gdje će se sačuvati zelene površine jer će ona GUP-om biti zaštićena. U potpunosti odbacio prijedlog iz druge peticije Zelene inicijative građana da se sagradit nadvožnjak od Ciottine do Zvonimirove ulice, jer je to loše estetsko rješenje i mnogi gradovi koji imaju nadvožnjake žele ih rušiti i preusmjeravaju promet tunelima. Naglasio je da će sukladno Generalnom urbanističkom planu konačno rješenje Delte biti predmet javne i stručne rasprave kao i urbanističko – arhitektonskog natječaja. Projekt Delte je izgradila danska tvrtka Kovi, a kncesionar je Lučka uprava. Obersnel je rekao da je bilo teško pregovarati s njima, jer su bili koncentrirani na profit, dok je grad želio napraviti novi urbani centar. Smatra da bi bilo manje nedoumica oko izgleda Delte kada bi Lučka uprava projekt prezentirala javno. Dodao je da mnogi u Lučkoj upravi misle da su izolirani otok, no na svu sreću ustav je predvidio da je za plansku dokumentaciju odgovorna i donosi je lokalna vlast. Nakon sjednice u MMC-u Palach održana je tiskovna konferencija za novinare u svezu peticije građana za ambijentalnu zaštitu koju je organizirala Zelena inicijativa građana. Zoran Licul upozorio je da se Zelena inicijativa građana brine za povijesnu baštinu Rijeke i zelene lokalitete koji su ugroženi budućim urbanističkim planom. Sramotno je što je nedavno srušen paviljon u tvornici Rikard Benčić koji je iz 19.st, a srušen je u svrhu gradnje parkirališta. Također se zbog nemara ruši željeznički kolodvor na potezu Sušak-Brajdica, a skaldišta na Žabici koja su iz 1881.godine prenamjenit će se u autobusno kolodvor. Licul smatra da su takva urbanistička rješenja kratkoročna te da gradsko Poglavarstvo ne razmišlja o budućnosti Rijeke. Što se tiče zelenih površina na Srdočima, Pulcu i Škurinjama rečeno da je da se uništavaju šume u svrhu gradnje primjerice garaža, a Delta koja bi bila idealni park kojega Rijeka nema prenamjenit će se u betonsko područje s hotelima s kasinima. Zelena inicijativa građana smatra da uvažavanje peticije znači poštivanje stava građana koji imaju viziju razvoja grada Rijeke, a ona ide u smjeru omogućavanja kulturnoga turizma, a ne gradnje gradskih tornjeva kakve ima svako selo u Italiji- rekao je Licul. Problematična je i zakonska regulativa koja zahtijeva 10% potpisa građana (otprilike 14 000 potpisa) da bi se prijedlog uopće razmatrao stoga Zeleni zahtijevaju i promejnu regulative jer kako kažu, čak ni na izborima nije utvrđen minimum odaziva građana. Ignoriranje njihovih priejdloga od strane Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije znači omalovažavanje pokreta Zelene inicijative garđana te drže da je neumjesno i nedopustivo da predsjednica Gradskoga Vijeća na njihove prijedloge odgovara kako sjednica Poglavarstva nije tematska te se o njima na njoj ne može raspravljati. |
Razgovor s Žarkom Puhovskim i Suzanom Jašić oko prijedloga zakona o tajnosti podataka
Nakon završetka foruma o pristupanju europskoj uniji razgovarali smo sa predsjednikom HHO-a Žarkom Puhovskim i sa izvršnom direktoricom GONG-a, o prijedlogu zakona o tajnost podataka, koji je doživio kritike zbog svoje nedorečenosti. Evo transkripta razgovora.
SVID: Kako komentirate prijedlog zakona o zaštiti podataka? Žarko Puhovski: Po mom sudu je nedvojbeno najveći nedostatak ovog zakona što bi po mojem proračunu, kojeg su potvrdili neki eksperti, otprilike dvije tisuće i petsto ljudi u Hrvatskoj imali pravo neki podatak proglasiti nedostupnim javnosti u različitim stupnjevima, računajući od najnižih organa lokalnih i regionalnih zajednica do vrha države. To će uvesti, ako bude prihvaćeno, potpuni kolaps javnog informiranja, jer se više uopće neće moći znati za koje podatke postoji nekakav racionalni razlog da ne budu u danom trenutku dostupni javnosti, a kada se radi o tome da netko štiti sebe da javnost ne dozna njegove ili njezine greške. SVID: Smatrate li da bi se zakonom o tajnosti podataka oslabio utjecaj zakona o pravu javnosti na pristup informacijama? Žarko Puhovski: Ovim se zakonom u barem tri članka eksplicitno derogira zakon o pravu javnosti na informiranje, a kako je ovaj zakon donesen kasnije on bi u svakoj sudbenoj prosudbi morao imati prednost, što je dodatni razlog za zabrinut se. SVID: Kako komemntirate izjavu predsjednika hrvatskog Trancparency internationala da će se usvajanjem zakona o tajnosti podataka demokracija vratiti u srednji vijek? Žarko Puhovski: To su tipično novinarske priče, koje trebaju zaoštiti stvari. Nema demokracije u srednjem vijeku, pa se demokracija nemože ni vratiti u srednji vijek, ali to sigurno nije element napredovanja demokracije u Hrvatskoj. SVID: Znači, ako bi se prijedlog zakona o tajnosti podataka usvojio, spustili bi se standardi demokracije u Hrvatskoj? Žarko Puhovski: To bi spustilo standard demokracije u onom bitnom smislu koji znaći kontrolu javnosti nad funkcioniranjem državnih aparata i lokalnih aparata. SVID: Što najviše zamjerate prijedlogu zakona o tajnosti podataka? Suzana Jašić: Naše najveće zamjerke su te što definira preveliki krug osoba koje neki dokument mogu proglasiti tajnom. Također definira preveliki krug osoba koji će moći naložiti sigurnosnu provjeru zaposlenika. Naime, ti ljudi su svi čelnici tijela s javnim ovlastima kojih ima u Hrvatskoj na tisuće, tako da defakto na tisuće će ljudi u Hrvatskoj moći dokumente proglašavati tajnima i moći će nalagati sigurnosne provjere zaposlenika koji će dolaziti u doticaj s tim dokumentima. Dakle radi se prvenstveno o tjelima državne uprave. Ono što mi smatramo da se nesmije dogoditi, jest da se taj zakon usvoji, bez da se u zakonu na pravo pristupu informacijama doda jedan povjerenik za informacije, koji bi onda kontrolirao da li su dokumenti pravedno proglašeni tajnima ili nisu, da li je javni interes taj da se neki dokumenti ipak proglase javnima. Dakle, nekakva nezavisna institucija koja bi branila prava građanima na uvid tijela javne vlasti. Mi se bojimo da će se državna tijela zatvoriti za građane i da će podaci postati sami sebi svrha. Tako da bez promjene zakona o pravu na pristup informacijama mi ne pristajemo da se zakon o tajnosti podataka usvoji. SVID: U slučaju da se usvoji, predsjednik hrvatskog Trancparency internationala je rekao da će se demokracija vratiti u srednji vijek, Žarko Puhovski je rekao da je to slabljenje standarda demokracije, što bi ste vi rekli? Suzana Jašić: Mi smo svoje rekli puno prije spomenute gospode. Mi smo rekli da će ovaj zakon državu pretvoriti u Golijata, a građane u Davida. |
ISTINE I ZABLUDE O EUROPSKOJ UNIJI
U dvorani Transadrije održao se 10. nacionalni forum o pristupanju Europskoj uniji, s temom “Istine i zablude o Europskoj uniji”.
Uvodničarka je bila ministrica vanjskih poslova i europskih integarcija Kolinda Grabar Kitarović koja je rekla da je pristupanje Europskoj uniji trenutno najvažnija tema, stoga je nužno rasčistiti zablude i predrasude. Naglasila je da ulaskom u Europsku uniju Hrvatska neće ostati bez sira i vrhnja, već će povećati dobrobit građana koji će sami odlučiti o ulasku u Europsku uniju. Zatim se osvrnula na euroskepticizam koji se razlikuje od države do države. Euroskeptici u Hrvatskoj se najviše plaše gubitika suvereniteta i identiteta, što je pogrešno. Dio suvereniteta se prenosi na Europsku niju, ali Hrvatska tada sudjeluje u donošenju odluka Europskog parlamenta, a zadržava svoje sudstvo, policiju i vanjsku politiku. Mnogi također misle da se ne treba žuriti u Europsku uniju jer i ovako Hrvatska dobiva sredstva od Unije, međutim to je samo malen dio sredstava koje će dobivati ulaskom u Europsku uniju. Zatim je riječ preuzeo šef delegacije Europske komisije u republici Hrvatskoj Vincent Degert (Dežer). On je nazočne upoznao s razlozima zašto je Europsku uniju privlačna. Razlozi su: 1.Europska unija je donijela mir, stabilnost i demokraciju. 2.Europska unija donijela je ekonomski rast državama, primjerice Irskoj. 3.Povećala je slobodu kretanja kapitala i ljudi. 4.Stvorila je jednu valutu koja olakšava poslovanje. 5.Postala je jaki svjetski čimbenik po pitanjima politike, gospodarstva i ekologije. “Ako je Europska unija toliko seksi, zašto onda postoje euroskeptici?” zapitao se Degert. Po njegovom mišljenju Europska unija nije dovoljno objasnila svoje prednosti, a mediji se previše usredotočuju na loše vijesti vezane uz uniju, a premalo na dobre. Nakon njega kratki govor je održao župan Zlatko Komadina koji je rekao da se Primorsko-goranksa županija zalaže za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ali uz pažljivo vođenje pregovora. Dodao je da je zapadna Europa prošlost unije dok je sadašnjost njezino traženje identiteta, stoga se Europska unija ne treba plašiti proširenja. Na kraju je riječ preuzeo gradonačelnik Vojko Obersnel, koji smatra da je bespredmetno razgovarati o tome treba li ući Hrvatska ući u Uniju jer to svakako treba, ali da postoji veći problem od vrhnja i sira, a to su predrasude koje zapadne zemlje imaju prema nama pa je čak i Dežer rekao da je Hrvatska živjela iza Željezne zavjese iako ona kao članica bivše Jugoslavije nije bila iza Željezne zavjese i njezini građani su mogli slobodno putovati. Tim je apsurdnije što su sve zemlje, poput Bugraske, Poljske, Slovačke koje su bile iza Željezne zavjese ušle u Europsku uniju, a one, poput Hrvatske nisu. Na početak rada Nacionalnoga foruma ministrica Grabar-Kitarović osvrnula se na rad Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija koje je proteklih godina tiskalo 13 publikacija u 100 000 primejarka koje je podijelilo građanima ne bi li ih se uputilo u tematiku Europske unije, a 5 000 ljudi je sudjelvalo na raznim seminarima Ministarstva. Iako anketa koju je u ovu svrhu provelo Ministarstvo, na riječkom Korzu i u Zagrebu, govori kako građani nisu dovoljno educirani i informirani oko ualska u Europsku uniju, no ministrica smatra da se i druge nadležne institucije iudruge građana moraju aktivirati oko poboljšanja komunikacije s građanima. Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski rekao je da treba razlikovati pojmove eurofil, eurufob i euroskeptik te da euroskeptici promišljaju prednosti i nedostatke ulaska u Europsku uniju koja iz dana u dan spušta kriterije za ulazak. Puhovski smatra nedopustivim ulazak Cipra koji je politički podjeljeniji i od Bosne i Hercegovine te Bugarske i Rumunjske stoga je poimanje Europske unije “na van” kao zajednice vrijednosti upitno. Osvrnuo se i na naziv Nacionalnoga foruma “Istine i zablude o Europskoj uniji” za koji kaže da bi trebao nositi naziv “Istine i neistine o Europskoj uniji”. Suzana Jašić drži da prema anketi većina građana svoj odnos prema Europskoj uniji temelji na odnosu prema političarima te da je zabrinjavajuća velika doza nezainteresiranosti građana za tu tematiku. Spomenula je kako će GONG održati radionice za učenike na temu Europske unije ne bi li ih zainteresirao za tu aktualnu temu. Jašić je predložila Vladi Republike Hrvatske i Ministartsvu vanjskih poslova i europskih integracija neka objave pregovaračka poglavlja, kao što su ti napravile Bugarska i Rumunjska ne bi li građani vidjeli čime Hrvatska raspolaže u pregovorima. |
Zaljevski zvuk donosi.........
........razgovor sa grupom My Budy Moose, koja je neprikosnoveno zavladala Hr. americana i rock prostorom, u što ćete se moći uvjeriti večeras na njihovom koncertu u Palachu. Voljen i Gogi razgovarat će i sa grupom Loši uvjeti, a između razgovora puštat će se muzika novih i najnovijih Ri bendova. Surfer rosa će nastaviti sa svojom nagradnom igrom za poklon bonove u vrijednosti od 50 kuna (mmm...besplatne žice, kablovi, trzalice...).
Zato, slušajte večeras Zaljevski zvuk u 18:30 na 98.4 MHz Svid Radija i reducirajte svoje troškove oko vaše muzičke opreme. Ponavljam, bendovi mogu bez kompleksa donjeti svoje snimke na šesti kat Riječkog nebodera i bit će puštani na našim radijskim valovima (uz nosaće zvuka donesite i surf daske). |
RANDIĆ-TURATO U AKTUALNIH 45
U današnjoj emisiji Aktualnih 45 ugostit ćemo dvojicu arhitekata Sašu Randića i Idisa Turata. Njih dvoje poznati su po sveprisutnosti u formiranju vizualnoga identiteta grada Rijeke preko mnogih već izvedenih projekata poput cijevastog mosta na vratima Jadrana, stambenoga objekta na Marčeljevoj dragi, ali projekata koji su u pripremi kao što su Hartera, Zagrad i pastoralni centra na Trsatu.
Dvoje arhitekata udružili su svoje snage 1993. godine i osnovali arhitektonski biro Randić – Turato. Njihovi su radovi predstavljeni u vodećim arhitektonskim časopisima CIP, arhitektura, Oris and Domus. U svome svjetski priznatom arhitektonskom radu Randić i Turato poštuju različite kulturne utjecaje i etničke tradicije kombinirajući ih u cilju metamorfoze Rijeke u kozmopolitsku sredinu. Izdali su i monografiju “Arhitektura tranzicije” koja objedinjava njihove radove od 1992. do 2000. godine, koje komentiraju Kenneth Frampton, Vedran Mimica i Darko Glavan. U tranzicijskim vremenima bavljenje arhitektruom za Randića i Turata značilo je na poseban način anticipirati i transformirati tranzicijske pojavnosti. Monografija prikazuje kritičku selekciju projekata i realiziranih objekata u periodu od osnivanja biroa Randić-Turato do danas. Natječajni radovi pokrivaju cijeli svijet od Yokohame do venecijanskoga Bienalla dok su igrađeni objekti i urbani planovi koncentrirani na riječku regiju. Arhitektonsko djelovanje Randića i Turata tangencijalno se veže na riječku kulturnu i arhitektonsku produkciju 20. stoljeća generirajući nove strategije i scenarije za djelovanje. Za svoj projekt Osnovna škola Frank Krsto Frankopan na Krku, arhitektonski dvojac je ušao u presjek najbolje europske produkcije prema mišljenju stručnog žirija ugledne arhitektonske nagrade Mies van der Roha, koja iznosi 50 tisuća eura, a proglašenje će se održati 14. svibnja 2007 godine. |
AFERA PALACH?!
Danas je u programu radio Svida gostovao voditelj kluba Palach Damir Čargonja - Charly koji se osvrnuo na ponovne komplikacije oko radnoga vremena Palacha.
Rekao je da nije bio upoznat s novim državnim zakonom o ugostiteljstvu, već je 16. siječnja poslao dopis gradskom Poglavarstvu kojim traži produženje radnoga vremena. Tada ga je nazvala gđa. Ivanka Persić iz Odjela za kulturu i rekla da se o radnom vremenu Palacha neće posebno raspravljati, budući da po novom državnom Zakonu o ugostiteljstvu Palach može raditi do 6 ujutro. Ta vijest je bila objavljena u medijima, a o novom Zakonu se raspravljalo i na ovotjednoj sjednici gradskog Poglavarstva održanoj u utorak 13. veljače 2007. godine. Evo što je bilo rečeno na toj sjednici: prve točka Dnevnoga reda bavila se Prijedlogom odluke o ugostiteljskoj djelatnosti kojom se jedinice lokalne samouprave trebaju uskladiti sa vladinim Zakonom o ugostiteljstvu što je donesen 28. prosinca 2006. godine, a rok za usklađivanje je dva mjeseca. Taj Zakon na državnoj razini propisuje radno vrijeme ugostiteljskih objekata. Tako hoteli mogu raditi od 0 do 24 sata, restauranti i barovi od 6 do 24 sata, a disco barovi, (kako je registriran Palach), disco klubovi, noćni barovi i noćni klubovi mogu raditi od 21 do 6 sati. Obersnel tom državnom Zakonu zamjera to što ne vodi računa o regionalnim specifičnostima, već cijeloj državi nameće isto radno vrijeme. Osim toga neprihvatljivo je da se lokalnoj samoupravi daje rok od dva mjeseca da se uskladi sa Zakonom, a Ministarstvu se daje rok od šest mjeseci da donese pravilnik koji regulira Zakon. Gradonačelnik je zaključio da je to iz razloga što ministar nema vremena jer se bavi velikim investicijama u Zadru. Ipak odluka je prihvaćena, ali će grad tražiti izmjene Zakona. Na Poglavarstvu se nije eksplicite govorilo o Palachu, međutim budući da je registriran kao disco bar, Palach bi prema državnom Zakonu trebao raditi do 6 ujutro. Ali, nakon što se priča probila u javnost, Čargonju je nazvala gđa.Ivanka Persić koja mu je rekla da Palach ne može raditi do 6 ujutro, budući da ima poseban ugovor sa gradom. To je danas ponovio i Vojko Obersnel u izjavi za Novi List koji je rekao da bez obzira na državni Zakon u ugovoru o najmu prostora koji je u vlasništvu grada točno stoje uvjeti pod kojima i do koliko može raditi klub. Sad se postavlja pitanje što ima veću pravnu snagu, državni zakon ili ugovor s gradom. Stoga je Čargonja angažirao odvjetnika. Naglasio je da takav Ugovor o radnom vremenu, prema kojem tijekom tjedna klub može raditi do 23 sata, a petkom i vikendom do 1 ujutro, Palach ekonomski zakinut u odnosu na druge disco barove, budući da ljudi uglavnom izlaze vani u 24 sata pa stoga ne odlaze u Palach. Osim toga klub je ugovorom obvezan raditi kvalitetne kulturne programe za koje su dobili priznanja iz zemlje i inozemstva, ali veliki troškovi za organizaciju programa i zakinutost radnim vremenom u odnosu na konkurenciju Palach je doveden na rub bankrota. Ipak, Čargonja je rekao da poštuje instituciju gradonačelnika i da će Palach za sada raditi u skladu s ugovorom s gradom, ali je dodao da sada nakon što je riješen problem s bukom i kada se posljednji stanar iselio iz zgrada javljaju se neki drugi problemi. Na kraju ostaje pitanje može li se jedan klub koji je simbol riječke alternativne, rock i umjetničke scene tako tretirati od strane grada, pogotovo što je prema anketi Pulsa, koju Poglavarstvo koristi za stvaranje identiteta grada, Rijeka okarakterizirana kaa grad alternative i rocka? |
Molekula
Danas je održana konferencija za novinare na kojoj je predstavljen Savez udruga Molekula i knjižica kojom se predstavljaju ciljevi saveza.
Molekulu čine udruge Drugo more, Filmaktiv, Katapult, Infošop Škatula, Prostor plus i Trafik. Te udruge već godinama surađuju i neke od njih djeluju u istim prostorijama, te su postepeno stvarale jezgru nezavisne kulturne scene. Stoga je u jesen krenula inicijativa za izdavanjem knjižice i udruživanjem, pa je u siječnju ove godine osnovan savez Molekula. Udruživanjem u savez udruge ne gube autonomnost, već će se zajednički postaviti prilikom pregovora s gradom i međusobno će surađivati i tako jačati nezavisnu kulturu u Rijeci. A da bi se nezavisna kultura ojačala, savezu je potreban prostor. Naime, nedostatak prostora za djelovanje je ključni problem s kojim je suočena nezavisna kulturna scena. Stoga je Savez udruga odlučio da će se javiti na natjčaj za prostore koje ponudi grad. Riječ je o prostorima Hartere, Rikarda Benčića, Filodramatika, Sveučilišni kampus, a najzanimljiviji im je prostor u bivšoj zgradi Istravina. Udruge smatraju da taj prostor mogu i financijski i programski održati. Taj prostor bi bio multifunkcionalni i u njemu bi udruge međusobno surađivale. Na taj način naveden udruge više ne bi djelovale u svojim privatnim stanovima što bi još više doprinjelo kvaliteti njihova programa. Nedostata prostorija je posebno problematičan za udruge koje se bave scenskom djelatnošću jer nemaju gdje održavati probe. Savez Molekula smatra da grad premalo valorizira rad vaninstitucionalne kulture i nezavisnih udruga, budući da grad kulturnim institucijama poput Matice Hrvatske, HDLU-a besplatno ustupa prostore, no kada je u pitanju nezavisna kultura i neke druge kulturne djelatnosti, takva sklonost se gubi. Međutim to nije samo problem grada Rijeke, već državni problem, a rješenje savez vidi u mijenjanju sustava financiranja kulture i upravljanja prostorima u kulturi, št nije u programu niti jedne političke stranke ili grupacije. No, napomenuli su da to ne znači da postoje neki problemi u suradnji s gradom, već to samo znaćida javnost još nije svjesna važnosti nezavisne kulturne scene iako su nezavisne udruge organizirale dobro posjećene programe poput predstave DDR ili Art & Clubbinga. Knjižica Molekula će se predstaviti fetivalu «Moje, tvoje, naše» koji će se održati od 1. do 4. ožujka u HKD-u. |
BeatNocha
Mansun
Legacy – The Best Of Mansun Parlophone, 2006. Mansun je bend koji je skoro postao velik i priča o njima mogla bi se komotno zvati isto kao i prvi (i zasad jedini) Lemony Snicket film: serija nesretnih događaja. Počevši prilično snažno i samouvjereno svoju kratku karijeru 1997. sa prvijencom The Attack Of The Grey Lantern, napumpanom brit-pop zbirkicom koja je u te dane sa komercijalnog trona svrgnula vrlo uspješan album Blura, Paulu Draperu i njegovoj ekipi budučnost je izgledala prilično svjetlo. Drugi album, eksperimentalniji i «pametniji» Six iz 1998. donio im je čak i novinarsku prog-pop naljepnicu «Mars Volte brit-popa». No, brdo kojim su se suvereno penjali postalo je nizbrdica 2000. po izlasku trećeg (i posljednjeg studijskog) albuma Little Kix kad je popustilo zanimanje i kritike i publike za Draperove pjesme. Taj isti maknut je sa producentske stolice i to od strane ne samo izdavača već i benda samog, što je, kako bi se to u Rvackoj reklo, tankoćutnog Drapera, kako bi se reklo u istoj onoj malo prije spomenutoj državici, bacilo u bed. Posao je odradio Hugh Padham, a Draperu je obećan povratak za producentsko kormilo na slijedećem. A onda je skroz puklo. Naime, ustanovilo se da Mansun cijelovo vrijeme potkrada King Stove, basist i jedan od osnivača benda i potiho i polako mažnjava lovu sa računa. Kad su ga konfrontirali, Stove se branio suzama i izjavama u stilu – ja sam zao.. treba mi pomoć.. molim za oprost... Stove se nakon razotkrivanja lopovluka «povukao» iz benda, odrekavši se, naravno, svih tantijema, no Draper i društvo se nisu nikad emocionalno oporavili od izdaje. 2003. Mansun su zakupili kuću u kojoj su Radiohead snimili OK Computer kako bi snimili četvrti album, no međuljudski odnosi bili su devastirani i jedino što je proizašlo iz sessiona za novi album bila je ružna alkoholna tuča poslije koje su neki od njih završili i u bolnici. Povrh svega Draperu je bio dijagnosticiran i zločudni tumor. Nije bilo nikakve šanse, ne samo za snimanje četvrtog albuma, nego ni za nastavak Mansuna uopće. Draper se, u međuvremenu, riješio Mansunovaca ali i tumora. Snimke koje su trebale biti četvrti album završile su, zajedno sa materijalom s nekih ranih njihovih ep izdanja i b-stranama singlova, u box setu Kleptomania koji se pojavio 2004. Naziv je bio inspiriran «onim jebenim đubretom», kako je Paul Draper kasnije isključivo zvao basistu dugih prstiju. Kompilacija Legacy – The Best Of Mansun fer je podsjetnik na nekoliko dobrih pjesama koliko su ih Mansun uspjeli istisnuti na tri poštena i jednom skrpanom albumu. Sama kompilacija nije složena kronološki, što bi možda bolje pokazalu progresiju kroz koju su prošli, već je, kao i sama kratka karijera benda, zbrkana. Početi best of album pjesmom I Can Only Dissapoint You je nezgodan potez pri sastavljanju tracklistinga, ali i ironična opaska kompilatora Drapera. Sve što treba čuti, sve što je bitno, sve je na Legacy kompilaciji, i kao takva ona je zanimljiv nadgrobni spomenik (bez grižnje savjesti koristim ovaj kliše jer Draper je, zahvaljujući kemoterapijama i operacijama danas živ i zdrav i producira pjevačice kao je ex-Skunk Anansie Skin i bendove kao što je Komakino) jedne kratke, uzbudljive i na kraju tužne priče novijeg britanskog roka. Najbolje stvari: Electric Man, She Makes My Nose Bleed, Stripper Vicar, Taxloss, Negative, Closed For Bussiness Linkovi: www.mansun.co.uk, www.pauldraper.info ek |
RAT
Na 65. sjednici gradonačelnik Vojko Obersnel je najavio rat trgovačkom društvu Luca Rijeka, točnije, rekao je ako luka želi rat, dobit će ga i izgubit će. Naime, nešto što je trebala biti brzopotezna točka dnevnog reda koja se ticala očitovanja grada Rijeke da dozvoli gradnju Luci Rijeka na terenima u gradskom vlasništvu, izazvala je pravu bujicu kritika gradonačelnika na račun lučke uprave i lučkog koncesionara. Iako je prihvaćen zahtjev luke, da se ne bi uništio zajednički posao, Obersnel je rekao da se dvoumio treba li ga prihvatiti. Rekao je da je ovo zadnji put što će prihvatiti neki lučki zahtjev, sve dok se on ponaša kao izolirani otok u gradu i prakticira neprihvatljivo ponašanje. Najviše im zamjera to što luka već četiri mjeseca onemogućava djelatnicima grada obračun spomeničke rente tako što im ne šalje dokumente, ne dozvoljava pristup u luku i prijeti s zaštitarima. Obersnel je rekao da će o takvom ponašanju obavjestiti nadležna ministarstva, budući da je 40% iznosa prihoda od spomeničke rente prihod Republike Hrvatske, stoga luka ne šteti samo Gradu već i državi, pa se ministarstva moraju zabrinuti što luka ne izvršava svoje obveze prema njima.
Podsjetio je da luka duguje gradu 18 milijuna kuna od komunalne naknade, ali unatoč tome što je bio upozoren od državne revizije, grad nije htio naplatiti dugovanja da ne bi ugrozio egzistenciju radnika. Zato je pozvao lučku upravu na suradnju, u suprotnom će grad poduzeti mjere koje će štetiti lučkoj upravi i koncesionaru. Tako će se ponovno otvoriti bojišnica na Riječkim dokovima. Nakon što je poglavarstvo dobilo rat protiv agresivnih tigrastih komaraca uz pomoć svoje plaćeničke vojske iz dezinsekcije, s tim istim plaćenicima će članovi poglavarstva stati na prvoj crti fronta i tamo se obračunati s menađerima trgovačkog društva Luka Rijeka. Menađeri će se pak poslužiti sa svojim securitijima iz jednog od sokola. Pitanje je na koju stranu će se okrenuti radnici. Članovi poglavarstva će vjerojatno očekivati da se oni pobune protiv svojih poslodavaca, slično kao što se dogodilo u francuskoj revoluciji, dok će poslodavci smatrati da su radnici vezeni uz njih plaćom koja im omogućuje luksuznu prehranu sendvičima. Sve u svemu bit će to brutalan rat, a tko preživi pisat će povijest. |
Globalno zatopljenje
Jedna od najvrućijih tema današnjice je svakako globalno zatopljenje. Nakon što je otkriveno da su sve one tzv. znanstvene studije koje su tvrdile da su sve toplije godine samo proizvod prirodnih procesa, zapravo naručene studije od glavnih zagađivača atmosfere cijeli svijet se odjednom uzbudio. Pa umjesto nek se poruči prljavim korporacijama da se gone, UN poručuje običnim građanima neka smanje potrošnju energije. Kao da će to nešto pomoći sve dok najveći zagađivač SAD nije potpisala Kyoto protokol kojim se smanjuje emisija štetnih plinova, a sve zagađivačke korporacije prebacuju svoja postrojenje u zemlje trećeg svijeta gdje je radna snaga jeftina, te gdje ljudi zbog gadnih egzistencijalnih problema nisu dovoljno ekološki osvješteni, jer nemaju nit za jest. U isto vrijeme te korporacije prakticiraju green wash, odnosno predstavljaju se velikim čuvarima okoliša u svojim reklamama za diesel automobile i kamenu vunu. OK, kada smo svjesni globalnog problema i odbijanja UN-a da se s njim ozbiljno pozabaviti, ajmo sagledati pozitivne strane zatopljenja. Prvo, bit će nam ljeto cijele godine, a svijet će se pomladiti jer će svi stari s kardiovaskularnim bolestima umrjeti. Po prosjeku godina vratit ćemo se u srednji vijek. Povratkom u srednji vijek i velikim povećanjem mora konačno će se uništiti sadašnja Sodoma i Gomora, leglo poroka grad Amsterdam koji će nestati u pravom Biblijskom potopu. Neće više biti legalne droge, dok će policajci u pravoj Mad Max i Vodeni svijet maniri na skuterima ganjati pirate dilere. Također ćemo ostati bez još jednog legla poroka, Venecije, grada izumitelja kapitalizma i Casanovinog promiskuiteta. Osim toga to će im biti osveta za četvrti križarski rat iz 13. stoljeća kada su Venecijanci jednu tako plemenitu bojnu iskoristili za skrnavljenje i okupiranje našeg jednog i jedinog grada Zadra. Uz nestanak poroka svijet će doživjeti duhovnu obnovu i svi ljudi će biti čedni, jedva će čekati smrt da odu u raj i napuste ovo mjesto patnje, a glavni znanstvenici će opet biti teolozi koji će bolesti liječiti pijavicama i svojim silogizmima dokazivati postojanje sotonističke zavjere, te će novim progonom na vještice cijela svijetska populacija doživjeti krštenje vatrom. I na kraju kada se istopi sjeverni pol konačno ćemo se riještiti onih bijelih agresivnih mevjeda što stalno trče za Coca Colom, tom ambrozijom našeg duhovno preporođenog Vrlog Novog Svijeta. Za ekskluzivno dobivanje putovnice VNS-a, javite se na svid.blog.hr (odnosno ispod na komentare), te će ih u roku od tjedan dana moći podići na šestom katu Riječkog nebodera u redakciji radija. |
Ništa ili Nešto?
Drevna narodna mudrost koja kaže da se po jutru dan poznaje, danas se pokazala netočnom. Jutros me je na poslu čekalo ništa obaveza i prema tome ne bi vam o ničemu mogao pisati na blogu. Novine kao vječan izvor inspiracije u nedostatku iste su također ponudile jedno veliko ništa (kako god tko želi to interpretirati). Stoga sam odlučio da tema novoga posta bude ništa (kao dobar primjer sinkroniciteta poslužit će činjenica da ovaj post pišem već treći put jer sam krivim stiskanje ikonica na Windowsima dva puta od svojih misli pretočenih u slova napravio NIŠTA)
Dakle, prva asocijacija na pojam ništa mi je filozofsko pitanje "Zašto postoji nešto, a ne ništa?" kada zbog zakona entropije sve teži ravnoteži, a ta ravnoteža je ništa. A ipak nešto postoji i to postojanje se protivi prirodnim zakonima. Kako to? Iduća asocijacija je davna rasprava između mene i moga prijatelja o sadržaju ničega. Naime, on je tvrdio da ništa ima neki sadržaj, prema tome ništa je nešto, dok sam ja tvrdio da ništa znači nedostatak ikakvog sadržaja, prema tome ništa je ništa. Sličnu raspravu su vodili srednjevjekovni filozofi, a čitatelje bloga uputit ću na knjigu Umberta Ecca "Baudolino" u kojoj se rasprava o ničemu prikazuje na duhovit način. Otkiće vakuuma je pokazalo da su više u pravu zastupnici teze da je ništa zapravo nešto, ali je li vakuum zapravo ništa. Naime, ako neka stvar ili pojava nešto uzokuje onda postoji i ima neki saržaj i nije ništa, a vakuum uzrokuje smrt prema tome postoji, ima sadržaj i nije ništa, već nešto. OK, a sada moram objasniti zašto se po jutru dan ne poznaje. Nakon što je prošlo besposleno jutro stigli su dopisi od uprave Autotransa u kojemu objašnjavaju zašto ne žele sudjelovati u medijskim prepucavanjima s prosvjednicima, odnosno članovima Republičkog sindikata radnika Hrvatske, smatrajući njihove zahtjeve samo pokušajem da se dvojica otpuštenih djelatnika Autotransa, koji su i članovi navedenih sindikata, osvete upravi. Drugim riječima uprava smatra da su razlozi prosvjeda bezsadržajni, dakle prosvjedi su NIŠTA! S druge strane Nezavisni sindikat Đuro Đaković je poslao priopćenje u kojemu podržavaju prosvjednike i njihove zahtjeve smatraju smislenim i sadržajnim, prema tome smatrau prosvjede kao NEŠTO. U međuvremenu prosvjednici i dalje uz pomoć zviždaljka, transparenata i šilterica demonstriraju na kolodvoru Žabica i tako žele poručiti (iz nekog razloga) kako njihovo postojanje nije bezsadržajno, drugim riječima nije ništa već nešto. Eto pa si vi mislite kako redakcija SVID radija ne radi NIŠTA. |
Crna kronika - događaj u krojačnici
Na današnjoj redovitoj konferenciji za novinare Policijske uprave PGŽ iznesen je podatak da je negdje oko 18.20 sati, u jednom riječkom krojačkom obrtu, nepoznati počinitelj neuspješno htio otuđiti novčani iznos jer se čuvši zvukove iz susjedne prostorije udaljio u nepoznatom smjeru.
Valjda zato jer su u susjednoj prostoriji Zdenka i Branimir drpali do iznemoglosti. Naime, krojačica Zdenka je pozvala svog prijatelja Branimira koji radi u špediciji da joj se pridruži u kasnopopodnevnom intimnom druženju. On je to s požudom u srcu prihvatio. Došao je oko 18:15 u krojačnicu, a Zdenka je, onako narajcana, zaboravila zaključati vrata. To je iskoristio Jerko koji je bezglavo lutao gradom u potrazi za novcem koji bi mu omogućio 10 grama spida. «Trebam se ufurati za party.» mislio je Jerko i uočio otvorena vrata. «Bitće para, bit će spida.» promumlja i krišom se ušulja u krojačnicu. Taman kada je htio otvoriti kasu čuo je jako stenjanje i lupanje iz susjedne sobe: «Brže, višeeee, jačeeeee!!!.» prestaršen, misleći da se radi o opakoj zaštitarki koja obavlja svoj kasnopopodnevni trening (naime on često gleda sportski program HRT-a gdje se slogan Brže, više, jače odnosi na super atlete što svoju snagu duguju napornim treninzima), Jerko je odmaglio iz krojačnice, frustriran što će još jedan parti proći bez njegove nazočnosti. Osim činjenice da je došlo do neuspjele pljačke koja je istinita, cijela rekonstrukcija događaja je izmišljenja i nema dodirnih točaka s pravim možebitnim djelatnicima krojačnice koji su svojim šumovima (a možda je bila mačka) prestrašili lopova. |
Zaljevski zvuk danas donosi...
...razgovor s punk grupom Bruno i predstavljanje večerašnjeg Balance hip-hop partija u stereu uz gostovanje aktera. Surfer rosa će vas i oaj petak nagraditi s poklon bonovima, a vi slušajte jer tko sluša u nju sam upada...(samo jedan kratki nastavak narodnih mudrosti započetih u prošlotjednoj najavi). Sve u svemu u 18:30 na 98,4 MHz na Svid radiju Zaljevski zvuk...a bendovi neka i dalje donose svoje snimke na radio. |
PROSVJED RADNIKA AUTOTRANSA
U sutrašnjihj Aktualnih 45, potaknuti prosvjedima grupe radnika Autotransa d.o.o odlučili smo ugostit ćemo dopredsjednicu Republičkoga sindikata radnika Hrvatske Tanju Justić koja će nam objasniti kronologiju prosvjeda i njegove uzroke.
Prvog veljače ispred zgrade “Autotransa” održan je prosvjed 20 djelatnika Autotransa, članova Republičkog sindikata Hrvatske koji su nosili transparente s parolama poput “Žive li radnici od svog rada?” i “Poštujte pravo na jednakost!”. Oni zamjeraju predsjedniku Uprave Zvonku Krmpotiću što ignorira njihove zahtjeve oko poboljšanja prava radnika.U ime Republičkoga sindikata radnika Hrvatske govorila je dopredsjednica Tanja Justić koja je kao glavne probleme navela: 1. Loše i ultimativno kolektivno pregovaranje 2.Težak položaj vozača koji imaju bruto plaću cca 2500 kuna, a ne kao što Zvonko Krmpotić izjavljuje 4500 kuna. Naime, da bi vozač zaradio plaću od 4500 kuna dužan je raditi prekovremeno, primjerice ljeti je prinuđen raditi od 250 do 280 sati mjesečno. 3. Posebno su ogorčeni na pritiske koje uprava “Autotransa” sprovodi nad njihovim članstvom pa im se prijeti davanjem otkaza prilikom razgovora u četiri oka, šalju se prijeteća pisma, a objavljen je i popis članstva sindikata na oglasnoj ploči. Članovi sindikata su to prijavili Državnom inspektoratu koje je podnijelo prekršajnu prijavu protiv Uprave zbog objave zaštićenih podataka, no niti nakon toga popis nije bio skinut i nalazio se na oglasnoj ploči dva mjeseca. 4. Optužuju Duška Kulaša za sukob interesa jer je predsjednik Radničkog vijeća i u isto vrijeme predstavnik radnika u Nadzornom odboru i rukovoditelj Službe kontrole prometa. Vrlo malen broj prosvjednika može biti uzrokovan prijetnjama od strane Uprave “Autotransa” ili pak zbog nemogućnosti da se išta poduzme s obzirom da je kolektivni ugovor već dobrovoljno potpisan. Prosvjednici su istaknuli da se u Radničkom vijeću nalaze isključivo predstavnici drugoga sindikata, dok se članovima Republičkog sindikata radnika Hrvatske onemogućuje sudjelovanje na sjednicama navedenog vijeća. Zbog diskriminacije svojega sindikata od strane uprave nezadovoljni su kolektivnim ugovorom jer su pregovarački tim činila četiri člana Saveza samostalnoga sindikata, a samo jedan njihovoga sindikata. Naglasili su da će prosvjedovati svaki dan dok uprava ne započne iskren dijalog s njima te su poručili radnicima neka ustraju u svojim zahtjevima. Hoće li radnici to zbilja učiniti i izboriti se za svoja prava ili će posustati pred prijetnjama Uprave, pokazat će vrijeme kada će se zahtjevi radnika morati ili odbaciti ili ispuniti. Radnici bi htjeli bi da Rijeka bude grad u kojem se poštuju radnička prava i pozivaju ostale sindikate i lokalnu upravu da zajedno s njima riješe probleme, poput ovoga u “Autotransu”. Pretvorbom Autotransa iz dioničkoga u društvo s ograničenom djelatnošću predsjednik Uprave Zvonko Krmpotić spriječio je da se njegove dionice uvrste u kotaciju javnih trgovačkih društava, a da napomenemo kako on ima 11,7 posto udjela u Autotransu čija je vrijednost već sada 8,8 milijuna. Najveći pak pojedinačni vlasnici Autotransa s 102 831 dionicom su Tina i Ivan Radošević koji je u bijegu pred hrvatskim pravosuđem pa se Krmpotić i s njihovim dionicama pojavio pred Glavnom skupštinom 2006. godine što govori o sumnjivom poslovanju tvrtke. Može li povratak Autotransa u dioničko društvo riješiti problem radnika, ali i onih koji bi svoje dionice htjeli prodati po većoj cijeni. Predsjednik Uprave Zvonko Krmpotić odbio je poziv SVID radija za gostovanje u emisiji te poslao sljedeći odgovor: "Obzirom da se u ovom slučaju radi o prosvjedu Republičkog sindikata radnika Hrvatske u kojem sudjeluje dvoje radnika Autotransa, bivši rukovoditelj poslovne jedinice Rijeka isto tako bivši tehnički direktor mišljenja sam da je to beskorisno zauzimanje medijskoga prostora. Prihvaćanjem poziva za gostovanje u Vašoj emisiji, obvezao bih se na prihvaćanje svih poziva u emisijama po toj temi, ali za razliku od dotične gospođe (čitaj: Tanja Justić) moja je satnica puna poslovnih obveza." |
MRRAK projekt
U prostorijama udruge SMART održana je konferencija za novinare na kojoj je predstavljen projekt «Mreža za razvoj regionalnih kapaciteta» ili MRRAK projekt. Nositelji tog projekta su četiri nevladine udruge; GONG Rijeka, SMART Rijeka, Centar građanske inicijative Poreč i Pokretač Korenica.
Projekt će se provoditi tri godine u tri županije, PGŽ, Istarskoj i Ličko senjskoj, a cilj mu je ojačati i razvijati kapacitete lokalnih nevladinih organizacija. Za tu svrhu dobili su 400 tisuća kuna od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, rekao je Igor Bajok predstavnik GONG-a Rijeka. Projekt se dijeli u devt područja, 1.Procjena potreba, gjde će se sagledati koje su potrebe udruga, 2.Edukacija i tehnička pomoć udrugama, 3.upoznavanje s radom Volonterskog centra u Rijeci, te će se isti takav pokušati otvoriti u Istarskoj županiji, 4.napravit će se Povelja o suradnji između nevladinih udruga i jedinica lokalne samouprave, 5.umreživanje udruga u Forum udruga Rijeka čime će se omogućiti njihovo kvalitetnije djelovanje, 6.djelit će se Financijski i knjigovodsveni savjeti za udruge, 7.izdavat će se tromjesečno glasilo, 8.formirat će se koordinacija udruga Ličko – senjske županije, 9.te će se održati sajam udruga Ličko – senjske županije. Projekt je otvoren za sve udruge koje se mogu prijaviti za sudjelovanje u urede GONG-a (iznad Palacha) i SMART-a (iznad Indexa) ili na telefone 051 337 279 i 051 332 750 ili na e-mail rijeka@gong.hr i smart@smart.hr . |
Problem alohtone divljači na dalmatinskim i kvarnerskim otocima II
Danas je u klubu Palach održana konferencija za novinare Saveza udruga kvarnerskih i dalmatinskih otoka za očuvanje tradicijskih vrijednosti ili skračeno SUKIDO.
Prvo su predstavili svoje goste iz dalmacije Milana Cukrova, gorana Franića i Zorana Franića s otoka Prvić koji također imaju probleme s alohtonom divljači. Oni su rekli da pružaju podršku kvarnerskim ovčarima jer imaju veće probleme nego dalmatinski ovčari, iz razloga što je kvarnerskim ovčarima zbog alotohne divljači ugrožena egzistencija, dok je situacija u Dalmaciji manje dramatična. Naime, alohtona divljač su divlje životinje koje nikada nisu živjele na otocima, a uvezene su zbog lovačkog sporta. One na otocima napadaju domaće životinje i ugožavaju egzistenciju otočnim stočarima, budući se po tradicionalnom otočnom stočarstvu ovce i ostale domaće životinje slobodno puštaju na ispašu, tako da su lak plijen za alohtonu divljač poput divljih svinja. Članovi SUKIDA su pročitali proglas u kojem kažu da su lovci s otoka Cresa su priznali da je alohtona divljač na tom otoku eskalirala u brojnosti, iako su prije dvije godine preuzeli obvezu njezina potpuna uklanjanja. Osim toga rekli su da niti neće moći ukloniti alohtonu divljač lovačkim metodama i priklonili su se pristupu uklanjanja alohtone divljači kojeg su ovčari nudili prije dvije godine, ali ih župan Komadina nije htio primiti niti saslušati njihove prigovore. U to vrijeme se divljač množi i širi po svim djelovima otoka, čak i tamo gdje nije uvedena u lovogospodarsku osnovu, pa za tu divljač nitko ne odgovara. Osim toga Europska unija kroz program Life nudi bespovratna sredstva za uklanjanje invazivnih alohtonih vrsta na područjima gdje je ugrožena bioraznolikost, a PGŽ se nije prijavila za dobivanje tih sredstava. Ovčari se pitaju zašto, ali prepostavljaju da iza toga stoji lovački lobi na čelu s Đurom Dečakom čiji tajnik je često viđen na Cresu. Sumnjaju da se uništavanjem otočnog tradicionalnog stoćarstva želi iseliti lokalno stanovništvo i na njihovm terenima žele izgraditi golf terene, lovačke hotele. Već je izgrađena tajna cesta za lovce, kojom turisti mogu ući na šumski teren i divljim kampiranjem izazvati požar. Čini se da je u pozadini cijelog problema sprega visoke politike i krupnog biznisa u kojoj se ne vodi računa o stranačkoj pripadnosti, pa tako Primorsko goranska županija sa SDP-om na vlasti ne rješavanjem problema alohtona divljači pogoduje HDZ-ovcu Đuri Dečaku koji je na čelu lovačkog saveza. Kao primjer sprege vlasti i lovačkog lobija ovčari iz Dalmacije su iznjeli događaj koji se dogodio na otoku Tijatu kada je bračni par lokalnih stanovnika išao ribariti, te je od lovačkih metaka žena zadobila devet komada sačme u glavu dok je muškarac dobio dva komada sačme. Lokalni sud je oslobodio lovce, budući nisu mogli utvrditi tko je iz te skupine pucao. Tako je bračni par mogao biti ubijen, a nitko ne bi odgovarao za njihovu smrt. Livio Hrelja s otoka Cresa je pokazao kako situacija s alohtonom divljači dovodi domaći pravni sustav do apsurda, jer on uzgaja ovce uz subvenciju ministarstva, da bi onda te ovce za koje je ministarstvo dalo novac pojele divlje svinje. Tako ispada da mu ministarstvo plaća za hranjenje divljih svinja. |
BeatNocha
The Good, The Bad And The Queen: The Good, The Bad And The Queen Virgin, 2007 Ovo je prvenstveno priča o hiperaktivnom Damonu Albarnu, koji je posljednjih nekoliko godina snimio toliko kvalitetne glazbe, bilo pod Gorillaz ili Blur maskom, koliko mnogi slavljeni glazbenici današnjice neće cijeli život. Što ova bivša brit-pop ikona jede za doručak teško je znati, no, mora da ima nešto u magli na Temzi što mu radi dobro. Ispričavam se na jeftinoj analogiji, no, barem sam izbjegao frazu «ima nešto u vodi». Zvali su ga diletantom, diktatorom, čak i dosadnjakovićem, no već je u drugoj fazi Blura, koja je, po meni, počela njihovim eponimnim albumom iz 1997., dokazao da je jedan od najinovativnijih i najplodnijih pjesmoklepaca današnjice. Sabravši dovoljno ujednačenih pjesama za jedan album, Albarn se sredinom prošle godine sjetio da bi bilo bolje opet se zamaskirati u grupi, pa je pozvao tri prijatelja na probu. Ta tri prijatelja mogla su zaista biti bilo koji glazbenici, no, Albarn je, što se kaže, čuka, pa je ispalo da su ta tri dotična frenda Paul Simonon, Tony Allen i Simon Tong. Paul Simonon ne treba posebni intro. Evo par asocijacija: bas, The Clash, Guns Of Brixton. Ok? Ok. Tony Allen. Dugogodišnji bubnjar Fela Kutija i Africa 70. Za njega je Brian Eno jednom rekao da je najbolji bubnjar na svijetu. Fini kompliment. Albarn ga je još pred nekoliko godina počasno spomenuo na Blurovoj «Music Is My Radar» u stihu «Tony Allen's got me dancing...». Simon Tong je bio gitarist The Vervea od 1996. pa sve do njihovog raspada 1999., a na posljednjoj Blur turneji mijenjao je odsutnog Grahama Coxona. Za supergrupu potreban je i superproducent, pa je Albarn uposlio Briana Burtona kojeg svijet poznaje po imenu Danger Mouse. Čovjek je to koji stoji iza polulegendarnog piratluka zvanog Sivi Album (Jay Z repa svoj Crni Album na podloge skrpane isključivo od glazbe s Bijelog Albuma određene britanske grupe iz 60-tih), iza drugog albuma Gorillaz i prošlogodišnjeg pop fenomena Gnarls Barkley. Supergrupe su oduvijek plijenile pozornost medija i publike, no, malo je bilo kvalitetnih kombinacija od vremena Crosby, Stills, Nash & Young ili Claptona, Winwooda, Bakera & Grecha. The Good, The Bad And The Queen svakako jesu supergrupa ali samo kao služba frontmenu Albarnu, što može biti i pohvala i zamjerka. Naime, glazba koju sviraju TGTB&TQ ne zahtijeva vrhunskog instrumentalistu kao što je Allen, niti nema neke posebno zanimljive dabaste bas linije da joj je potreban Simonon, a niti nekih velikih gitarističkih situacija za Tonga. Rijetko se na ovom albumu potencijal ove zanimljive kombinacije u cjelosti iskorištava. S druge strane ta svojevrsna suzdržanost je dobra jer ne smeta Albarnovim pjesmama koje izlaze prilično čiste i jasne, a bendovska kohezija dolazi do izražaja. Ovakvo ime (Dobar, Loš i Kraljica) ne sugerira samo zajedljivu političku igru riječima već i dozu humora i zabave. Čak i ovakva kombinacija glazbenika sugerira zabavu, no Damon i frendovi ogolili su zabavu na zakukuljene i prilično mračne priče. Danas čak i djeca nisu pošteđena saznanja da je svijet u kojem živimo prilično naporno i sjebano mjesto. Dakle, ako vam se slušaju lijepe i mračne balade a la Syd Barrett, rani Genesis, The Beatles (pogotovo već prije spomenuti Bijeli Album); ako vam se slušaju spori i od hitova ogoljeni Gorillaz i ako vas zanima što Damon Albarn ima za reći o ratu, Iraku, njegovoj UK domovini umješanoj u rat i dotaknutoj aktivističkom rukom terorizma, kitu koji je prošle godine zalutao u London i tamo uginuo i općenito o magli britanskog otoka, onda je TGTB&TQ supergrupa super za vas. Ako ne – slobodno čekajte novi Blur, jer navodno Coxon se vraća. Pjesme su, unatoč sporini, lamentacijama, tmurnoj sadašnjosti detaljno opisanoj kako u lirici tako i u glazbi, odlično sklopljene, fantastično realizirane i producirane a album zvuči kao cjelina, dramatična i filmska, simpatična i škura razglednica Albarnovog kritičarskog svjetonazora. Zaključak je jednostavan – TGTB&TQ su mnogo više od sume sastavnih dijelova i dokaz Albarnovog sazrijevanja, kako kao autora tako kao i marketinškog stručnjaka. Ako je sa Gorillaz diplomirao, TGTB&TQ je njegov magisterij. Najbolje stvari: 80's Life, Green Fields, Herculean, History Song, Nature Springs i Soldier's Tale. Link: www.thegoodthebadandthequeen.com ek |
Problem alohtone divljači na kvarnerskim i dalmatinskim otocima
U srijedu će se u Palachu održati konferencija za novinare koju saziva udrutga SUKIDO. Iza tog, pomalo egzotičnog imena, skriva se Savez udruga kvarnerskih i dalmatinskih otoka za očuvanje tradicijskih vrijednosti.
Oni su na inicijativu poljoprivredne zadruge “Prvić Šepurine” s dalmatinskog otoka Prvić, donijeli odluku o udruživanju. Cilj njihove udruge jest očuvanje tradicionalnog otočnog ovčarstva i tradicionalne poljoprivrede, prvenstveno maslinarstva i vinogradarstva, kao i bioraznolikost otoka od devastacije. To se prvenstveno odnosi na alohtonu divljač, koju nadležni i dalje zadržavaju na otocima, iako je to prema zakonu o otocima i prema Zakonu o zaštiti prirode protuzakonito. Naime, alohtona divljač su divlje životinje koje nikada nisu živjele na otocima, a uvezene su zbog lovačkog sporta. One na otocima napadaju domaće životinje i ugožavaju egzistenciju otočnim stočarima, budući se po tradicionalnom otočnom stočarstvu ovce i ostale domaće životinje slobodno puštaju na ispašu, tako da su lak plijen za alohtonu divljač poput divljih svinja. Lovci s otoka Cresa su priznali da je alohtona divljač na tom otoku eskalirala u brojnosti, iako su prije dvije godine preuzeli obvezu njezina potpuna uklanjanja. Osim toga rekli su da niti neće moći ukloniti alohtonu divljač lovačkim metodama. U priopćenju udruge SUKIDO se navodi da Primorsko – goranska županija i dalje ponavlja istu pogrešku i dodjeljuje sva otočna lovišta istim lovačkim udrugama, na razdoblje od 10 godina, s uvjetom da u prve dvije godine učine ono što lovci Cresa dokazano tvrde da lovci nisu u stanju učiniti. Stoga ponavljaju pitanje koliko još godina Župan i njegovi suradnici namjeravaju manipulirati javnošću tvrdnjama kako je “problem alohtone divljači na otocima riješen”, dok istovremeno brojnost te divljači kao i štete koje nanose ovčarima i poljoprivredi, ali i bioraznolikosti otoka, iz dana u dan eskalira. Zaključuju da je možda nečiji cilj uništiti ovčarstvo i vinogradarstvo i sve naše otoke devastirati, rasprodati i pretvoriti u lovišta za elitu. |
Crna kronika - Tradicija + maškare = zid na cesti
Jučer je oko 5.50 sati zabilježen i jedan zanimljiv prekršaj u Selcu, u Ulici M. Antića 1 gdje je na županijskoj cesti 5092, preko kolnika sazidan zid veličine pola metra od kamena i betona čime je onemogućeno kretanje po toj cesti. Djelatnici Hrvatskih cesta uklonili su taj zid, a Policijska uprava Crikvenica naknadno je utvrdili da su počinitelji ovoga bizarnoga prekršaja četvorica mladića, od kojih su dvojica maloljetnika. Navodno su mladići ovim činom slijedili maškarane običaje, a protiv njih je upućena odgovarajuća prekršajna prijava zbog ugrožavanja sigurnosti na cesti.
A bilo je ovako. “Ćo, homo zgradit zid kako su činili naši nonići.” Kaže Mario maškaran u ženu. “Kakov zid?” odvrati mu Rile nakon što je nategnuo gut iz zgužvane plastične boce s bijelim vinom. Sva šminka mu se razmazala. I on je maškaran u ženu, tradicionalna maska pusnih tanaca. Ma kakvi zvončari!!! Pijani muškarci obučeni u žene, to je identite Riječkog karnevala. “Ča kakov zid. Ča ne razumeš da su to narodni običaji.” Zgrabi mu bocu i nategne. Riletu se podere hulahopka i umre od sijeha. “Ala, homo delat zid.” Zaurla Mario, a Rile odgovori: “Ča god.” I ode s Mariom do njegove kuće. Tamo su uzeli demižanu od pet litara vina i stavili kamenje i cement u dvije kariole. Dok su gurali kariole prema cesti pjevali su “Lovran, Lovran gradić mali” i “Bjondu Lovranku”. Mario onda kaže “Ča kantamo ove Lovranske kancone.” “Kega briga!” odvrati mu Rile, uzme gut vina zbog čega mu se kariola prevrne. “Mona! Ča si to storil.” Zadere se Mario i uzme mu vino. Nategne ga i zbog prevelikog cuga se izriga. “Ahaha…” umire od smijeha Rile. “Ala, ala, cesta je tu. Gremo zajno delat.” Tako su Mario i Rile obučeni u žene uz pet litara bijelog počeli graditi tradicionalni maškarani zid. Naletili su još Mate i Ivor, jasno, maskirani u žene i pridružili se poslu budući da jako drže do maškarane tradicije i domaćih užanci. Kroz noć je odzvanjalo njihovo pjevanje “Maškareeee ča mogu maškareeee!!!” |
Zaljevski zvuk donosi
Zaljevski zvuk večeras u 18:30 na 98,4 MHz - SVID radio bit će posvećen kompilaciji "New Undergorund-hard hiters from Croatia", stoga će Gogi i Voljen razgovarati s urednikom kompilacije Mariom Grdušićem, inače članom grupe Zeus Faber, te s Riječkom metal grupom Downfall. Također će se djeliti karte za sutrašnji koncert u Palachu kojim će se promovirati kompilacija, a na kome će nastupiti već spomenuti Downfall, Mental Harakiri i E.N.D. Osim karata djelit će se sam CD "New Undergorund-hard hiters from Croatia", a Surfer rosa ide dalje sa svojom nagradnom igrom. Stoga slušajte večeras Zaljevski zvuk, mogli bi ste omastit brk....ahe...
I opet, bendovi donesit snimke na SVID radio i vrtit ćemo vas, a ako imate zaštićena autorska prava nešto će te i zaraditi. |
PRVI RIJEČKI BOEM- GIULIO LEHMANN
U izložbenom prostoru Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci danas održana je konferencija za novinare povodom postavljanja novoga djela na izložbu “Fijumani- Riječka situacija 1920.-1940.” koja ostaje otvorena do 10. veljače 2007. godine i održavanja okrugloga stola na temu “Riječka međuratna umjetnost i avangarda”. Postav izložbe “Fijumani” proširen je skulpturom Giuseppea Kovacicha “Portret slikara Giulia Lehmanna”. Ta je skulptura posuđena iz privatnoga vlasništva, a izvedena je vjerojatno 1930. godine prema izloženoj fotografiji koja prikazuje riječkoga slikara Lehmanna u poznim godinama života. Skulptura u patiniranom gipsu, visine 55 cm, izložen je uz slike ovoga riječkoga slikara. Viša kustosica Daina Glavočić naglasila je kako je slikar Giulio Lehmann prvi riječki boem koji je umjetnike svoga vremena intrigirao svojim neobičnim životom te su mu oni u čast, 1920. godine pripremili izložbu u Zajednici Talijana. Malo se zna o životu prvoga riječkoga boema, a kronološki on piše sljedeću priču. Rodio se 27.12.1860. / 1865. u Rijeci (Fiume), a umro je 1928. godine nakon što ga je pregazio automobil. Školovao se 1880. godine na Akademiji, a samostalnu izložbu pripredili su mu njegovi suvremenici u Circolu Patriottico 1920. godine. Nikada se nije doznalo za njegovo porijeklo (Francuz, Talijan, Nijemac), a njegova se porodica navodno doselila iz Ljubljane u Rijeku oko 1895. godine, nakon velikoga potresa. U nekom školskom registru zabilježeno je da je 1874. godine bio učenik prvoga razreda te da su roditelji Nijemci. Bio je vrlo povučen i razočaran, živeći boemski u krajnjoj neimaštini (spavao je po napuštenim tavanima i podrumima, a pio je samo vodu i jeo voće) odbijajući milostinju i novac. U znak zahvalnosti zbog poklanjanja slika primao je samo novi pribor. Ponekad je slike mijenjao za skromni obrok. Navodno je bio čovjek blage naravi, visoke kulture, širokoga obrazovanja i velikoga talenta. Mnogo je radio u olovci i ulju u maniri venecijanskih slikara Ciardija i Fragiacoma. Specijalnost su mu bila romantična ulja zagasitih boja, sivih tonova s ponekim crvenim akcentom, pretežno malih formata s motivima laguna, marine s ribarskim barkama, bragocima, ratnim brodovljem te vedute Rijeke (Canale della Fiumara). Zahvaljujemo Muzeju moderne i suvremene umjetnosti na informacijama koje su od povijesne i kulturološke važnosti za grad Rijeku, a i ponosimo se svim Riječanima koji su Muzeju ustupili vrijedna djela iz svoje privatne riznice. Drago nam je da je Rijeka napokon dobila i svoga prvoga boema te da se njegov lik može vidjeti u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Svi vi koji štujete Rijeku iz ovih ili onih razloga svakako svratite na izložbu i uvjerite se u čarobnost priče jednoga riječkoga umjetnika. Ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Branko Franceschi predstavio je nadolazeći okrugli stol “Riječka međuratna umjetnost i avangarda” koji će se održati u utorak, 6. veljače u 18 sati, u izložbenom prostoru prostoru Muzeja. Okrugli stol tematizirat će odnos međuratne umjetnosti u Rijeci i avangarde, a na njemu će prisustvovati Branko Franceschi, viša kustosica Daina Glavočić, povjesničar umjetnosti Darko Glavan, ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović, Aljoša Pužar te muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Jadranka Vinterhalter. Skup je otvoren za javnost, a ulaz je slobodan. |
< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv