Marketing
Noćas ona nije ona....
"Sve što kažeš može i biti će upotrebljeno protiv tebe"
Zvuči kao rečenica iz nekog jeftinog krimi filma, i podsjeća na one scene iz filmova punih sudnica, odvjetnika, kriminalaca. Kao da nema veze sa stvarnim životom. A ima....
Najlakše bi bilo svoje emocije i svoja razmišljanja držati za sebe. Kao većina ljudi na ovom svijetu. Mudro šutjeti i glumiti. Ne govoriti što misliš o ljudima oko sebe, koga voliš, koga ne podnosiš. Tko ti je izmaknuo tlo pod nogama, na pozitivan ili negativan način. Potpuno nebitno. Bilo bi najjednostavnije živjeti svoj život u sjeni.
Onda se ne bi izložila tome da se netko na drzak način usudi moje napisane riječi upotrijebiti protiv mene same. Ne bi mi se dogodilo da me netko pokušava omalovažavati a da me nikad nije ni sreo, i da me prosuđuje a da se nije potrudio ni razmisliti dva puta hoće li me možda povrijediti.
Ali to onda ne bi bila ja....
Noć je.
Već je i ponoć prošla i ne pitajte me zašto još ne spavam. Danima imam osjećaj da trebam nešto reći i da neke stvari ne mogu ostati neizgovorene. Suzdržavam se i idem protiv same sebe. Da ne kažem previše, da možda nekog ne povrijedim. Kao da već i sama ne znam da neću moći, da jednostavno moram reči ono što me muči.
Da sam razmišljala na taj način, da sam znala da će se moje riječi tumačiti onako kako nekome odgovara i da će neki ljudi moje emocije pokušati tako ružno omalovažiti, ja se možda ne bih nikad usudila otvoreno reči što osjećam. Neki ljudi ne bi znali da ih iskreno volim, neki novi prijatelji nikad ne bi ušli u moj život. A ja....ja ne bih bila sretna. A velika je šteta živjeti ogorčen i ne pokušati biti sretan, barem malo.
Pa je onda valjda vrijedilo i toga, da pored divnih iskrenih ljudi u moj život, čak i bez mog dopuštenja, uđu i neki neiskreni ljudi, zlobni ljudi koji ne razumiju što želim reči, ili razumiju ali namjerno izvrću. Šteta....Život bi nam bio svima ljepši bez tog otrova među nama.
Ovo moje ponoćno razmišljanje posvećujem tim ljudima koji na svaki način pokušavaju moju iskrenu i dobru emociju pretvoriti u nešto loše.
Neće vam uspjeti. Nije uspjelo ni prvi puta. Ni svaki slijedeći. Možete me u jednom trenu toliko naljutiti da mislim da ću eksplodirati, ali ono što je u meni ne možete uništiti. Svaki puta sam sve jača, svaki puta sve više volim.
Niti jedna napisana ili izgovorena rečenica koja bi me trebala povrijediti ne može se mjeriti sa riječima, pogledom pa čak i tišinom onih koji me vole, i koji razumiju što želim reči. Zato, nemojte se ni truditi. Previše toga proživljenog, dobrog i lošeg, je iza mene da bi gubila vrijeme razmišljajući o vama.
Znam da je ovaj moj tekst večeras pomalo čudan. Ljudi koji me znaju, iznenađeni su vjerojatno jer nema one uobičajene topline, i nema priče o divnim ljudima, iskrenim očima, sjajnim stihovima....ne brinite sve je to tu, u mom srcu....samo večeras iz mene teče tuga i gorčina i misao što se reći ne smije....
da...nakon ove rečenice, vjerojatno i ne moram više ništa napisati. Oni koji me znaju, sve im je jasno...Oni koji me ne poznaju dovoljno - njima i onako nije važno što mislim....
i to je to....za večeras....laka vam noć, prijatelji...
A neprijatelji? Vama želim miran san....glavu gore....ima gorih stvari u životu od žene koja želi iskreno reči ono što misli, vjerujte mi.
Post je objavljen 11.01.2016. u 01:54 sati.