Marketing
Rekli smo da nikad nismo voljeli ovako....
Mislila sam već ugasiti svijetlo i otići spavati. I onda sam dobila poruku u inbox. Nevjerojatno koliko ti riječi nepoznate osobe mogu uljepšati večer.
"Veliki pozdrav gospođo Suzana!
Ja sam Lovac na čudesa iz malog mjesta pokraj Primoštena.
Javljam Vam se jer želim reći nešto što ne bi voljela da ostane neizrečeno jer vjerujem da mnogi požale zbog stvari koje nisu rekli i tako da to ostane, možda zauvijek, neizrečeno.A ja smatram da upravo te riječi za nekoga mogu imati veliko značenje.
Prije par mjeseci, saznala sam da dijelimo veliku, ako ne i najveću ljubav-ljubav prema Silenteu.Prema ljudima čiji su nas osmjesi i više nego začarali, svojim pjesmama i osjećajima kojima doživljavaju svijet zauvijek zarobili naša srca.Ljudi bez kojih naši dani ne bi bili isti.
Htjela sam Vam zapravo reći o Vašem blogu "Tišina koja govori", čiji me naslov odmah, mogu tako reći, oborio s nogu.Saznala sam za taj blog nakon što sam saznala za grupu Lovci na čudesa, i svakodnevno pratila objave ostalih članova koje je spojila ljubav prema tih šest najdivnijih i zaista čudesnih ljudi.I ne mogu Vam opisati koliko me vesele dojmovi i osjećaji ostalih, kojima Silente znači isto toliko koliko i meni.I koliko se osjećam sretnom kad čitam o njima jer se mogu skroz poistovjetiti sa svim tim.Ja vjerujem sa je Silente jedno čudo koje je svima nama učinilo život puno ljepšim.
A o Vašem pisanju bloga bi htjela reći da je zaista predivno.Uvijek se vratim na ovaj dio koji me svaki put ponovno oduševi."Možda moje misli nekima neće značiti ništa.A možda će nekome značiti sve....".I mislim da je to istina.Mislim da nekome Vaš blog znači sve.Tako je barem meni.Tako sam se lako "navukla" na Vaše pisanje da uvijek s nestrpljenjem očekujem nove riječi.I mislim da ljudi, koji čitaju te iskrene, iz srca napisane rečenice, pune mudrosti i pohvala za stvorenja koja mijenjaju i uljepšavaju ovu ispraznu glazbenu scenu, trebaju biti zahvalni Vama jer im dajete pristup Vašem načinu razmišljanja.Nešto što me najviše dirnulo su bile ove rečenice:
"Ali ja mjesecima, svakodnevno slušam samo njihove pjesme, jer su mi hrana za dušu u svakom pogledu...",
"A ovo je moj način da im poručim da nisu sami, i da nas ima jako puno kojima srce kuca u njihovom ritmu...",
"Ali, Silente je, sasvim sigurno, najbolje što se dogodilo meni..."
jer sam osjetila Vašu toliko duboku ljubav prema njima, meni najdražim ljudima zbog kojih sam svaki put kad čujem njihove glasove i zvuk sve više sretnija.I osjetila sam to kod Vas.I nema ljepšeg kad shvatiš da netko razmišlja poput tebe samog, barem po pitanju Silentea-nečeg najljepšeg što mi se dosad dogodilo.To me zapravo i potaklo da Vam napišem ovo, zahvalu za to što mi uljepšavate svaki trenutak kad čitam Vaš blog.Ima toliko stvari koje bi sad htjela reći, ali jednostavno ne znam kako.Mislim da je razlog tome očaranost i Vašim riječima i riječima Silentea-pokretača svega ovoga.
Ja se nadam da će Vam moje riječi značiti nešto, baš kao što i Vaše riječi znače meni .
A znače, vjerujte mi, jako puno."
."
Mislim da ne moram opisivati kako se sada osjećam. Svatko tko je pročitao samo dijelić mog bloga zna. Ovo je razlog zašto pišem. I ovo je razlog zašto volim Silente. Još jednom sam dobila najljepši mogući dokaz da je ovo čudo zvano Silente tu zato da nas usrećuje na predivan način i da nas spaja. Kad sam počela pisati ovaj blog, jedini razlog je bio da svoje misli nekako prenesem na papir i nisam znala da će netko stvarno nešto pročitati u mojim riječima što će mu značiti. A vidjeti da to stvarno nekome znači je poput malog čuda. Morala sam ovo zapisati odmah, istog trena, čim sam poruku pročitala. Čini mi se da sam svoje malo čudo večeras ulovila.
Post je objavljen 03.08.2015. u 01:21 sati.