utorak, 24.01.2017.
Bolnički štiklec 8
Ponovo sam u svom Brlogu.
'Zimovanje' je završilo 16. siječnja, no bolovi u trbušnim mišićima nastali kao posljedica 'intenzivnog skijanja' ne dozvoliše mi da se odmah dohvatim lap-topa. Moradoh pričekati da bolovi popuste, sestra izvadi konce, pa da se prihvatim posljednjeg bolničkog štikleca. Vezan je uz 'zimovanje' tijekom kojeg su mi vrijedni domaćini iz utrobe izvadili nešto što uobičajeno nosi ime žučna kesica sa žučnim kamencem, no za moj artefakt bi se prije reklo da je to komad plastelina. Tek na pritisak u unutrašnjosti se može osjetiti nešto tvrdo.
Domaćini su bili vrlo ekspeditivni. Smjestiše me u jutro 10. siječnja u jednokrevetni 'apartman', a isti dan popodne već sam u ruci držao gore prikazani artefakt. Proces, međutim, i nije bio baš lagan.
„Malo je nedostajalo da vas nisam morala operirati klasičnim načinom, toliko je bila 'zapuštena upala'“, rekla mi je prilikom vizite doktorica koja me 'rezbarila'. A ja cijelo vrijeme 'liječio' gastritis! Srećom sve je dobro prošlo. Možebitno i zato što me operirala doktorica a o mom 'spavanju' brinula se anesteziologinja. Izgleda da mi žene donose sreću.
Nakon što je glavna stvar prošla, počele su uobičajene aktivnosti kod takve vrste 'zimovanja'.
Dva najveća problema su bila: naći žilu u koju će se moći ugurati brunila i kako se podići u krevetu a da ne moram tražiti pomoć sestre.
Glede prvog nisam mogao poduzeti ništa osim mirno čekati da sestra obavi posao. Jednom je pukla žila u kojoj je bila 'brunhilda' a da to nismo primijetili ni sestra ni ja pa mi je infuzija umjesto u žilu tekla ispod kože. Zato je na slici šaka nabubrila.
No, u drugom slučaju već je proradila moja sklonost 'patentima' pa sam treći dan instalirao 'podizač', kojim sam mogao sjesti u krevetu bez ičije pomoći.
Prilikom vizite pokušao sam 'patent' prodati, no dežurni liječnik je rekao da oni za to već znaju. Htio sam pitati zašto mi to nisu instalirali, no odustao sam. Dobro mi je služio i moj remen sa hlača.
Došavši u 'apartman' prvi problem s kojim sam se suočio bila je ladica noćnog ormarića. Teško se otvarala i zatvarala. Kad malo ojačah, crv zvan
'sam svoj majstor' nije mi dao mira pa sam malo proučio 'problem'. Rezultat 'proučavanja': uspio sam izvući ladicu, podmazati utor-vodilicu kremom za ruke, vratio ladicu natrag na vodilice i – jednim prstom ladicu otvarati i zatvarati bez muke.
Da sam imao kofer s alatom popravio bih još dosta toga u sobi. Zamolivši suprugu da mi donese barem papagajke i malo solne kiseline da pročistim od kamenca mrežicu na pipi, mislila je da sam šenuo i tako sam se cijelo vrijeme mučio sa malim mlazom vode. I ne samo ja, nego i čistačica svakog jutra kad je prala umivaonik.
Posebnost 'apartmana' je u činjenici da dva susjedna 'apartmana' koriste jedan WC. A napravljen je tako da ima veliko nadsvjetlo i svaki put kad korisnik iz susjednog 'apartmana' upali svjetiljku meni svjetlo bljesne ravno u oči.
To je bilo posebno neugodno noću. Ali što se može, ovaj 'apartman' ipak nije bio kao onaj od prije mjesec dana. Više 'hostel' nego 'hotel'.
Dosta vremena sam proveo gledajući kroz prozor na novu zgradu u kojoj će biti smještene ambulante opće medicine. Ispod prozora svakodnevno su prolazile kolone ljudi dolazeći u posjet bolesnicima. Meni, osim supruge kad je trebalo nešto donijeti, nije dolazio nitko. Nisam dozvoljavao, pogotovo ne unučadi.
Gledajući tako pomislih kako je čudno da ljudi čovjeka, dok je zdrav, posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu mu se skupe svi znani i neznani. Tko zna, možda podsvjesno misle: dobro da ja nisam na njegovom mjestu. A možebitno da sam u krivu.
I tako, dan po dan dočekah da dotur objavi kako je 'zimovanju' kraj i da mogu kući.
Sve sam spakirao, nazvao suprugu i pozdravivši se sa sestrama (uz obvezatnu bombonijeru i kavu) odvezao se kući Cameo taksijem. Sva sreća da ga ima u mom gradu.
A 'apartman' je ostao čekati nove goste. Tko zna, možebitno opet mene.
24.01.2017. u 18:08 •
20 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2017 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
