semper contra
utorak, 02.08.2011.
Došlo neko predizborno vrijeme
Danas sam od blogera ‚alenzoric.blog.hr‘ na moj upit gdje je nestao i što se ne javlja već dva mjeseca dobio e-mail sa slijedećim tekstom riječkog aktiviste Petra Ciganovića.
Nemam inače običaj na svom blogu prenositi u cijelosti članke drugih autora, no ovog puta sam ipak odustao od tog pravila.
Zašto?
Ima više razloga. Jedan je što izneseno u tom članku u potpunosti prezentira i moj stav glede nadolazećih izbora, izbornih pravila i mogućnosti da mi ‚obični smrtnici‘ išta u tom sustavu koji se zove ‚demokracija‘ promijenimo.
Drugi razlog je što je sam autor na kraju članka stavio „p.s. Osjećajte se slobodnim proslijediti tekst dalje...“.
I treće, možda najvažnije, je dio članka koji sam označio podebljanim slovima.
Naime osobno znam slučaj koji se desio prije dvadesetak dana koji potvrđuje izneseno u tom dijelu članka. Jedan relativno mlad obrtnik, stolar, koji je išao u školu gdje mu je geografiju predavala moja supruga, počinio je samoubojstvo na dan kad mu je FINA dostavila ovrhu na njegovu kuću. Založio ju je da bi mogao raditi, plaćati radnike i PDV. Nasuprot tome, iako je radio POŠTENO i KVALITETNO, njegov rad nitko nije plaćao, iako se on stalno nadao da hoće, ni privatnici ni država ni vjerske zajednice za koje je radio i kojima je isporučio račune na koje je MORAO platiti PDV prije nego su platili njemu. Jer DRŽAVU nije briga što on svoja potraživanja nije mogao naplatiti. Njoj je bitno samo da ONA pobere svoju ‚pinku‘ a BANKAMA da ubire svoj ‚namet‘.
Iako je ljeto i vrućine vladaju svuda, odlučio sam tekst ne kratiti. Iz obzira prema autoru i zbog činjenice da 'okljaštren' ne bi imao takvu težinu.
„Kažu da se bliži nešto što se iz tko zna kojeg razloga zove izborima. Ne samo da kažu, već jedni drugima kljucaju oči oko datuma spomenute priredbe. Kljucaju onako kako će iskljucati i ono malo mozga što je još ostalo u glavama ljudi, ako je nešto još uopće ostalo nakon desetljeća ispiranja šupljine u kojoj bi se trebao nalaziti spomenuti organ. Iskljucati bezumnom utrkom k foteljama i masnim sinekurama.
A zašto se to uopće zove izborima? Što i tko se bira? Tko uopće bira i na osnovu čega bira?
Biraju se narodni (dozvolite ovdje jedan gromoglasni ahahahahaha) zastupnici, isti ili slični onima koji su zastupali ovaj narod u zadnje vrijeme. Ako su to bili narodni zastupnici, onda se narod stvarno ima zbog čega sramiti i stvarno se treba zabrinuti za stanje svoga uma.
Biraju ih oni koji misle da je sve što je bilo u „Dnevniku“ istina, oni koji misle da postoji ijedan "jači" medij koji je stvarno objektivan i nepristran. Biraju ih oni kojima su izbori ono što su nogometnim navijačima utakmice...i kolcem i lancem i pajserom u glavu. Oni koji najbolje ocrtavaju nešto čemu se tepa imenom "demokracija". Oni koji pojma nemaju zašto zaokružuju broj ispred nečijeg imena, bitno im je samo da ono drugo, neprijateljsko ime ne dobije više glasova.
Oni kojima nikada poslije neće pasti na pamet kritizirati one kojima su dali svoj glas. Jer tko je vidio kritizirati onoga kome si dao glas? K vragu, to bi značilo priznati svoju grešku. A tko još danas priznaje svoje greške? Ako ih ne priznaju oni za koje se glasa, zašto bi ih priznali oni koji glasaju?
A "izbor" nam je naprosto nenadjebiv. Možemo birati između nekoliko stranaka koje u stvari zastupaju iste, korporativne interese. Između onih koji sami sebe nazivaju desnicom ili ljevicom, a nisu ništa osim običnih interesno - trgovačkih nakupina ljudi koji bi u uređenom društvu teško ostali s prave strane rešetaka. I da, kako to da za najobičniji posao treba donijeti potvrdu o nekažnjavanju, a za posao "narodnog" zastupnika, premijera, ministara to nije obveza? Možda zato što je "mali" čovjek unaprijed sumnjiv, a "nacionalne veličine" neupitne? Reći će vam da birate manje zlo, jer da je to bolji izbor. Otprilike će vam reći da birate streljački vod ili vješala. Zlo je zlo, bilo ono malo ili veliko i smatrati društvo u kojem "intelektualci" propagiraju biranje manjeg zla normalnim, jednako je nenormalno kao i to društvo.
Pričat će vam isto tako i o bacanju glasova, čime će u stvari uvrijediti svakoga onoga tko misli svojom glavom i daje glas onome u što stvarno vjeruje. Pa makar to nešto ili netko dobi(l)o taj jedan, jedini glas. Jer oni to i misle o vama, vi ste samo stroj za zaokruživanje, a oni su tu da za jako dobre honorare osiguraju da se u ovom društvu ništa drastično ne promijeni. Jer njima je ovako baš super. Stalni su gosti na televizijama, radijskim stanicama, novinama, honorarčići samo kaplju, a oni samo trljaju svoje prljave ručice. Jer to je isti onaj prljavi novac koji su ukrali vama i vašoj djeci i generacijama koje se još ni rodile nisu.
Pa ćete vi onda birati između stranke koja se dobrim dijelom svoga postojanja dičila svojim (polu)nacizmom i koja je dovela bagru s ko`ca i konopca da im osigura tjelesnu zaštitu dok oni opljačkaju narod u koji se kunu. Birat ćete između njih i onih koji su im cijelo vrijeme držali ljestve i tu i tamo se ponašali kao uvrijeđene frajle, dok su i njihovi kadrovi punili svoje džepove. Dok su i njihove vlasti po gradovima uspostavile nepotističko - klijentelističke tvrđave u koje nema pristupa nikome tko misli svojom glavom i ne sluša naputke. Kičma je ostavljena Darwinu da posmrtno analizira spada li većina ljudskog roda u obične gmizavce. Imamo čak i predsjednika koji potvrđuje tu tezu. Migolji se ne bi li se svidio baš svima, a ni za koga nema njegove gromoglasno najavljivane "nove pravednosti".
Obje te "velike" stranke postale su "velike" na novcu i imovini koji su opljačkani ljudima ove jadne zemlje. Onima koji su i danas spremni stati uz svoje vođe i reći kako su nam oni jedini izbor i kako nitko drugi u ovoj zemlji ne vrijedi ništa. Reći će kako su nam jedini izbor oni koji su počinili masovno ekonomsko ubojstvo uništenjem proizvodnje i svođenjem cijele jedne zemlje na buvlju tržnicu u kojoj se sve može kupiti jeftino. Od igle do "čovjeka".
Nitko se ni ne pita koliko je ljudi prerano umrlo zbog gubitka posla, dostojanstva, nemogućnosti da si priušti kvalitetnu zdravstvenu skrb. Nitko se ne pita koliko je samoubojstava počinjeno zbog toga što je ljudsko dostojanstvo postalo otirač o koji "veliki" brišu svoje prljave papke. Nitko se ne pita koliko je to "tržište" života odnijelo, jer kapitalizam je sveta krava, nije li? Ne smije se dovoditi u pitanje jednako kao što se u pitanje nije smio dovoditi komunizam. Zar to nitko ne vidi? Mislite li da bi "demokracija" dozvolila da se na izborima natječe stranka koja bi biračima ponudila nešto drugo osim kapitalizma i neoliberalizma i koja bi obećala ukidanje ovakvog nakaradnog političkog sustava u kojem državni parlament 90% vremena služi za međusobna vrijeđanja i gađenja, a 10% za donošenje (štetnih) zakona po hitnom postupku?
Razmislite ponovo.
Što je najgore, teško je uopće uočiti nekoga tko se politikom želi baviti s poštenim namjerama. Teško jer su "veliki" uspjeli u svojoj nakani da zgade politiku svima. Uspjeli su iz politike odstraniti skoro sve koji su mislili da bi političari trebali raditi u interesu onih koji ih biraju, a ne u svome, džepnom, interesu. Uspjeli su "intelektualcima" i "stručnjacima" proglasiti svoje pripuze. A to su uspjeli samo zato jer ona šačica ljudi koji sebe smatraju intelektualcima nema muda reći ni riječ. Svi žive u nekom strahu za svoje jadne i jadničke živote. A i ti životi će proći i oni će ostati zabilježeni kao ono što jesu - kukavice. Ali kako "velikim" političarima puca k..onac što ljudi o njima misle, tako očito i wannabee intelektualcima nije stalo do imena. Čast je i tako odavno zaboravljena kategorijama iako u svim strankama postoje sudovi časti...da nije žalosno, bilo bi urnebesno smiješno.
A biti intelektualac znači biti spreman boriti se za bolje društvo, ako treba i odreći se komoditeta svoje guzice da bi se barem pokušalo boriti.
Idu, dakle, "izbori", ide vrijeme trošenja milijuna (naših) kuna, vrijeme kada mediji i PR-ovci trljaju ruke, jer ako im prolaze imbecilne reklame za pivo, zašto ne bi i za nešto što je gotovo jednako gorko i tjera na povraćanje kada se pretjera u konzumiranju. Ide vrijeme kada će lud i zbunjen voditi ljubav (je li to pristojan izraz za ono što u stvari jest?) i kada će gomila neinformiranih i poluinformiranih nagrnuti pred kutije s prorezom ne bi li baš oni odlučili hoće li njihova ekipa dovršiti uništenje zemlje ili će tu čast imati protivnici.
Skoro zaboravih da će svoju ulogu u sveopćem "napućivanju" naći i oni koji se predstavljaju posrednicima još neviđenog svemoćnog bića. Oni koji će se pozvati na "pravi katolicizam", na "pravo vjerništvo" i koji će to učiniti iz svojih dvora od onyxa, napravljenih novcem otetim iz državnog proračuna ugovorom potpisanim s nekim tamo dijelom Rima.
Ali svi oni idu ruku pod ruku, jedni bez drugih ne mogu. Jedni vladaju zemaljskim, a drugi onostranim strahom. I jedni i drugi nam nude pakao sada, a kad umremo...onda će nas za 10-ak godina prekopati i pobacati u zajedničke kosturnice da bi napravili mjesta za one kojima će ponovo skupo prodati grobnice.
Jer zašto bi nas poštovali u smrti kada sami sebe ne poštujemo za života?“
