Tišina koja govori

ponedjeljak, 28.08.2017.

Ne gledam u ime ni u perje koje nosiš....





Obraćam se tebi, osobo koja me znaš samo kao profilnu sliku i ime i prezime na facebooku. Koja na osnovu moje napisane rečenice donosi svoj sud o meni kao ženi, kao osobi, kao majci ili prijateljici. Tebi i tebi sličnima koje se nikad nisu potrudile zagrebati ispod površine. Kojima je bilo lakše o meni donijeti svoje mišljenje, ovako, "napamet" umjesto da dva put razmisle o tome tko se krije iza te slike i imena.

Razmisli, "osobo", što ja točno znam o tebi? Osim što sam ti vidjela sliku, pročitala kako se zoveš ili kako želiš da te zovu. Ne znam ništa. Pokušavam doznati po nešto iz tvojih komentara ili napisanih rečenica na profilu ali sigurno nisam ni blizu prave istine. Ja ne znam da li si se ti jutros ustala dobre volje ili nervozna. Ne znam da li ti je dijete bolesno, muž ljut, ili ljubomoran. Ne znam da li si platila račune za struju i imaš li danas novaca za skuhati ručak svojoj obitelji. Ne znam da li si možda sretna i nasmiješena od jutra, i da li je kava danas posebno mirišljava. Znam samo ono što si napisala. A ti si svjesna da ima još toliko toga. I ne bi voljela da te netko sudi po nekom glupom komentaru ili po nekoj usput izbačenoj slici. Jer samo ti znaš kakva si i kako se osjećaš....

zašto onda TI sudiš o meni?

Kad bi se barem probali potruditi upoznati se malo bolje prije nego što o nekom nešto kažemo.

Toliko površnosti, toliko zlobe.


Ja sam, draga "osobo" .... žena koja se razvodi nakon 23 godine braka. Žena koja se liječi od zločudne bolesti. Majka dvoje djece koje su dovoljno odrasli da sve razumiju a opet djeca kojoj treba majka. Ja sam žena koja je danas ustala i trčala u trgovinu da kupi sve za juhu jer joj je kćer došla s maturalca i želi ju malo maziti i tetošiti. Koja se trzne svaki put kad čuje sirene hitne pomoći ako zna da joj je sin negdje na cesti s autom. Ja sam žena koja jednom mjesečno putuje u Zagreb da bi dobila sve što može dobiti od liječnika i da bi ostala "zdrava", koliko je to moguće.

Žena sam koja je prije tri godine doznala da ima rak. I koja je u tom trenutku mislila da joj se srušio svijet. A onda se podigla i počela boriti. I od onda nije prestala. I naučila voljeti samu sebe, malo više nego što voli druge. I nitko to nikad neće moći shvatiti. Osim onog tko je i sam doživio slično. Nemoj misliti da sam bahata i drska kad nekad pročitaš neku moju rečenicu punu gorčine i lošeg iskustva. To samo iz mene progovara žena koja se bori ....

Ja sam žena koja je usamljena nekad, a opet sretna što je sama i što nije okovana okovima lošeg braka. Koja je nekad spremna za poneku ludost jer joj fali ljubavi i pažnje. Žena sam koja se isto tako bori za plaćene račune, troškove kao i svatko drugi ali to sad radi sama. ...

I na kraju, ja sam žena koja je uvijek spremna saslušati svakog ali kad meni treba razgovor onda nema nikog....i ne, nemoj me krivo shvatiti. Ja se ne žalim. Jer ja i ne govorim nikom da mi treba razgovor.... kako bi onda itko mogao i znati?

Zato te molim, kad slijedeći put pročitaš rečenicu koju je napisala "virtualna ja" molim te probaj prvo razmisliti kakva je osoba koja je to napisala i nemoj me unaprijed strpati u ladicu koja tebi u tom trenutku odgovara, jer se na taj način osjećaš bolje. Kako se možeš osjećati bolje kad nekog poniziš? To te obogatilo? Ja mislim da nije....

Zato me probaj upoznati. Ako imaš volje. A ako nemaš volje, i to je ok.... ali onda nemoj gubiti vrijeme na mene. Pusti da život teče bez da znaš da postojim. Bit će tako lakše i tebi i meni....

Ovaj virtualni svijet je nešto prekrasno ako se znaš ponašati u njemu....ako se ne izgubiš u labirintu negativnih osjećaja.... Ne poznajemo se. Daj nam priliku da se upoznamo ili me zaboravi. Imaš izbor....
- 12:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2017 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE