Tišina koja govori

ponedjeljak, 11.01.2016.

Noćas ona nije ona....




"Sve što kažeš može i biti će upotrebljeno protiv tebe"

Zvuči kao rečenica iz nekog jeftinog krimi filma, i podsjeća na one scene iz filmova punih sudnica, odvjetnika, kriminalaca. Kao da nema veze sa stvarnim životom. A ima....

Najlakše bi bilo svoje emocije i svoja razmišljanja držati za sebe. Kao većina ljudi na ovom svijetu. Mudro šutjeti i glumiti. Ne govoriti što misliš o ljudima oko sebe, koga voliš, koga ne podnosiš. Tko ti je izmaknuo tlo pod nogama, na pozitivan ili negativan način. Potpuno nebitno. Bilo bi najjednostavnije živjeti svoj život u sjeni.

Onda se ne bi izložila tome da se netko na drzak način usudi moje napisane riječi upotrijebiti protiv mene same. Ne bi mi se dogodilo da me netko pokušava omalovažavati a da me nikad nije ni sreo, i da me prosuđuje a da se nije potrudio ni razmisliti dva puta hoće li me možda povrijediti.

Ali to onda ne bi bila ja....

Noć je.

Već je i ponoć prošla i ne pitajte me zašto još ne spavam. Danima imam osjećaj da trebam nešto reći i da neke stvari ne mogu ostati neizgovorene. Suzdržavam se i idem protiv same sebe. Da ne kažem previše, da možda nekog ne povrijedim. Kao da već i sama ne znam da neću moći, da jednostavno moram reči ono što me muči.

Da sam razmišljala na taj način, da sam znala da će se moje riječi tumačiti onako kako nekome odgovara i da će neki ljudi moje emocije pokušati tako ružno omalovažiti, ja se možda ne bih nikad usudila otvoreno reči što osjećam. Neki ljudi ne bi znali da ih iskreno volim, neki novi prijatelji nikad ne bi ušli u moj život. A ja....ja ne bih bila sretna. A velika je šteta živjeti ogorčen i ne pokušati biti sretan, barem malo.
Pa je onda valjda vrijedilo i toga, da pored divnih iskrenih ljudi u moj život, čak i bez mog dopuštenja, uđu i neki neiskreni ljudi, zlobni ljudi koji ne razumiju što želim reči, ili razumiju ali namjerno izvrću. Šteta....Život bi nam bio svima ljepši bez tog otrova među nama.

Ovo moje ponoćno razmišljanje posvećujem tim ljudima koji na svaki način pokušavaju moju iskrenu i dobru emociju pretvoriti u nešto loše.
Neće vam uspjeti. Nije uspjelo ni prvi puta. Ni svaki slijedeći. Možete me u jednom trenu toliko naljutiti da mislim da ću eksplodirati, ali ono što je u meni ne možete uništiti. Svaki puta sam sve jača, svaki puta sve više volim.

Niti jedna napisana ili izgovorena rečenica koja bi me trebala povrijediti ne može se mjeriti sa riječima, pogledom pa čak i tišinom onih koji me vole, i koji razumiju što želim reči. Zato, nemojte se ni truditi. Previše toga proživljenog, dobrog i lošeg, je iza mene da bi gubila vrijeme razmišljajući o vama.

Znam da je ovaj moj tekst večeras pomalo čudan. Ljudi koji me znaju, iznenađeni su vjerojatno jer nema one uobičajene topline, i nema priče o divnim ljudima, iskrenim očima, sjajnim stihovima....ne brinite sve je to tu, u mom srcu....samo večeras iz mene teče tuga i gorčina i misao što se reći ne smije....yes

da...nakon ove rečenice, vjerojatno i ne moram više ništa napisati. Oni koji me znaju, sve im je jasno...Oni koji me ne poznaju dovoljno - njima i onako nije važno što mislim....

i to je to....za večeras....laka vam noć, prijatelji...

A neprijatelji? Vama želim miran san....glavu gore....ima gorih stvari u životu od žene koja želi iskreno reči ono što misli, vjerujte mi.
- 01:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE