Tišina koja govori

ponedjeljak, 13.04.2015.

Zašto Silente.....






Oni koji me znaju godinama, znaju da nisam zadnjih desetak godina bila pretjerano zainteresirana za domaću glazbenu scenu. Osim dobrih starih bendova poput Parnog Valjka, Prljavog kazališta, nezaobilaznog Bijelog dugmeta i naravno Plavog Orkestra, malo toga mi je moglo privuči pažnju. Ali, to su većinom pjesme koje bude neke uspomene, koje sam slušala davno. Uz koje sam se prvi put zaljubila, prvi puta patila zbog ljubavi, bila neizmjerno sretna ili neizmjerno tužna....kako to obično bude kad ti je sedamnaest godina.

Prije nekoliko mjeseci, kad je operacija već bila iza mene, kad su mi rekli da ne moram na nikakve terapije, da sam imala veliku sreću i da se moram redovito kontrolirati, umjesto da mi padne kamen sa srca, ja sam upala u neko čudno stanje, poput vakuuma.
Niti sretna, niti tužna. Jer, naravno da sam neizmjerno zahvalna što nije bilo baš tako strašno kako sam se bojala, ali živjeti do kraja života u strahu, od kontrole do kontrole? Imati u podsvijesti stalno ono zrnce sumnje, što ako? Što ako se neman vrati, tko mi garantira da će sve biti dobro? I kad si u takvom stanju, stvarno nemaš snage ni za osnovne stvari. Ionako nema smisla, ćemu se boriti, kad se ionako sve može u sekundi promijeniti.....?

I onda sam jednog dana, sasvim slučajno, na radiju čula pjesmu. Na prvi zvuk me privukla kao magnet, i ni dan danas ne znam zašto. Nešto je bilo u tim glasovima, neka čudna energija, i ja sam morala stati i poslušati do kraja. Uspjela sam nekako razaznati da se pjesma zove "Čudna ili čudesna"....I krenulo je istraživanje. Konačno sam u Google ukucala nešto drugo, umjesto silnih simptoma i dijagnoza...Jako me zanimalo tko pjeva tu pjesmu. I ono što sam doznala, ostavilo me bez daha. Nisam mogla vjerovati da već godinu i po, sada i dvije godine na našoj sceni postoji bend Silente. Znam da sam negdje čula "Tercu na tišinu", ostala mi je u uhu, ali u tom trenutku iz tko zna kojeg razloga nisam bila zainteresirana. Vjerojatno stres, i ono nešto što se zove "život" spriječio me u tome da zastanem već tada i upitam se o kome se to radi. A 2014. je bila za mene takva da ništa nije ni moglo doprijeti do mog uma.

Ali tada, kad sam čula "Čudnu ili čudesnu" to je bio za mene trenutak kad sam se probudila iz noćne more. I uhvatila sam se za njihove pjesme kao za slamku. Od tog trenutka nema niti jednog trenutka u mom danu koji nije prožet njihovim pjesmama. Ne mogu, i ne želim objašnjavati što je to što me na tako čudan način privlači. To mora svatko otkriti sam za sebe.

Ali, radi se o šestoro predivnih mladih ljudi koji silno vole ono što rade, i stalno ponavljaju da ne žele raditi ništa drugo u svom životu. Glazba je njihov život. Oni sami stvaraju svoje pjesme, unose u svaku pjesmu komad svoje duše i to se osjeća kad ih slušaš, i kad ih promatraš dok pjevaju. I nisu nastali jučer. Dva brata, od kojih je jedan tek završavao osnovnu školu, a drugi išao u 3 srednje osnovali su bend i počeli pisati svoje pjesme, još 2006. godine....i samo onaj koji bude poslušao samo jednu njihovu pjesmu znati će zašto mislim da je to čudesno. Jer ne radi so pjesmicama glupavih rima koje može napisati dijete u vrtiću, svaka pjesma priča priču. I u svakoj pjesmi nalazim sebe.

Moj dan počinje i završava njihovim pjesmama. U autu, dok se vozim, svira uvijek isti CD....bude mi žao kad dođem do cilja, pa nekad čekam da barem završi pjesma da bi izašla iz auta....luckasto od mene, zar ne?
Ne znam kako bih nazvala tu moju očaranost....možda ipak ljubav, jer voljeti ne moraš uvijek osobu....Ovo je ljubav prema glazbi, prema priči "Silente", prema iskrenosti i silnoj pozitivi koja zrači iz njihovih pogleda.

Znam da nekome ovo sve zvuči pretjerano i možda malo smiješno....i možda ne vide u njima svi ono što sam ja vidjela. I to je u redu. Nikoga ne želim uvjeravati u to da je Silente nešto najbolje što se dogodilo našoj glazbenoj sceni....to bi uvrijedilo fanove nekih drugih bendova ili pjevača.

Ali, Silente je, sasvim sigurno, najbolje što se dogodilo meni.....



Noćas ona nije ona - Silente

- 10:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE