Tišina koja govori

četvrtak, 30.07.2015.

Ljubav što se dogodi bez razloga....




....pa probajmo još jednom...

Jutros sam sjedila u tišini, mojoj omiljenoj tišini, sama uz prvu, najmirišljaviju jutarnju kavu i pisala....
Misli su tako fino tekle, mogao je to biti jedan dobar tekst na blogu. I onda....stisnem neku krivu tipku i paf....sve je nestalo. Cijeli tekst, sigurno jedna velika stranica....moje misli koje su odlepršale u vjetar. Ajme meni, koja frustracija! Mislila sam da nikad više neću napisati ništa u tom trenu. Kao da mi je mozak potpuno prazan i kao da ne osjećam ništa. Malo dramtiziram? Možda...ali stvarno je čudan osjećaj.....

I sada, nekoliko sati kasnije evo me opet tu, i opet iste misli .....

Kažu da je danas međunarodni dan prijateljstva. Pokušala sam se sjetiti koliko je pravih prijatelja prošlo kroz moj život...nema ih baš puno. I onda sam se sjetila njih. Žene koje su postale dio moje svakodnevnice a uopće se ne poznajemo. Zvuči jako čudno, znam. Ali je tako. Nema dana koji ne počne barem usputnim "dobro jutro" u našem malom chatu, i nema večeri koja nije završila sa pozdravom za laku noć. A jedino što nas je povezalo je ljubav prema Silenteu. Divno je "razgovarati" i družiti se s nekim tko misli isto što i ti. A nismo ni iz bliza slične po drugim stvarima. Različitih godina, različitih zanimanja, živimo raštrkani po ovoj zemlji čudnog oblika. A opet nam se dogodi da kažemo istu stvar u isto vrijeme. I toliko smijeha. Do kasno u noć priče o njima, priče o nama, o nekim susretima...i jako puno smisla za humor.

Čekamo s nestrpljenjem i dolazak još jednog malog čuda na ovaj svijet....mali lovac na čudesa kojem je već vrijeme da se rodi, ali je očito tvrdoglav na mamu ili je odlučio napraviti po svom kao svaki pravi horoskopski lav. To je najiščekivanija beba na svijetu....žele mu sretan dolazak ljudi koji nikad nisu vidjeli njegovu mamu uživo, a opet ju toliko vole. Zbog njenog velikog srca i nesputanog smisla za humor. Nekad me strah što će naša Iva opet izvaliti i u kakvu će me nevolju uvaliti, a onda shvatim da ju baš zbog toga još više volim.

I kako da onda još više ne volim njih, najbolje ljude na svijetu, koji su nas ovako spojili? Razmišljam o jednom rođendanu prije nekoliko dana....Znam da nije popularno svoje emocije i razmišljanja bez ikakvih ograda javno objavljivati. Ljudi misle da treba sve zadržati u sebi. Ali, to ne bi bila ja.....
Tog dana, dan prije rođendana, više puta sam pročitala rečenicu, dopisujući se : "Tibi sutra ima rođendan! " I onda je i meni prošlo kroz glavu: kako je moguće da se toliko razmišlja o tome da rođendan ima osoba koja ti nije ništa u rodu, od kud sad toliko privrženosti? Gledala sam i čitala silne komentare na objavu čestitke njegovih prijatelja iz benda.....toliko ljubavi, toliko lijepih iskrenih želja....

I ja sam jedva dočekala ponoć, da u svom stilu među prvima tom mladiću poželim sve najbolje za njegov rođendan. Osvojio nas je sve svojom iskrenošću i nevjerojatnom toplinom. Poput Petra Pana, sa dječačkim osmijehom na licu, na trenutke zbunjen, a opet dovoljno drzak i odlučan da kaže svoje mišljenje. Davno sam rekla i za njega i za ostale: daj bože da takvih ljudi ima čim više. Oni će stvarno nešto promijeniti u ovom svijetu punom ludila, i površnosti. Samo im treba dati priliku. I vidim na njegovom licu i čujem u nekim riječima na trenutke razočaranost ovim svijetom i ljudima sa srcima "skorenim u glinu i otpornima na riječi" I tu sam mu večer htjela reči ono što znam reči svojoj djeci kad ih vidim obeshrabrene: sve kad tad dođe na svoje. Nisam sigurna što bilo tko od njih pomisli kad vidi neku moju poruku......a onda opet, osjećam da im mora biti drago. I da im je drago zbog novih prijateljstava koja su nastala iz ljubavi prema njima....

I novih susreta.....koncert u Sv.Lovreču, za tjedan dana, i svi mi u prvom redu. Jer nam je trebalo otprilike deset minuta da se dogovorimo. Na koncert će doći dragi novi prijatelji sa svih strana..... Konačno ćemo se upoznati, provesti zajedno jednu ludu, i zanimljivu večer i prirediti blagi šok "malom bendu iz Dubrovnika" koji je ulovio čudo.
Naći ćemo se svi "na istom mjestu" i pokazati im koliko nam je stvarno stalo do njih. A oni će vjerojatno širom raširenih očiju gledati u nas i reči: "Pa vi stvarno niste normalni!"
I biti će presretni jer to je ono za što vrijedi živjeti. Kad radiš nešto što voliš, i kad drugi ljudi čuju ono što im želiš reči.

Dragi moji lovci na čudesa....jedva čekam taj susret....Biti će nezaboravno..... <3


Lovac na čudesa - S I L E N T E

- 14:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE