semper contra
četvrtak, 18.06.2009.
Tko je kriv?
JL 2009-06-17, kolumna Jelene Lovrić: „Zakonom protiv države“
Citat:
„Sjede li u Vladi potpuni ignoranti ili sa suicidalnim porivima – sudeći po reagiranju Banskih dvora na katastrofalne posljedice zakona o neradnim nedjeljama, nema treće mogućnosti. (…) Umjesto izmjene štetnog zakona, iz Vlade prijete oštrim sankcijama svima koji ga se ne budu držali. (…) Plaća reklamiranje svoje privlačnosti, ne reagira na kritike onih koji su poljubili zatvorena vrata trgovina. Ne zna joj desnica što radi ljevica. (…) Umjesto da Sanader povuče problematični zakon (…), njegovi ministri šalju prijeteće poruke svima koji na različite načine pokušavaju umanjiti štetu. (…) Potpredsjednica Vlade J.K („Katica“ za sve) najavljuje da će se sajmenim danima (koje su uveli pojedini gradonačelnici na moru da bi „doskočili“ zakonu – nap.moja) pozabaviti državni inspektori, a oni već od idućeg tjedna prijete rigoroznom primjenom zakona i drastičnim kaznama (…). Super!“
Mislim da je ovo sukus čitavog teksta u navedenoj kolumni. Iako se u načelu slažem s autoricom, ipak smatram da je tome prišla jednostrano: krivicu svaljuje isključivo na Vladu. Prije nego nastavim na tu temu želim upozoriti na tipičan način rješavanja problema u Hrvatskoj, kojima su uzroci redovito manje-više loši zakoni koje predlaže naša Vlada, a potvrđuje većina u Saboru zvana „zna se“.
Hrvati se radije ne drže zakona i nalaze načina da ga zaobiđu, nego da ga mijenjaju ako nije dobar. I onda nije čudo da nam je najveća prepreka ulaska u EU upravo problem pravosuđa ili kako se to kod nas lijepo kaže „pravna država ne radi svoj posao“ (nekada smo imali stabilizaciju, unutarnje rezerve, vanjskog i unutarnjeg neprijatelja, privrednu reformu i ine floskule). Sukob sa Slovenijom prvenstveno služi vlastima za zamagljivanje fijaska ulaska u EU (prema Doktoru trebali smo ući još 2007.). Osobno smatram da se zakon treba provoditi dok je na snazi, a boriti se svim sredstvima (ne samo demokratskim, jer protivnik često ne zna što je to demokracija!) da se on ukine ako ne valja ili donosi štetu.
Vratimo se na temu.
Točno, Vlada je glavni krivac za nastali problem. Međutim po mom mišljenju ona nije jedini krivac. Naime postavlja se pitanje zašto je Vlada predložila, a zastupnici izglasala takav zakon? Zbog katoličke Crkve i hrvatskog puka (ne želim biti nepristojan i vrijeđati pa neću upotrijebiti odgovarajuće pridjeve da opišem takvu Crkvu i takav puk).
Tko je uopće pokrenuo pitanje rada nedjeljom?
Crkva (uz sekundiranje kvazi sindikalnih čelnika koji su svojom podrškom skupljali poene ekonomski needuciranog puka), jer više nije mogla podnositi da joj pastva odlazi na „nedjeljne mise“ u trgovačke centre umjesto u crkve. Mislila je da će vjernici, ako im se onemogući nedjeljni shoping, pohrliti u crkve i slušati njihove propovjedi. Da se ne vlasi ne dosjete agitacija/promidžba vodila se pod krinkom borbe za „radnička prava“. Ukazivalo se na izrabljivanje zaposlenih u trgovini kojih se za nedjeljni rad nije plaćalo prema zakonu. Na zahtjeve pojedinih ekonomista i ljudi od znanja da se to treba riješiti rigoroznim kontrolama poslovanja, evidencije radnih sati i isplate uvećanih plaća za rad nedjeljom, Vlada je odgovarala kako je to teško provesti jer nema dovoljno inspektora (sada ih odjednom ima za rigorozno kažnjavanje onih koji žele raditi!).
A onda je opet došlo jedno predizborno vrijeme (ti će nam izborni ciklusi koji se događaju svako malo kad-tad doći glave) i vladajućoj garnituri trebali su glasovi – puka. A „zna se“, puk sluša što mu kaže Crkva. Što automatski znači da vladajući trebaju ispuniti želju Crkve i zabraniti rad nedjeljom. Dakle, da bi ostali na vlasti trebaju glasove puka, njih će dobiti ako Crkva stane na njihovu stranu, a ona će to učiniti ako vlast ukine rad nedjeljom.
I sve bi bilo dobro da nas nije zaskočila – kriza, na koju se nije računalo kad se o zakonu raspravljalo i kad ga se donosilo. Zato je i naš vrli ministar Šuker dugo odbijao priznati da kriza dolazi a kamoli da je došla, sve nadajući se kako će nas zaobići. E malo morgen! Upravo zbog tog zakona (kao i zbog zakonu o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima i sličnih ali ne toliko razvikanih) u nadošloj krizi Vlada se našla u nebranom grožđu.
Ako nastavi tvrdoglavo inzistirati na provedbi zakona problem s punjenjem proračuna biti će sigurno veći nego da zakona nema, a s druge strane ako ga ukine priznat će da je donesen upravo radi ulagivanja Crkvi prije izbora. Vrijeme ide, gosti odnose novac koji su željeli/trebali potrošiti u Hrvatskoj u svojim džepovima kući ili ga ostavljaju u crnogorskim turističkim centrima, a Vlada nema „muda“ priznati da je učinila krivo! Ali ima volje da rigorozno kažnjava ljude koji ne žele ništa drugo osim – raditi!
Zamisli čuda! Hrvati žele ra-di-ti! Vlada je u šoku?! Četrdeset godina smo slušali: ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi! A vidi ti sad te Hrvate!? Sva sreća što u nas turistička sezona traje najviše tri mjeseca, pa tamo poslije 15. rujna više neće trebati nedjeljom otvorenih dućana od jutra do mraka.
Ali odakle nam onda lova za hranjenje nezasitne državne birokracije, socijalne programe, mirovine…? Pa prodat ćemo, na primjer (J.L. 2009-06-15), „lov, turizam, ugostiteljstvo i promet“ koji su sada u sastavu „Hrvatskih šuma“ i kao takvi stvaraju joj gubitke (a kupcu kao neće?). Šume se za sada neće prodavati? Naći će se tu još nešto „narodnog srebra“, a i lešinari na svjetskom tržištu novca rado kupuju obveznice, naročito od države koja ima nešto tako važno za budućnost – vodu usred Europe.
A (…) puk? On će i dalje slušati što mu savjetuju svećenici u crkvama, bojati se povratka „komunjara“ koji bi im mogli ukinuti vjeronauk u školama, moliti Svevišnjeg da nas spasi (Bog i Hrvati) i glasovati za „zna se“ i „idemo dalje“!
Nije kriva samo Vlada!
Najtragičnije/najkomičnije je ipak to što pametan dio puka - nema za koga glasovati pa ćemo svi na kraju lijepo „fasovati“!
