Tišina koja govori

utorak, 21.04.2015.

Ah, ta punoljetnost.....











Dan prepun emocija....od sinoć me to drži. Ma što od sinoć, drži me mjesecima...
Ali to je jedna druga priča....Ali, ja ovako emotivna, doživljavam sve što mi se događa još intenzivnije nego inače. I u svemu vidim dublji smisao. Uzimam si vremena i svaku riječ, svaki pogled, sve što mi se događa promatram drukčijim očima....

Ovih dana sam postala svjesna jedne činjenice, vrlo bitne. Da sam mama jednog osamnaestogodišnjaka. Prije nekoliko mjeseci kad se taj osamnaesti rođendan tek bližio, i kad se moj sin hvalio s time da je konačno punoljetan, meni je bilo smiješno. Bila sam uvjerena da je glupo misliti da je on sad zreliji ili sposobniji zato jer po zakonu postaje punoljetan i odgovara za svoje postupke. Meni je on uvijek onaj dječarac koji samo čeka da napravi neku glupost, koji ne želi pisati zadaću ili spremiti sobu. I jučer sam u jednom trenutku postala svjesna da se nešto promjenilo.

Možda je razlog i ta maturalna zabava, možda sam i zbog toga malo zastala da ga bolje promotrim. Baka je došla iz Zagreba, jer naravno da maturalna ne može proći bez osobe koja je bila uz mene od kad je prvi zaplakao. Da ne bude zabune, radi se o svekrvi ;) a ne o mami...Jučer, kada je došao trenutak da baka opet krene za Zagreb, moj sin ju je ozbiljno pogledao i rekao: "Bako, hvala ti što si došla..." I to je bilo prvi puta da sam ja u njemu vidjela odraslu osobu. Jer nije bilo izrečeno na način na koji bi to rekao balavac koji je možda još sekundu prije tražio džeparac ili čokoladu. To je bila izjava puna ljubavi i iskrenosti, i puna poštovanja....

Trebalo mi je jako puno snage da se suzdržim od suza.....Bila bih krivo shvaćena. Ali, meni je postalo jasno - moje dijete je počelo sazrijevati. I onda, kad malo bolje razmislim, shvatim - nema više onih pubertetskih ispada, vječita nervoza i gledanja onim pogledom: "Ma, daj, mama, što ti znaš o tome?" Nisam ni primjetila, kad se to dogodilo? Kad imaš "pubertetliju" u kući, uvijek razmišljaš na jedan način: bože, daj samo da odraste normalno, da ne skrene na neki krivi put, droga, alkohol, ovo-ono....
Meni se čini da smo mi na dobrom putu. Čini mi se da sam ipak nešto dobro napravila.

Nije uvijek lako, jer nije uvijek lako imati strpljenja za nečije mušice, i za neposluh....ali nije lako ni njima. Jer misle da ih nitko ne razumije....što je ponekad možda i točno....Ne dijelimo iste interese, glazbeni ukus....puno toga. Ono što bi on slušao i pjevao, meni zvuči grozno. Ali mu to nikada neću reči.....Sjetim se jednog drugog mladića, koji je osam godina slušao isto "nađi ti neki normalan posao, a glazba - to nek ti bude hobi" Hvala bogu da nije poslušao....
Zato ne govorim takve stvari....Nadam se da sam ga naučila razliku između dobrog i lošeg, a on će sam izabrati svoj put.....

Ali, nema opuštanja što se puberteta tiče, još jedna mlada duša u našoj obitelji treba moju podršku - moja petnaestogodišnja kčer, koja je doduše, kako to curice već budu, puno zrelija i odgovornija.....ali ipak - nema mira i spavanja, do još jedne punoljetnosti....



- 16:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE