Tišina koja govori

utorak, 09.05.2017.

Samo svoja






Pijem prvu kavu i gledam na sat.

Trebala sam već biti u gradu, napraviti sve ono što sam jučer onako ambiciozno isplanirala, kupiti namirnice za ručak, i početi sa svojim svakodnevnim aktivnostima....

Umjesto toga, ja još uvijek sjedim i pijem kavu i našla sam milijun izgovora zašto još ne moram izaći iz kuće. Jer sam se dugo pospana protezala u krevetu i umjesto o kupovini i plaćanju računa razmišljala o nekim sasvim drugim stvarima. I u trenu shvatila: ne polažem račune nikome.

Ako mi se ne ide u grad sada, otići ću kasnije. Otići ću sutra, k vragu. Nema veze. Ništa od toga nije toliko važno. Važna sam ja. Bitan je osjećaj mira i onaj osjećaj da sam živa, življa no ikad.... i da je ljepše ostati sat vremena duže u krevetu, toplom i mekom i misliti na neke lijepe stvari, nego u stresu skakati iz kreveta i s grčem u želucu trčati do grada da bi se sve obavilo. Jer to ću i onako napraviti. Ne sad, ali za dva sata.

I zato sad pijem kavu, oko mene tišina. Čuje se samo tiha glazba u pozadini, ona jedina koja me pokreće....

"samo pravo, samo pravo, srce moje sanjivo...."

Ovih dana opet puno razmišljam o njima. Prije godinu dana sam mislila da će sve ići drugim tokom. Tresla se od uzbuđenja u klubu SAX! i pomalo od šoka...oni koji su bili znaju o čemu pričam. I mislila sam: pa ljudi, gdje je kraj? Sky is the limit....nisam znala onda da ću sa strepnjom čekati svaki dan i čekati da se ponovo nešto počne događati...i da, ne gubim ja nadu. Nikada....jer ja ne odustajem od onoga što volim. A oni znaju koliko volim njih. Silente je tu i ostati će....

Oni su bili moj trigger, moj pokretač i moja snaga da ne potonem. I oni su zaslužni što sam se promijenila iz temelja i sve loše u svom životu što mi se dogodilo pretvorila u nešto dobro. I promijenila samu sebe u sasvim novu osobu.

Postala sam žena koja je sposobna za ljubav, i želi živjeti punim plućima. Ženu koja se ne boji svojih godina i koja uživa u svakom svom danu, u svakoj emociji. Svim srcem. Iskusna i zrela, a opet spremna za neka sasvim nova iskustva.

Snažna, neopterečena i sa novim samopouzdanjem. Spremna probati sve ono što oduvijek želi ali nije mogla ili nije imala hrabrosti za to. Žena bez predrasuda, bez ikakvih tabua. Besramno, drsko i s osmijehom na licu, spremna za neke nove stvari. Usprkos životu, usprkos nekim sitnim strahovima....žena koja je pobijedila samu sebe.

Došla sam u fazu kad svaku emociju doživljavam dvostruko intenzivnije nego ikada prije. Nešto se čudno dogodilo. Kao da sam konačno oslobođena....duh zarobljen u boci...više nije zarobljen.

Čudna ili čudesna?

Kako kome....a nije ni važno.

Onaj tko je sličan meni, točno zna o čemu pišem sada....kakav je osjećaj kad te ne razumiju. I kad ne smiješ na glas nekada ni reći što misliš jer se bojiš da će te osuditi. Ljudi su navikli na kalupe. Jer je to njihova comfort zona. I boje se probati nešto novo, ostvariti neke svoje fantazije...jer je lakše živjeti po tuđim pravilima. Ja to više ne mogu i ne želim. ŽIvot je samo jedan. I ja nemam volje ni vremena za život u kalupu u koji ne pripadam. Svaki atom mog tijela vrišti od potrebe da srušim taj kalup i budem ono što mi treba.

Znam da mnogima nije jasno ovo što pišem. Jer moraš probati da bi znao....

Važno je da ja samu sebe razumijem. Jer sama sam sebi najbolji i jedini sudac. Nikome u životu ne želim više polagati računa osim sama sebi.

Trebalo mi je dugo da to shvatim, ali sada nema nazad.

Ja sam ja.... samo svoja.





- 08:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2017 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE