Tišina koja govori

subota, 11.04.2015.

Zašto pišem?



Kažu da bi trebala pisati blog. Da imam što reči, i da znam kako to reči. Nisam sigurna u to, ali kako vidim da je jako lako napraviti blog, mislim si - zašto ne? Jer stvarno imam veliku potrebu svoje misli zapisati negdje. I nema veze ako ovo nitko ne pročita. Jer, koga bi zanimale misli koje nisu vezane ni za politiku, ni za ekonomiju, ratove - one prošle i buduće....Ovo je samo dio moje duše, priča o onome što volim, o čemu razmišljam, što me muči ili me je mučilo....
Radim ja to i na svojem facebook profilu, skoro svakodnevno. Jer ima stvari koje ne možeš tek tako ispričati prijateljici uz kavu, jer ti u tom trenutku ne dolaze prave riječi, ili jer razgovaraš o totalno nebitnim a tako bitnim stvarima, kao što je - što skuhati za ručak, ili tko je od djece opet bolestan pa ne ide u školu. Pa onda na svom face profilu kažem sve što želim, i nije me briga kako će to moji prijatelji shvatiti...a opet, kažu da je facebook jako čudan, jer ima sklonost sve progutati, a tko bi si uzeo truda i išao čitati sve postove na mojoj vremenskoj crti, a ima toga - možda i previše.

Možda je onda blog dobro riješenje.....možda će netko čitati, možda i neće. Nije ni bitno....bitno je da ja moram neke stvari koje držim u sebi reći - da ne puknem.

A zašto se blog zove "Tišina koja govori"? Za to imam jedan poseban razlog......jer osim, što tišina zbilja nekad može reći više nego milijun riječi, u jednom talijanskom kontekstu, "Tišina koja govori" ima jedno posebno značenje....ali o tome ću jednom drugom prilikom.....Jer ja u svom životu imam nekoliko ljubavi: moju obitelj, i moje dvoje djece, koji skoro i nisu više djeca.....muža koji je bio čvrsta stijena kad mi je najviše trebao, i glazbu. Ali ne bilo kakvu glazbu, nego samo onu koja je uspjela dodirnuti me kao niti jedna prije. A stvaraju ju ljudi kojima tišina isto znači jako puno.....I njih ću puno spominjati, jer sam svima već dosadna s pričom o tome kako su oni nešto najbolje što sam čula ikada, i kako nam je trebalo nešto takvo u ovoj zemlji u kojoj je kič i šund mjerilo kvalitete....pa se vraćamo na tišinu koja govori....jer oni su Silente....šestoro predivnih mladih ljudi koji su mi promijenili život.
- 20:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE