Tišina koja govori

subota, 20.06.2015.

Moji lovci na čudesa





Opet sam napravila malu pauzu. Koliko god mi ovo moje pisanje daje snagu i na neki način mi pomaže da bolje razmislim o nekim stvarima, toliko mi je teško pisati ako me nešto muči i ako imam neke svoje strahove koje se bojim zapisati da ne postanu realni. Ovog puta to su bili nalazi koje sam čekala iz Zagreba...uvijek isti strah, uvijek ista strepnja. Ovaj put još i malo pojačana zbog telefonskog poziva u kojem su mi rekli da će mi poslati nalaz i rekli kad da dođem na kontrolu a nisu mi rekli telefonom da li je sve u redu i čemu se mogu nadati. Osjećaj panike je nevjerojatan....opet sam osjetila da mi se izmiče tlo pod nogama. Ali samo na trenutak.

Nakon malog razgovora sa prijateljicom i nakon što sam sama sebi pokušala objasniti da stvari nikad nisu onako loše kako se čine na prvi pogled, uspjela sam malo doći k sebi. Ali, ipak....treba dočekati poštara. Koji je došao tek jučer, nakon punih tjedan dana sa zlokobnom kovertom u kojoj je taj komad papira koji će mi još jednom izmaknuti tlo pod nogama ili donijeti olakšanje. I hvala bogu, nije tako loše kao što sam mislila. Ovo nije kraj priče, jer još jedna kontrola u Zagrebu, opet snimanja i tako redom, to je ono što će me pratiti cijeli život. Ali nema veze. Važno je da sam tu, i da imam snage za borbu i za osmijeh.

A ne bi bilo ni izbliza tako lako proživjeti ovih tjedan dana da nema mojih lovaca na čudesa. I ovaj put ne mislim samo na njih, predivnih šestoro ljudi koji su mi svojim pjesmama tako uljepšali život posljednjih pola godine. Mislim i na ljude koje sam "upoznala" jer dijelimo istu ljubav, onu prema njima. Silente nas je spojio na čudan način. Predivno je znati da ima ljudi koji misle isto kao ti, osjećaju isto što i ti, a niste se nikad upoznali. A opet, nakon nekoliko dana, čini mi se da ih sve poznajem bolje nego neke ljude s kojima se znam godinama. Koliko smijeha ovih nekoliko dana! Nisam se davno toliko smijala. Neću u detalje pričati što nam je toliko smiješno....one znaju. I zbog njih, nisam radila ono što inaće radim kad čekam nalaze poštom, nisam na svaki zvuk motora trčala na prozor da vidim da li je poštar. I ne, nisam kao što sam to znala raditi, googlala da bi se i još jednom izluđivala sa nekim novim medicinskim pojmom koji ne razumijem, a koji na googlu uvijek znači još veći razlog za brigu. Nisam to radila. Razmišljala sam o mojim najdražim lovcima na čudesa, o njihovim pjesmama koje mi život znače, koliko god to nekom zvučalo banalno i smiješno. I radovala se "razgovoru" sa ljudima koji dijele moju strast. Predivan osjećaj......

A oni, moji najdraži lovci na čudesa su se valjda uspjeli malo odmoriti u svom Gradu. A sad opet na cestu, koncerata kao nikad do sada, fanova sve više, ljubav sve veća. Nekad mi se čini da je to sve preintenzivno za tako mlade ljude, možda malo prenaporno. A onda se sjetim....to je ono što su čekali cijeli svoj život. To je ono za što su se borili, za što su gubili živce i vrijedno radili. I sada, kad se san konačno počinje ostvarivati....sreća se vidi u očima.

Nekad se vidi i malo nervoze, i možda i frustracije zbog "srca skorenih u glinu i otpornih na riječi" ... nije uvijek lako.....Toliko se trudiš, cijelog sebe daš u nešto i onda čuješ ili pročitaš nečiji komentar i čini ti se da ljudi nikako da shvate.

Kad bih mogla, svaki dan bih im ponavljala koliko je važno i vrijedno ovo što rade. I koliko znače. Promijenili su život svima nama koji ih vole i prate, i to na najljepši način, svojim pjesmama. Nadam se da znaju koliko ih svi volimo....isto onako kao što oni vole i cijene svoju publiku.....Iskreno i otvorenog srca.



N E O B R A N J I V O - SILENTE

- 17:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE