Tišina koja govori

ponedjeljak, 03.08.2015.

Rekli smo da nikad nismo voljeli ovako....







Mislila sam već ugasiti svijetlo i otići spavati. I onda sam dobila poruku u inbox. Nevjerojatno koliko ti riječi nepoznate osobe mogu uljepšati večer.

"Veliki pozdrav gospođo Suzana!
Ja sam Lovac na čudesa iz malog mjesta pokraj Primoštena.
Javljam Vam se jer želim reći nešto što ne bi voljela da ostane neizrečeno jer vjerujem da mnogi požale zbog stvari koje nisu rekli i tako da to ostane, možda zauvijek, neizrečeno.A ja smatram da upravo te riječi za nekoga mogu imati veliko značenje.

Prije par mjeseci, saznala sam da dijelimo veliku, ako ne i najveću ljubav-ljubav prema Silenteu.Prema ljudima čiji su nas osmjesi i više nego začarali, svojim pjesmama i osjećajima kojima doživljavaju svijet zauvijek zarobili naša srca.Ljudi bez kojih naši dani ne bi bili isti.

Htjela sam Vam zapravo reći o Vašem blogu "Tišina koja govori", čiji me naslov odmah, mogu tako reći, oborio s nogu.Saznala sam za taj blog nakon što sam saznala za grupu Lovci na čudesa, i svakodnevno pratila objave ostalih članova koje je spojila ljubav prema tih šest najdivnijih i zaista čudesnih ljudi.I ne mogu Vam opisati koliko me vesele dojmovi i osjećaji ostalih, kojima Silente znači isto toliko koliko i meni.I koliko se osjećam sretnom kad čitam o njima jer se mogu skroz poistovjetiti sa svim tim.Ja vjerujem sa je Silente jedno čudo koje je svima nama učinilo život puno ljepšim.

A o Vašem pisanju bloga bi htjela reći da je zaista predivno.Uvijek se vratim na ovaj dio koji me svaki put ponovno oduševi."Možda moje misli nekima neće značiti ništa.A možda će nekome značiti sve....".I mislim da je to istina.Mislim da nekome Vaš blog znači sve.Tako je barem meni.Tako sam se lako "navukla" na Vaše pisanje da uvijek s nestrpljenjem očekujem nove riječi.I mislim da ljudi, koji čitaju te iskrene, iz srca napisane rečenice, pune mudrosti i pohvala za stvorenja koja mijenjaju i uljepšavaju ovu ispraznu glazbenu scenu, trebaju biti zahvalni Vama jer im dajete pristup Vašem načinu razmišljanja.Nešto što me najviše dirnulo su bile ove rečenice:

"Ali ja mjesecima, svakodnevno slušam samo njihove pjesme, jer su mi hrana za dušu u svakom pogledu...",
"A ovo je moj način da im poručim da nisu sami, i da nas ima jako puno kojima srce kuca u njihovom ritmu...",
"Ali, Silente je, sasvim sigurno, najbolje što se dogodilo meni..."

jer sam osjetila Vašu toliko duboku ljubav prema njima, meni najdražim ljudima zbog kojih sam svaki put kad čujem njihove glasove i zvuk sve više sretnija.I osjetila sam to kod Vas.I nema ljepšeg kad shvatiš da netko razmišlja poput tebe samog, barem po pitanju Silentea-nečeg najljepšeg što mi se dosad dogodilo.To me zapravo i potaklo da Vam napišem ovo, zahvalu za to što mi uljepšavate svaki trenutak kad čitam Vaš blog.Ima toliko stvari koje bi sad htjela reći, ali jednostavno ne znam kako.Mislim da je razlog tome očaranost i Vašim riječima i riječima Silentea-pokretača svega ovoga.
Ja se nadam da će Vam moje riječi značiti nešto, baš kao što i Vaše riječi znače meni .
A znače, vjerujte mi, jako puno."
."


Mislim da ne moram opisivati kako se sada osjećam. Svatko tko je pročitao samo dijelić mog bloga zna. Ovo je razlog zašto pišem. I ovo je razlog zašto volim Silente. Još jednom sam dobila najljepši mogući dokaz da je ovo čudo zvano Silente tu zato da nas usrećuje na predivan način i da nas spaja. Kad sam počela pisati ovaj blog, jedini razlog je bio da svoje misli nekako prenesem na papir i nisam znala da će netko stvarno nešto pročitati u mojim riječima što će mu značiti. A vidjeti da to stvarno nekome znači je poput malog čuda. Morala sam ovo zapisati odmah, istog trena, čim sam poruku pročitala. Čini mi se da sam svoje malo čudo večeras ulovila.

- 01:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE