semper contra
utorak, 07.07.2015.
Tuk na utuk
Nemam običaj na komentare reagirati na način da napišem novi post kao komentar. No kako moj odgovor premašuje uobičajeni obim komentara odlučih se na ovaj post.
Nakon što sam se u komentaru na komentar blogera bocacciozg malo 'našalio' postavit ću nepriučenom intelektualcu jedno jednostavno pitanje:
- Ako je istina kako se pred prošle izbore (na kojima pobjeđuje Syriza) u državne i (para)državne službe (financiraju se iz grčkog državnog proračuna u koga se slijevaju “sanacijski“ € iz EU fondova) na postojeće zapošljava 260.000 tisuća novih uhljeba,
- ako je istina da se SVATKO može informirati o tome kakve sve beneficije u Grčkoj imaju ti (para)državni uhljebi znatiželjni se mogu informirati na Internetu,
- ako je istina da Grčka većinu novca koga dobiva iz EU troši za saniranje državnog deficita, troši na tzv. “strukturne reforme“ (čitaj: presipanje iz šupljega u prazno, baš kao što Kukuriku za to diže vani “jeftine“…, ne može ZNA se ne očešati o trenutačnu nam, nažalost zaista nesposobnu vlast, pa makar govorili o Marsijancima, op.s.c.) i održava vlast na daljnjoj pljački obećavajući budalama “brda, doline i rudna bogatstva“,
- ako je istina da Grčka nema industrije već ona živi od trgovine i turizma (skoro kao još jedna novoprimljena članica, op.s.c),
- ako je istina da je sve to dio povijesnog mentaliteta koji je od WW2 pa do danas sedam (7) puta bio u istoj banani (čitaj: bankrotu) ali se zahvaljujući stjecaju trenutnih okolnosti uvijek nekako izvlačilo na tuđi račun nikada ne naučivši ništa iz prethodne lekcije (škola za pačiće male),
- ako se zna da u Grčkoj brodarske kompanije državi ne plaćaju porez,
- ako se zna kako u Grčkoj svi imaju pravo na državnu penziju (neto 2000 €)
- ako se zna grčki mentalitet: laž, muljaža i prevara,
- ako se zna da su “Grci dobri trgovci ali kad treba stvarati/raditi baš im ne ide“,
- ako se zna da još od starohelenskih (sic!) vremena u Grka je bilo “časno“ kad prevariš vladara tj. državu,
- ako se zna da nikada nije imala niti će imati industrije/proizvodnje jer za nju treba drugačiji mentalitet čime de facto kao država nikada nije stvarala niti stvara nikakvu novu vrijednost a što jedino može otplatiti dugove i dugoročno donijeti napredak?
Dakle, ako je sve to istina i ako se za sve to zna od vremena država-gradova Atene, Sparte etc kako to tvrdi uvaženi komentator, postavlja se logično, ali u suštini vrlo jednostavno, pitanje: kako je moguće da se sposobni, pametni i radišni Nijemci i ini 'veliki' narodi EU, točnije njihovi bankari, tako prevare i da sve to o Grcima nisu znali prije nego su im davali kredite.
Ako je sve to istina, kako to da je tako pametna i sposobna vlast kao što je njemačka i ine pametne vlade 'velikih' naroda EU, primili Grčku u EU i eurozonu prije nego što su provjerili je su li oni uopće sposobni za zajednicu u kojoj bi u poslovanju trebali biti 'ravnopravni' i radišni Nijemci i lijeni Grci.
Jedan odgovor je političke prirode: Grci su nespremni i bez provjere inkorporirani u EU e da se ne bi okrenuli Rusiji. Jednako kao što su u EU prije daleko spremnije Hrvatske (iako sad ipak vidimo ne baš potpuno) ušle Rumunjska i Bugarska. Odgovor je: jer su te države prvi štit prema Rusiji. To danas pjevaju i vrapci na grani.
Drugi odgovor leži u činjenici da su pohlepni bankari mislili ili vjerovali da će davanjem kredita (lijenim, glupim i nezasitnim) Grcima zaraditi novac ili u najgorem slučaju preuzeti njihovu imovinu ako kredite neće moći vraćati.
To, naravno, nema nikakve veze s „priučenim “intelektualacima“ kojima svaka počinje i završava sa Hitlerom, WW2 i ostalim nabiflanim glupostima usađenima u glavicu kroz partijske škole nikad prežaljene bivše države“.
I na kraju jedna mala napomena (pripomba): molio bih uvaženog nepriučenog intelektualca da mi citira dio teksta iz posta u kojem povlačim paralelu između Njemačke i Grčke. Gdje sam u tekstu uopće spomenuo riječ Njemačka? Ja povlačim paralelu između EU i Četvrtog reicha kao slikovitu usporedbu onoga što se danas u Europi događa gdje se umjesto bombama neprijatelja tuče kreditima i u slučaju nemogućnosti da kredite vrati pretvara u roblje rasprodajom njegove imovine. Komu? Kreditorima!!!
Uz to, pojam Četvrtog reicha, kao usporedbe s EU, nisam izmislio ja nego poznati hrvatski (mnogima nepoćudni) pisac koji je knjigom 'Umjetne suze' bio finalist nagrade roman@tportal.hr. za prošlu godinu.
Napomena:
Obzirom da 'poznati virus' opet intenzivno zagađuje post prisiljen sam zabraniti komentiranje. Sve dobronamjerne komentatore upućujem, u slučaju da žele komentirati, na svoju e-mail adresu. Sory!
