semper contra
utorak, 05.10.2010.
A našao se još jedan „čaknuti“….
Nakon „Intermezza…“ o javašlucima i netrpeljivostima prema ljudima u našim dičnim visokim učilištima koja time pokazuju da bi se prije trebali nazivati niskim učilištima, vraćam se na seriju o „čaknutima“.
Tu se barem zna to je tko!
I ovo se dogodilo u vrijeme dok sam živio u Doboju. Ispred mog stana, uz mog „Spačeka“ vrlo često je bio parkiran i jedan „Fićo“ (vrlo sličan ovome na slici) „srednjih“ godina, što je u ono vrijeme značilo star oko osam do deset godina. Gume mu vjerojatno nisu bile toliko stare, ali su bile gotovo „ćelave“.
„Fićo“ junak priče…
Uploaded with ImageShack.us
…i moj „Spaček“, nijemi svjedok događaja.
Uploaded with ImageShack.us
(Inače ovo je njegova slika u varijanti goblena koji je izradila moja pokojna punica. U početku je krasio jastuk koji je stalno bio u autu, a onda su ga mlađi sin i snaha za jedan moj rođendan uokvirili za uspomenu i dugi sjet.)
Jednog jutra, odlazeći na posao, otključavam „Spačeka“ (uvijek sam se pitao što ga uopće zaključavam kada ima pokretni krov koji se može otvoriti izvana, no rečeno mi je da ako netko uđe preko krova dok je auto zaključan, onda je to provala, a ako nije onda to nije provala, pa sam ga zaključavao!) i primijetim da „Fićo“ ima nove novicijate gume. Crne se, duboke ripne, čak se na bočnim stranama vide i oni mali izdanci ko bradavice. Kao da su sada ispod preše izašle!
„Vidi, vidi! Susjed dobio na lutriji, pa kupio nove gume!“ pomislih uz smiješak ulazeći u svoj auto.
Koje jutro kasnije eto ti čuda: na „Fići“ stare gume. Jeste nešto bolje nego što bijahu one od neki dan, ali nema zabune, gume su stare.
„Nisu dugo izdržale!“
Ništa mi nije bilo jasno. Nije valjda da su mu nove ukrali pa vlasnik nabavio neke rabljene?
No bi sam se prevario. Slijedećeg jutra novi šok, na „Fići“ opet nove, vjerojatno one iste gume.
„Što je sada ovo?“ pitam se.
Par dana kasnije sretoh vlasnika i pitah ga da mi objasni misteriju njegovih guma.
„Svašta se, komšijo, događa na ovom ludom svijetu, svakakvih ljudi ima! Eto vidio si i sâm. Kupih nove gume, ne sjećam se kada sam to zadnji puta učinio, valjda kada sam i auto kupio, a drugo jutro na autu stare gume. Vjerojatno i druge felge, nije mogao skinuti samo gume. Uhvatila me muka i jad, ali što mogu. Nemam više novaca da ponovo kupujem nove. Morat ću se pomiriti sa sudbinom“ govori vlasnik, pa nastavlja:
„Kad drugo jutro na autu ponovo moje nove gume. Blenem, gledam i ne mogu doći k sebi. A onda podignem pogled i ispod brisača ugledah papirić. Skinem ga, pogledam, na njemu poruka: 'Izvini jarane za malu neugodnost. Trebale su mi nove gume za tehnički pregled mog „Fiće“ pa sam posudio tvoje. Eto sada ih pošteno vraćam! I ne ljuti se previše, treba pomoći čovjeku u nevolji!“, završi vlasnik, nasmije se i ode.
Ne znam je li bilo takvih slučajeva još u ona „mračna“ vremena, ali siguran sam se da danas takvo nešto ne može dogoditi. Bilo je to u neku ruku i simpatično: ta snalažljivost malog čovjeka – „čaknutog“.
nastavlja se…
