Kažu da bi trebala pisati blog. Da imam što reči, i da znam kako to reči. Nisam sigurna u to, ali kako vidim da je jako lako napraviti blog, mislim si - zašto ne? Jer stvarno imam veliku potrebu svoje misli zapisati negdje. I nema veze ako ovo nitko ne pročita. Jer, koga bi zanimale misli koje nisu vezane ni za politiku, ni za ekonomiju, ratove - one prošle i buduće....Ovo je samo dio moje duše, priča o onome što volim, o čemu razmišljam, što me muči ili me je mučilo....
Radim ja to i na svojem facebook profilu, skoro svakodnevno. Jer ima stvari koje ne možeš tek tako ispričati prijateljici uz kavu, jer ti u tom trenutku ne dolaze prave riječi, ili jer razgovaraš o totalno nebitnim a tako bitnim stvarima, kao što je - što skuhati za ručak, ili tko je od djece opet bolestan pa ne ide u školu. Pa onda na svom face profilu kažem sve što želim, i nije me briga kako će to moji prijatelji shvatiti...a opet, kažu da je facebook jako čudan, jer ima sklonost sve progutati, a tko bi si uzeo truda i išao čitati sve postove na mojoj vremenskoj crti, a ima toga - možda i previše.
Možda je onda blog dobro riješenje.....možda će netko čitati, možda i neće. Nije ni bitno....bitno je da ja moram neke stvari koje držim u sebi reći - da ne puknem.
A zašto se blog zove "Tišina koja govori"? Za to imam jedan poseban razlog......jer osim, što tišina zbilja nekad može reći više nego milijun riječi, u jednom talijanskom kontekstu, "Tišina koja govori" ima jedno posebno značenje....ali o tome ću jednom drugom prilikom.....Jer ja u svom životu imam nekoliko ljubavi: moju obitelj, i moje dvoje djece, koji skoro i nisu više djeca.....muža koji je bio čvrsta stijena kad mi je najviše trebao, i glazbu. Ali ne bilo kakvu glazbu, nego samo onu koja je uspjela dodirnuti me kao niti jedna prije. A stvaraju ju ljudi kojima tišina isto znači jako puno.....I njih ću puno spominjati, jer sam svima već dosadna s pričom o tome kako su oni nešto najbolje što sam čula ikada, i kako nam je trebalo nešto takvo u ovoj zemlji u kojoj je kič i šund mjerilo kvalitete....pa se vraćamo na tišinu koja govori....jer oni su Silente....šestoro predivnih mladih ljudi koji su mi promijenili život.