semper contra
subota, 06.06.2009.
Buđenje Crkve u Hrvata?
U članku 41. Ustava RH stoji:
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.
U tom članku interesantne su mi dvije odredbe: vjerske zajednice odvojene su od države i vjerske zajednice slobodne su osnivati škole. Ako dobro razumijem slovo i duh tih odredbi, tada pod pojmom odvojenosti od države podrazumijevam da se vjerske zajednice ne mogu uplitati u rad države (jer su od nje odvojene). Isto tako, ponovo naglašavam ako dobro razumijem citirani članak, onda pod odredbom o slobodnom osnivanju škola podrazumijevam da vjerske zajednice mogu osnivati svoje škole i u njima držati nastavu sukladno svom svjetonazoru.
E sad, ako je točno to što u prethodnom odlomku tvrdim, postavljam četiri pitanja izmjene mišljenja radi. Naravno uljudbenu, ako je ikako moguće.
Zašto jedna od vjerskih zajednica koja se u nas zove Katolička Crkva i njezini svećenici traži da Država donese zakon o tome da li će se raditi nedjeljom ili ne, i time direktno utječu na gospodarstvo Države kada, koliko je meni poznato, predlaganje i donošenje zakona i upravljanje gospodarstvom države ne spada u djelatnost vjerskih zajednica ni prema crkvenom učenju, a koliko vidimo, iz članka 41, ni prema Ustavu?
Zašto jedna od vjerski zajednica koja se u nas zove Katolička Crkva i njezini svećenici traže da se u svjetovnim školama, dakle u školama koje polaze učenici i drugih konfesija kao i oni koji ne vjeruju, obavlja nastava vjeronauka (katoličkog), kad imaju mogućnost vjeronauk propovijedati ili tumačiti ili u crkvama ili u svojim školama kako to stoji u citiranom članku Ustava?
Zašto vjerska zajednica koja se u nas zove Katolička Crkva i njezini svećenici traže zabranu pobačaja kad je to pitanje ili medicinske struke (u slučaju opasnosti za majku ili plod) ili pak pitanje osobnog stava svakog pojedinca? Pogotovo kad sami svećenici, barem prema svom učenju, ne mogu doći u situaciju da se odlučuju za ili protiv u svom slučaju. Osim toga zašto bi se trebao donositi zakon o zabrani pobačaja u Hrvatskoj, kada, prema tvrdnjama same Crkve, u našoj zemlji ima gotovo 90% katolika? Za 10% onih koji ne vjeruju ili su druge vjere? Zar vjernicima čija Crkva zabranjuje ili traži zabranu pobačaja treba Država zabranjivati nešto što bi trebalo biti temelj njihovog vjerskog uvjerenja?
Zašto vjerska zajednica koja se u nas zove Katolička Crkva i njezini svećenici u vremenu predizbornih aktivnostima javno zagovaraju jednu a sotoniziranju drugu političku stranku, kad politika, koliko ja znam, ne spada u područje njihovog djelovanja ni prema njihovim kanonima ni prema navedem članku Ustava?
Naravno, mogao bih nabrojiti još mnoge „aktivnosti“ kojima se Crkva miješa u svjetovne poslove a za koje nema uporište ni u svojem učenju ni u Ustavu Republike Hrvatske. Kao na primjer utjecaj na vojsku preko vojnog ordinarija. No ostavimo to za neku drugu priliku.
E, sada se postavlja pitanje zašto ja to uopće pišem kad je to već sto puta prožvakana tema.
Razlog leži u posljednjem žestokom napadu crkvenih veliko dostojanstvenika iz „Iustitia et pax“ na vladu Ive Sanadera zbog kako oni kažu „prodaje obiteljskog srebra i neučinkovitih proturecesijskih mjera“ (sic?)!
Kakav kopernikovski obrat katoličke Crkve. Još jučer, u predizbornoj promidžbi, pucala je ta ista Crkava svim oružjem po „komunjarama“, „crvenima“, „zločinačkim egzekutorima nad hrvatskim domoljubima“, a podržavala na sve moguće načine stranku kojoj napadana Vlada i njezin Premijer pripadaju! Ne znam koliko je točno da je navodni uzrok obratu kašnjenje nekih, u vrijeme kampanje, obećanih „škuda“ od strane trenutačne nam vlasti što sam imao prilike čuti kako „narod priča“. Možda je pak istini bliža tvrdnja da uzrok leži u činjenici da je u lijepoj našoj gospodarska situacija zagustila u tolikoj mjeri, da je i Crkvi došlo iz guzice u glavu kako baš nije pametno sva jaja stavljati u jednu košaru. Pa se, shvativši da je u predizbornoj aktivnosti pretjerala u davanju podrške stran(k)i koja se baš nije iskazala u rješavanju krize, odlučila za sebe osigurati odstupnicu zlu ne trebalo. Uostalom imali smo svojevremeno slični primjer i s čuvenom kardinalovom sintagmom - „grijeh struktura“.
Ipak u cijeloj toj priči ima jedna pozitivna stvar. Vrijeme potrebno da Crkva shvati neke notorne istine ili činjenice bitno se skratilo. Od spaljivanja Giordana Bruna zbog „širenja neistine“ o sunčevom sustavu i svemiru, pa do priznavanja da je to točno, Crkvi je trebalo gotovo četiri stoljeća. Ovaj put joj je trebalo tek nepunih dvadeset godina da shvati kako stranka na koju je kroz sve te godine tipovala i nije baš bez grijeha niti pak sposobna kako se to činilo.
Da li će sva ta larma zamrijeti kao što je bilo s već i spomenutim „grijehom struktura“ pokazat će budućnost.
