Marketing
Ne gledam u ime ni u perje koje nosiš....
Obraćam se tebi, osobo koja me znaš samo kao profilnu sliku i ime i prezime na facebooku. Koja na osnovu moje napisane rečenice donosi svoj sud o meni kao ženi, kao osobi, kao majci ili prijateljici. Tebi i tebi sličnima koje se nikad nisu potrudile zagrebati ispod površine. Kojima je bilo lakše o meni donijeti svoje mišljenje, ovako, "napamet" umjesto da dva put razmisle o tome tko se krije iza te slike i imena.
Razmisli, "osobo", što ja točno znam o tebi? Osim što sam ti vidjela sliku, pročitala kako se zoveš ili kako želiš da te zovu. Ne znam ništa. Pokušavam doznati po nešto iz tvojih komentara ili napisanih rečenica na profilu ali sigurno nisam ni blizu prave istine. Ja ne znam da li si se ti jutros ustala dobre volje ili nervozna. Ne znam da li ti je dijete bolesno, muž ljut, ili ljubomoran. Ne znam da li si platila račune za struju i imaš li danas novaca za skuhati ručak svojoj obitelji. Ne znam da li si možda sretna i nasmiješena od jutra, i da li je kava danas posebno mirišljava. Znam samo ono što si napisala. A ti si svjesna da ima još toliko toga. I ne bi voljela da te netko sudi po nekom glupom komentaru ili po nekoj usput izbačenoj slici. Jer samo ti znaš kakva si i kako se osjećaš....
zašto onda TI sudiš o meni?
Kad bi se barem probali potruditi upoznati se malo bolje prije nego što o nekom nešto kažemo.
Toliko površnosti, toliko zlobe.
Ja sam, draga "osobo" .... žena koja se razvodi nakon 23 godine braka. Žena koja se liječi od zločudne bolesti. Majka dvoje djece koje su dovoljno odrasli da sve razumiju a opet djeca kojoj treba majka. Ja sam žena koja je danas ustala i trčala u trgovinu da kupi sve za juhu jer joj je kćer došla s maturalca i želi ju malo maziti i tetošiti. Koja se trzne svaki put kad čuje sirene hitne pomoći ako zna da joj je sin negdje na cesti s autom. Ja sam žena koja jednom mjesečno putuje u Zagreb da bi dobila sve što može dobiti od liječnika i da bi ostala "zdrava", koliko je to moguće.
Žena sam koja je prije tri godine doznala da ima rak. I koja je u tom trenutku mislila da joj se srušio svijet. A onda se podigla i počela boriti. I od onda nije prestala. I naučila voljeti samu sebe, malo više nego što voli druge. I nitko to nikad neće moći shvatiti. Osim onog tko je i sam doživio slično. Nemoj misliti da sam bahata i drska kad nekad pročitaš neku moju rečenicu punu gorčine i lošeg iskustva. To samo iz mene progovara žena koja se bori ....
Ja sam žena koja je usamljena nekad, a opet sretna što je sama i što nije okovana okovima lošeg braka. Koja je nekad spremna za poneku ludost jer joj fali ljubavi i pažnje. Žena sam koja se isto tako bori za plaćene račune, troškove kao i svatko drugi ali to sad radi sama. ...
I na kraju, ja sam žena koja je uvijek spremna saslušati svakog ali kad meni treba razgovor onda nema nikog....i ne, nemoj me krivo shvatiti. Ja se ne žalim. Jer ja i ne govorim nikom da mi treba razgovor.... kako bi onda itko mogao i znati?
Zato te molim, kad slijedeći put pročitaš rečenicu koju je napisala "virtualna ja" molim te probaj prvo razmisliti kakva je osoba koja je to napisala i nemoj me unaprijed strpati u ladicu koja tebi u tom trenutku odgovara, jer se na taj način osjećaš bolje. Kako se možeš osjećati bolje kad nekog poniziš? To te obogatilo? Ja mislim da nije....
Zato me probaj upoznati. Ako imaš volje. A ako nemaš volje, i to je ok.... ali onda nemoj gubiti vrijeme na mene. Pusti da život teče bez da znaš da postojim. Bit će tako lakše i tebi i meni....
Ovaj virtualni svijet je nešto prekrasno ako se znaš ponašati u njemu....ako se ne izgubiš u labirintu negativnih osjećaja.... Ne poznajemo se. Daj nam priliku da se upoznamo ili me zaboravi. Imaš izbor....
Post je objavljen 28.08.2017. u 12:40 sati.