Margarinska čudovišta

Kak se kod vas zvao onaj stakleni tanjur na jednu nogu na kojem je stajala torta? U mojoj familiji su ga zvali avzac, a našla sam i na izraze auzec, ausec i štajaznam kak sve ne. Moja mama imala je tri il četri, naravno staklena, od toga jedan nagloplavi i taj mi je bio najdraži. Nije da su joj baš puno trebali, bila je antitalent za torte ko i sama, al jebeš špajzu u kojoj na najgornjoj polici nema četrnajst avzaca. Uostalom, može poslužit i za suhe kolače, a mama je bila maher za sve osim za torte.

E te su nekadašnje torte bile pravo leglo triglicerida i kolesterola; pojedeš jednu šnitu i masnoća skoči na nemjerljive vrijednosti. Znači margarin, još margarina pa još malo margarina. Margarin za u tijesto, margarinska fila sa dodacima žutanjaka il ruma il ekstrakta, margarin za ukrasne ružice u gornjem i donjem rubnom području. Pa bilo bi im lakše da su na avzace metale margarin i nož za mazat il žlicu za jest jebote; ionak se ništa osim margarina nije ni osjetilo, osim šta je škripo kristal šećer pod zubima ( moralo je nešta držat margarin na hrpi, kućeš bolje vezivno tkivo od šećera ). Pa nedajbože svatova il rođendana u ljetnim mjesecima; torte su čmrljile na stolu, jer čemu ju je neko dodrkljo ak se neće vidjet, i onda ta margarinska masa u tom čmrljenju postaje sve očitije mekana i imo si osjećaj da svi sudionici slavlja miriše po margarinu ko da rade u slastičarni. Plus asparagus kojim su se torte ukrašavale; nezamislive su bile torte bez asparagusa ovlaš pobacanog po margarinskoj teksturi. Ak si baš moro jest tortu, onda prvo povadiš zelenjavu; nemreš jest vazdazelenu dekoraciju ( mislim možeš, al ne paše uz margarin nikako ).

Današnje su torte umjetnost; to je nogometnih igrališta, likova iz crtanih, vještičjih kućica, Barbika i ostalih likova iz crtića, ma nema kakvih nema. Vjenčane torte da ne spominjemo. Jedina im je falinga sljedeća - ne stanu na avzac da dubiš na glavi. Avzaci su onak elegantni, okrugli, malenog promjera; nemreš na to nasandrčit tortu koja u izvedbi predstavlja recimo Mašu i medu, pa ima i medinu kućicu ( sa pripadajućim krovom, prozorima, ulaznim vratima i otiračem, sa tarabama i šumskim gljivama i cvijećem i lišćem, sa Mašom i medom - sve izrađeno ko da gledaš crtić na teveu i sve jestivo iako izgleda ko nekadašnji glinamol al u boji ).
A ne treba ni asparagus za dekoraciju. Ne bi se ni vidio od svih tih ukrasnih čudesa. Na bjelini nekadašnjih margarinskih glazura vidio se iz svemira.