Tak se to dela kad si vlast

13 svibanj 2015

5 godina nakon šljakanja u pravosuđu RH nesmeš javno pričati kaj si čul u zgradi suda, pravosuđa i to, bilo di, veli zakon.

O općim i gorim nepravilnostima nebumo, bar ne tu. I ne zasad.

Dolazim na posel u zgradu, vozim se trambajom jer je za razliku od općeg mišljenja plaća u pravosuđu koma i nemam ni za bajk, koji auto, kaj, i pazi: Na križanju od Zrinjca, ono, skretanje na AmBruševu jelte, ono ak iš ravno do je Praška pa Trgač, a od levog piči Teslina.

Na tračnicama, drito do raskršća, razmeš, skretanja, stoji auto. Bez vozača. Prazni, prvo pomisliš crko je, ono, koma.

Iza njega urliče 6-ica puna jadnika šljakera poput mene (ne želim komentare - sretna si kaj imaš posel, zadržite prosim lepo to za sebe, ak vas takvih ima) dakle trubi, vrišti, šišti, pišti, njišti, zvoni, urla, cinka, grmi, češka 6-ica samo kaj se ne raspadne Češka.

Iz KONZUMA dijagonalno s ostavljenim autom izlazi konačno koka s onim kaj je u Konzumu kupila, ulazi u auto, vozi ga do pred Županijski sud u Zagrebu, Zrinjevac 5. Sad nek neko zmeri kolko ima cufus od tog semafora do parkplaca pred Zrinjevcem 5. Nije 100 metara majke mi pokojne. I niš, koka parkira, i ode na kavu u Witness (ne znam kak se do tam nije vozila i parkirala u bircu).

Da sam ja ili neki mog staleža kaj jedva preživljavamo, prošla na crveno semaforček iz smjera Trga, tri murjaka bi mi lupila kaznu od 7 godina strogog zatvora. Inače koka radi na Županijskom sudu kao sutkinja! Takva kokoš nam kroji pravdu, takva koja parkira na tramvajskoj pruzi nasred raskršća u najstrožem dijelu grada, u vreme kad se ide na posel da ne velim rašauru, ono baš a - otkud ta kokoš? Iz kojeg jajeta?! To ima završeni faks, po svoj prilici gimnaziju i dobar kućni odgoj?

Po ko zna koji put me sram kaj sam Hrvatica.

I opet nikom niš.

Oznake: kultura ponašanja

Pardon

11 svibanj 2015

Nema više kaj veseloga za pisati, postajem obična prigovaralica.

Idem nekidan nabrijana iz Gjorgjitjeve ili kako god, i skrećem nadesnoooo.

Vidim neko ide - tj. vidim sjenu, nešto, kaj ja znam više, osjećam iza vugla. I mislim si ja sam desna, makni se.

Inače uvijek ali uvijek velim oprostite (zapravo - pardon!) kad se neko uglavnom sudari - šifra Dolac - zaleti, u mene, jer se do sad nisam često sudarala s ljudima, i tak, mislim si ak ko ide, nek ide odma i vrit.

I naravno, sudarim se s visokim mladim čovekom, kojem je bilo dost neugodno i ne velim mu pardon, rekoh, bijah nabrijana lošim početkom jutra i hrvackom općom kulturom (došla sam na posel z trambajom) i tak, mislim seljačino jedna a on meni veli fercajezibite i meni celi dan neugodno, jednom odstupiš od uvriježenog ponašanja i sjebeš si dan.

Oznake: pardon

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.