miš pa još šiš

23 rujan 2014

Daklem ovak nekaj, u centru grada Zagreba, u jednoj fensi zgradi, koja nema puno s pravdom ali ima s nečim kaj ima isti korijen ko ta riječ, desilo se ovo:
Odjednom samo tak, nastala vrištaona. Uletava iz te vrištaonice sobe u našu moja Marijana, komad za kojom se okreće sve muško i žensko na cesti, cucki, drveće se okreće za njom, prelepa i još bistra, al ne voli miševe. Viče: Joj, gospođa Seka, pa u sobi nam je miš!!! Reko Marijančica, ajd umorna sam, ajd polako, kaj, da vam se nije opet oparal rub na kiklji pa trebam ja to šivati, polako, kae bilo. Jooooooooooj, ma ne šalim se, miš je u sobi!!! Ustvari nije ni miš nego šišmiš!!!!

Ja odma mislila ko u Veternici ono visi miš sa stropa. Il je od ljepote fakat prolupala.

Da nek ja idem vidit da kaj oni tam delaju sa šišmišem, e al da mi veli još prije da su oni već skužili da im ždere žnore od kompa i printera, i da zato printer ne radi. Našeg ne jede niko pa radi tek kad ga išamaraš. Al nek ga ja idem vidjeti: Valjda sam ja zadužena za rubove od kiklji i šišmiše.

Dajte najte, imate tam dva muškarca Marijana, ja bum se zezala sa zverčicom, nek to oni rešiju. Da kaaaj, to su vama muškarci, kak onda muškarci djeluju, to su kolegeeeee, jakih muškaraca, eh, Domagoj i Petar. Petar Strelac, sedi i daje fenomenalne predloge, raskomotil se i odlično se zabavlja. E Ribica Domagoj se nećka jer da kaj buju sa šišmišem, da jadan ali da opet njemu tu nije mjesto. Kakve su Ribice ovih dana čudim se da Domač nije legel na stol, pokril se s nekom suckom odlukom i zaspal!

Viče Mirna nek ga ubiju. Ne Domagoja, šišmiša.

Vildana (ne želim objašnjavati) zbrisala ispod stola jer je šišmiš iza nekog dijela nečega i nemre van, da ne duljim. Uglavnom, za svaku sigurnost na neki prostor di se vidlo van, metnula torbu, a kakvu torbu nosi majka dvoje djece, zna se.

Marijana se boji da joj se ne uplete u kosu, tak joj je rekla baka - i drži z levom rukom svoju ogromnu kosu u komadu i stoji na očkrinutim vratima i gleda malo mene, malo ćiri na šišmiša.

Ja predlažem da nezvanog gosta ponudiju s nečim, puna soba hrane i pijače, al ne čoksu, nek iz čokse zvadiju lešnjake pa mu daju. Razvije se diskašn je li šišmiš glodavac a ja iole normalna.

Viče Mirna da ja nikako nisam normalna i da ona to duže vremena već kuži i nek zovem domara.

Reko kaj on ima s tim, zovite rađe veterinara!

Ne, oćeju domara al ne znaju broj.

Niš reko, zovite pravosudne policajce s porte jer frajer je ušel ilegalno i kroz prozor i nema osobnu, a ne zna ni OIB ni JMBG, a vjerojatno nema ni stalno prebivalište i uopće nijedan dokument, ni zdravstvenu!!!!

Onda je Domagoj nekak vlovil zverčicu u vrećicu i otfural ga na Zrinjevac a prije toga digel na noge svu pravosudnu policiju osobito jednu dragu mladu žensku na porti a koja je odma počela kričati i skor se spovraćala da oojojojoj, da šišmiš, koma, valjda je i pištolj povukla, Dragec nekak stoji nahero možda je dobil pendrekom po plećima, gledam ja njega na izlazu al je šutel.

Šiš je završil u grmlju gdi ga opće pa nebuju ubili golubovi ili cucki ili kakav domaći mačor, i oni su gladni, sve sama hrvacka čeljad. To sve gladno.

Tolko o šišmišu, za danas.

E, da, posle se vratil Domagoj i veli mi čujte gospođa Seka kaj mislite da ja pogledam možda je šiš bil oženjen a negdi skriva podmlatke. Što je čula naravno Mirna (koje ime za tak energičnu ženu, katastrofa!) pa ga je s nečim gađala al se, srećom, zmaknul.

Strelac Petar ga je pital u koji grm je stavil šišmiša, a da ga zna zaobići kad ide doma.
Onda je Mirna odnekud donesla kolače i pričali su kak je šišmiš oduran i da fuj, i pojeli kolače i tak.

Oznake: suživot

Rukopis

06 rujan 2014

Na nekim mjestima nađeš dva izvješća skroz različita, od dva eksperta za rukopise, ono jel autentičan potpis primatelja poštanskog pismena il nije i tako svašta vele moš iščitati iz rukopisa. Naješće rukopis nemreš pročitati, ali znalci zanata mogu reći – osoba je lena, vredna, muljator, odlučna, agresivna, mlaka, ono sve - ne znam valjda i boju očiju, sudbu naklonjenu ili sudbu kletu.

Jutros šaljem juniora da mi digne lijek tam u nekoj apoteki gdi su lijek još jedino i imali. I napišem mu velkim slovima kak se lek zove, a on – da ko je to pisal z levom nogom, da to sliči na arapsko pismo, da kaj bu mu ženska u lekarni rekla kad joj to pokuša pročitat. Mislim rugala se sova sjenici, njegov rukopis je još gori, kud je levak a moral je pisati slova nadesnoravnajs', koma. Princeza je na faksu imala problema pa ju je profesor zamolil nek piše u svaki drugi red jer da on nemre loviti jel to t, l ili i (slovo s točkom). Ajd to na faksu, ali u osnovnjaku ili gimnaziji bila je koma imati grdi rukopis. Eto, oboje na majku, biološki otac ima prekrasan kićeni rukopis (sitan do boli) al mu to niš ne pomaže, pitam bi li rekel grafolog: pozer, dvoličnjak, škrtica.

Na žalost već pokojni Willim se užasaval mojih pisama pa sam prešla na razglednice, a stroj za pisanje (još nije bilo kompova) mi je sinek potrgal (nekaj kaj se inače nemre potrgati). Willim je rekel posle - ni pokušaval nisam odgonetavati kaj pišeš, a daj probaj velika slova, to kasnije kad smo se jednom našli u Opatiji. Smijal se i on i njegova Ana, da kak su me to učili slova grda pisati, reko nisu me TAK učili, tak je ispalo. Na kraju mi je iz Amsterdama poslal neki stroj za pisanje, običnu šrajbmašinu, čiji je transport vjerojatno koštal više od mašine. Veli – tu i tam se pitam kaj mi oš reći… pa da se nađe…

Neki imaju lepi rukopis. Najljepši rukopis ikad - je imal Đani iz Lošinja, godinama sam čuvala jedino pismo. I to je pisal tiskana da ne velim mala štampana slova kak se to onda zvalo.

Neki isto imaju lepi rukopis i onda ja pasem oči i uživam i sva sam jalna. Nema tu pomoći. Neka sam slova naučila pisati lepše al to nije doprinijelo njihovoj čitljivosti kao takvoj.

Ima još tak nekih koje poznam da lepo pišu, uglavnom inžinjeri građevine, poznam samo dvojcu doduše, ali apsolutno najgrđi rukopis ikad ima jedan moj prijatelj, a nemreš mu se puno rugati, rukopis je čitki. I kaj, nemreš niš promenit. Blažene tipkovnice.

Oznake: rukopis

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.