Tišina koja govori

četvrtak, 23.07.2015.

Ima nešto u tim očima.....







Da....ta bilježnica me zbilja vratila u prošlost. Nema puno toga u njoj. Bilo je tih bilježnica puno kroz godine. Od svoje trinaeste godine sam pisala dnevnik. Ali ova, ova je imala posebnu vrijednost. Jer je bila posljednja u nizu. Nakon nje, i nakon te nesretne ljubavi, dugo nisam željela pisati. Bila sam užasno nesretna, zatvorila sam se u sebe, i nisam dala nikome da mi priđe. Čitala sam knjige, provodila vrijeme kod kuće, odlučila sam sa svojih dvadeset jednu godinu da je to - to, što se mene tiče....barem kad je ljubav u pitanju.

Hvala bogu da nije bilo tako. Jedna slučajna kavica u obližnjem kafiću, dok sam se vraćala iz knjižnice, i susret sa dragim mladićem, i ljubav na prvi pogled. Ne znam zašto, ali prvi pogled na te njegove plavo zelenkaste oči i ja sam znala....on će biti taj. Izgleda da sam uvijek bila jako impulsivna i jako vjerovala u neki svoj prvi instinkt. Nisam se prevarila. Nakon nepunih godinu dana udala sam se za tog čovjeka i sada brojimo 22. godinu braka. Naravno da nije uvijek sve idealno. U dvadeset i dvije godine dogodi se svašta, i pozitivnog i negativnog. Ali onaj osjećaj da sam dobro izabrala, i da me prvi pogled na njegove oči nije prevario, taj osjećaj je još tu.

Posljednja pjesma koju sam ikada napisala, napisana je predivnim očima koje su u meni ponovo probudile ljubav. Oči koje su mijenjale boju, ovisno o tome kako je bio raspoložen i koje su me gledale na poseban način.

Nisam sigurna u kom sam ju trenutku napisala, znam da ju nikada nikome nisam dala da pročita. Ogolila sam se potpuno u toj pjesmi. Možda je i ona malo sladunjava, možda i iz nje isijava malo previše romantike, ali to sam ja. Takva sam bila onda i takva sam i danas. Puno se toga nije promijenilo u mojoj glavi. Oči su ogledalo duše.....


Ima nešto u tvojim očima

Ima nešto u tvojim očima
što u meni želju budi.
Želim te dodirnuti, poljubiti
dok moje srce za tobom žudi.

Maštam o tvojim rukama
dok ležim u krevetu sama.
Htjela bih da me do ludila miluješ,
u noći dok nas prekriva samo tama.

Znam da i ti želiš mene,
dok se privijam uz tvoje grudi.
Kako bi bilo voljeti se nježno
sve dok nas zora ne probudi?

Pruži mi ljubav i bit' ću samo tvoja
tvoje me pogled s nogu obara.
Neka se naša tijela bez straha spoje
jer moje srce kad voli
ne zna da vara.




....ludi ritam tvoga daha budi ono najgore....

- 09:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE