Tišina koja govori

srijeda, 22.07.2015.

Trag u nama

Čudno je to kad nakon puno godina nađeš bilježnicu za koju si mislio da je davno nestala. Bilježnica stara 25 godina, u koju sam zapisivala tada svoje misli, moj dnevnik.....Već sam zaboravila na njega. Kako se našao među stvarima, nakon nekoliko seljenja nikad mi neće biti jasno. I među raštrkanim mladenačkim mislima zaljubljene dvadesetogodišnjakinje, tu je i nekoliko pjesama, na koje sam potpuno zaboravila. Znam da sam ih pisala. I tada sam, kao i sada imala potrebu svoje misli zapisati. Samo su moje misli tada stale u stih, u pjesmu...Sada, "malo" zrelija čini mi se logičnije pisati bez rime, pustiti misli da teku i tako ih zapisivati.
Sjećam se sebe sa dvadeset i koju godinu, sjećam se tih ljubavi tada. I onog osjećaja da će ljubav trajati vječno. I sjećam se onog osjećaja kao da ti netko izmakne tlo pod nogama (kao stolnjak na nekoj večeri) kad osjećaš da je ljubavi kraj. I znaš da je možda i bolje tako a opet se boriš. Dok ne shvatiš da nema smisla. I pustiš....i osjetiš da ti se srce kida napola. I sada, nakon toliko godina, premda sam sretno udana, i imam divnu obitelj, ipak nisam zaboravila.

Ali sam zaboravila na pjesme...znala sam da su tu, ali ne bih se ni jedne više mogla sjetiti.....Kao kroz maglu odzvanjaju stihovi, koje nikada prije nitko nije pročitao. Trebali su ostati moja tajna....do danas.

Trag u nama

Pustila sam te da odeš
da nestaneš u noći...
možda je tako i bolje.
Znam, bit' će nam žao,
kajat' ću se poslije,
ali za borbu ja nemam više volje.

Ja nemam snage za takav život,
ispunjen strahom i suzom u duši.
Ti ne želiš ljubav na moj način,
a mene tvoj stav prema životu guši.

Bilo je kratko, ludo i lijepo,
a ostavio si dubok trag u nama.
Mislila sam trajati će vječno,
a nakon svega,
ja sam opet sama.

U redu, idi
znam da je to jedini način.
Samo te molim,
ne vraćaj se više.
Ja te zaboraviti nikada neću
ali pusti život
da novu priču piše.....


To sam bila ja, sa dvadeset godina. Ne zamjerite mi na mladenačkoj rimi i sladunjavim riječima....tako je to kad imaš dvadeset godina i misliš da će ti se srce raspuknuti od ljubavi.


- 16:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE