Marketing
Ljubav što se dogodi bez razloga....
....pa probajmo još jednom...
Jutros sam sjedila u tišini, mojoj omiljenoj tišini, sama uz prvu, najmirišljaviju jutarnju kavu i pisala....
Misli su tako fino tekle, mogao je to biti jedan dobar tekst na blogu. I onda....stisnem neku krivu tipku i paf....sve je nestalo. Cijeli tekst, sigurno jedna velika stranica....moje misli koje su odlepršale u vjetar. Ajme meni, koja frustracija! Mislila sam da nikad više neću napisati ništa u tom trenu. Kao da mi je mozak potpuno prazan i kao da ne osjećam ništa. Malo dramtiziram? Možda...ali stvarno je čudan osjećaj.....
I sada, nekoliko sati kasnije evo me opet tu, i opet iste misli .....
Kažu da je danas međunarodni dan prijateljstva. Pokušala sam se sjetiti koliko je pravih prijatelja prošlo kroz moj život...nema ih baš puno. I onda sam se sjetila njih. Žene koje su postale dio moje svakodnevnice a uopće se ne poznajemo. Zvuči jako čudno, znam. Ali je tako. Nema dana koji ne počne barem usputnim "dobro jutro" u našem malom chatu, i nema večeri koja nije završila sa pozdravom za laku noć. A jedino što nas je povezalo je ljubav prema Silenteu. Divno je "razgovarati" i družiti se s nekim tko misli isto što i ti. A nismo ni iz bliza slične po drugim stvarima. Različitih godina, različitih zanimanja, živimo raštrkani po ovoj zemlji čudnog oblika. A opet nam se dogodi da kažemo istu stvar u isto vrijeme. I toliko smijeha. Do kasno u noć priče o njima, priče o nama, o nekim susretima...i jako puno smisla za humor.
Čekamo s nestrpljenjem i dolazak još jednog malog čuda na ovaj svijet....mali lovac na čudesa kojem je već vrijeme da se rodi, ali je očito tvrdoglav na mamu ili je odlučio napraviti po svom kao svaki pravi horoskopski lav. To je najiščekivanija beba na svijetu....žele mu sretan dolazak ljudi koji nikad nisu vidjeli njegovu mamu uživo, a opet ju toliko vole. Zbog njenog velikog srca i nesputanog smisla za humor. Nekad me strah što će naša Iva opet izvaliti i u kakvu će me nevolju uvaliti, a onda shvatim da ju baš zbog toga još više volim.
I kako da onda još više ne volim njih, najbolje ljude na svijetu, koji su nas ovako spojili? Razmišljam o jednom rođendanu prije nekoliko dana....Znam da nije popularno svoje emocije i razmišljanja bez ikakvih ograda javno objavljivati. Ljudi misle da treba sve zadržati u sebi. Ali, to ne bi bila ja.....
Tog dana, dan prije rođendana, više puta sam pročitala rečenicu, dopisujući se : "Tibi sutra ima rođendan! " I onda je i meni prošlo kroz glavu: kako je moguće da se toliko razmišlja o tome da rođendan ima osoba koja ti nije ništa u rodu, od kud sad toliko privrženosti? Gledala sam i čitala silne komentare na objavu čestitke njegovih prijatelja iz benda.....toliko ljubavi, toliko lijepih iskrenih želja....
I ja sam jedva dočekala ponoć, da u svom stilu među prvima tom mladiću poželim sve najbolje za njegov rođendan. Osvojio nas je sve svojom iskrenošću i nevjerojatnom toplinom. Poput Petra Pana, sa dječačkim osmijehom na licu, na trenutke zbunjen, a opet dovoljno drzak i odlučan da kaže svoje mišljenje. Davno sam rekla i za njega i za ostale: daj bože da takvih ljudi ima čim više. Oni će stvarno nešto promijeniti u ovom svijetu punom ludila, i površnosti. Samo im treba dati priliku. I vidim na njegovom licu i čujem u nekim riječima na trenutke razočaranost ovim svijetom i ljudima sa srcima "skorenim u glinu i otpornima na riječi" I tu sam mu večer htjela reči ono što znam reči svojoj djeci kad ih vidim obeshrabrene: sve kad tad dođe na svoje. Nisam sigurna što bilo tko od njih pomisli kad vidi neku moju poruku......a onda opet, osjećam da im mora biti drago. I da im je drago zbog novih prijateljstava koja su nastala iz ljubavi prema njima....
I novih susreta.....koncert u Sv.Lovreču, za tjedan dana, i svi mi u prvom redu. Jer nam je trebalo otprilike deset minuta da se dogovorimo. Na koncert će doći dragi novi prijatelji sa svih strana..... Konačno ćemo se upoznati, provesti zajedno jednu ludu, i zanimljivu večer i prirediti blagi šok "malom bendu iz Dubrovnika" koji je ulovio čudo.
Naći ćemo se svi "na istom mjestu" i pokazati im koliko nam je stvarno stalo do njih. A oni će vjerojatno širom raširenih očiju gledati u nas i reči: "Pa vi stvarno niste normalni!"
I biti će presretni jer to je ono za što vrijedi živjeti. Kad radiš nešto što voliš, i kad drugi ljudi čuju ono što im želiš reči.
Dragi moji lovci na čudesa....jedva čekam taj susret....Biti će nezaboravno..... <3
Lovac na čudesa - S I L E N T E
Post je objavljen 30.07.2015. u 14:26 sati.