29
petak
prosinac
2023
1095
Neću puno pisati o protekle tri godine. O 1095 dana tuge, straha, gorčine i puno ( ponekad ) uzaludnih nadanja.
Neću puno pisati ni o onima koji nam tek povremeno navrate i govore da je obnova talijanske L'Aquile trajala četrnaest godina, i da je revitalizacija i obnova u punom zamahu. Jer neki drugi tvrde da su nepovratno izgubljene tri godine u kojima se moglo puno napraviti, i da je sramotno da još uvijek ima puno ljudi u kontejnerima i privremenom smještaju.
Pisaću za početak o našoj djeci, koja se već tri godine ne mogu sigurno kretati gradskim ulicama, jer je puno oštećenih kuća koje čekaju obnovu ili uklanjanje pa je kretanje nogostupom nemoguća misija. Kako će sigurno doći od kuće do prekrasne nove škole kada u njoj počne nastava – na to pitanje nitko ne nudi odgovor. Svako toliko odlomi se komad nekog zida ili krovišta i padne na nogostup ili kolnik. Razmišlja li itko o sigurnosti naše djece?
Pisaću o svim onim hrabrim ljudima koji su prije tri godine iz sigurnosti svojih domova došli u Petrinju kako bi pomogli koliko mogu. Bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, i nisu samo krčili stravične ruševine kuća; otirali su suze s lica svih Petrinjaca i pomagali im skupiti krhotine njihovih života. Ne postoje dovoljno snažne riječi kojima im se može zahvaliti.
Pisaću o Petrinji, onoj koja živi u našim srcima i sjećanjima, o svakoj njenoj ulici i kući. Preživjela je tijekom stoljeća svoga postojanja i brojne osvajače, i ratove, i razaranja. U našim sjećanjima živi onakva kakva je bila, i prenijećemo sjećanja i stare fotografije našoj djeci, da pamte kakav je prekrasan gradić Petrinja bila. Možemo se samo nadati da će što je brže moguće zabljesnuti starim sjajem i ljepotom.
Pisaću o Petrinjcima, koji vole svoj grad jednom posebnom vrstom ljubavi. Koji vjerojatno isto kao i ja gledaju petrinjske ulice sasvim drugim očima; u njima se ogleda grad kakav je nekad bio, korzo prepun ljudi i blistave izloge dućana u centru grada, nasmijana poznata lica koja susreću ili im domahuju sa druge strane ulice. Koji više od ičega žele da te slike što prije zažive. Koji uče svoju djecu i unuke da vole svoj grad, jer nemamo rezervni.
Imaš samo jedan rodni grad i dom, koji te grli baš poput majke.
( par mojih fotki iz 2020. )
komentiraj (21) * ispiši * #
24
nedjelja
prosinac
2023
Tiha noć
Posebna noć ovija svijet poput baršunastog plašta.
U ovoj je noći anđeo navijestio pastirima: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama«.
Pa se čovjek zapita kako je moguće da se Sin Božji rodio u takvoj skromnosti, i da su Ga pastiri uistinu pronašli u jaslama, u betlehemskoj štalici iznad koje je jarkom svjetlošću tinjala najsjajnija zvijezda koju su ikada vidjeli?
Puno toga progovara izrečeno. Skromnost, jednostavnost, poniznost. Sve ono što je čovječanstvo zaboravilo kroz svoje postojanje. Sve se iskomercijaliziralo; blještavi izlozi i ukrasi već od studenog, bitno je odabrati poklone i napuniti frižidere. Zaboravilo se što je smisao i radost Božića.
Moja je baka po ocu živjela u malenoj, skromnoj kućici odmah pored naše; uvečer je u kuću unosila slamu u kojoj nam je znala ostaviti jabuka, oraha, lješnjaka i pokoji svileni bombon. Bor se kitio staklenim prekrasnim kuglicama koje nam nije dala ni dotaknuti. Prije večere pojeli bi malo češnjaka s medom ( da vam coprnice ne zametu pute, tako nam je uvijek govorila ) i uburili prst u medovu rakiju. Večera je obavezno bila strogo posna. Zapjevali bi i poneku staru božićnu pjesmu. Jedna od tatinih sestara isto je živjela u Brezju, pa se kod nje uglavnom znalo zalomiti i dočekati Božić, uz ponoćnu večeru i kuhano vino ( za starije, naravno; mi bi pili čaj ili neku narandžadu ). Kao sad se sjećam da je teta uvijek u najcrveniju jabuku nabockala sitne žute novčiće i stavljala je pod bor zajedno s božićnom pšenicom.
Božić sve više gubi svoj pravi smisao. Umjesto jednostavnosti i radovanja rođenju Spasiteljevom, sve trese potrošačka groznica, stolovi pucaju od obilja hrane, vrlo je malo obitelji zajedno za ovaj veliki blagdan. Puno je potrebitih, bolesnih i onih koji će ovu posebnu noć proboraviti prepušteni sami sebi. Nadam se da ste barem nazvali ili posjetili nekog takvog; ako jeste, budite sigurni da ste mu ugrijali srce.
Ja vam želim da ovaj Božić budete u krugu svojih najdražih i najbližih, svjesni kolika je to radost i blagoslov. Želim vam obilje zdravlja, ljubavi i radosti. Želim vam da budete svjetlost jedni drugima, svjetlost jarka i jasna poput zvijezde koja je obasjala Betlehem u čarobnoj noći i dovela pastire do štalice u kojoj je u jaslama ležalo Djetešce, posebno po svemu.
Na dobro vam došlo porođenje Djetešca.
komentiraj (20) * ispiši * #
20
srijeda
prosinac
2023
O rukom pisanim čestitkama
Nedostaju li i vama čestitke, one koje ste ispisivali i slali ljudima do kojih vam je stalo? One koje vam je poštar ostavljao u sandučiću u vrijeme božićnih ili uskršnjih blagdana, za Novu godinu ili za rođendan?
Svaka je donosila puno radosti i lijepih želja, ali i djelić onoga tko ju je poslao. Otvoriš kovertu, izvadiš čestitku i dok je čitaš pred očima imaš živu sliku člana obitelji ili prijatelja koji je daleko od tebe, ali ti daje na znanje da je zapravo vrlo blizu i da te nosi u srcu i svojim mislima. Dokazuju to njegove ili njene riječi ispisane i poslane u prigodnoj čestitki.
Vremena se mijenjaju. Malo tko danas šalje čestitku u takvom obliku. Uglavnom se pošalje prigodna poruka ili se kratko nazove, a i to samo one najbliže. Gube se mnoge sitnice koje su nekada povezivale ljude.
Upravo zbog toga, ali i nekih mojih razloga, želim vam reći – budite radost i ljubav jedni drugima. Nađite u strci u kojoj svi živimo vremena za ljude do kojih vam je stalo. Obradujte ih lijepom riječju, svojim osmijehom i postojanjem u njihovim životima. Pokažite im koliko vam znače, na bilo koji način. Možda će vaša napisana ili izgovorena riječ učiniti pravo malo čudo i rasvijetliti život onome kome ste je uputili.
Budite izvorom radosti i svjetlosti svakom biću koje vam kroči u susret. Pružite ruku i osmijeh i onima koji su vas možda povrijedili, time ćete samo pokazati koliko je jednostavno i prekrasno biti čovjek. Pomognite onima kojima treba vaša pomoć, makar utješnom riječju ako već ne možete drugačije. Rasvijetlite ove blagdanske dane svojom dobrotom i darujte svim ljudima koje volite sebe; ljepši poklon im ne možete dati. Nema veće radosti nego ugledati na vratima doma nekoga koga voliš i čvrsto ga zagrliti; nijedna prigodno kupljena stvar to ne može zamijeniti. Slično je i sa čestitkama, onim nekadašnjim, koje su se slale ne reda radi, nego zato što si htio nekog obradovati i uljepšati mu blagdane.
Želim svima da pronađu u sebi taj tračak svjetlosti koji se možda izgubio. Želim svima sve najljepše što se može poželjeti. Zamislite da ste ovakvu čestitku pronašli u poštanskom sandučiću nekoliko dana prije Božića; sigurna sam da bi vas obradovala.
( Ja sam dobila jednu, i zato ovaj post. )
komentiraj (26) * ispiši * #
12
utorak
prosinac
2023
Samo da se javim
Evo da se i ja konačno oglasim, ponukana mojim spominjanjem u anketi koja se tiče komercijalizacije Božića.
Dovoljno ste me upoznali ( barem se nadam ) da znate da nikada ne ulazim u nikakve rasprave ili obračune; gledam svoja posla i pišem, nastojeći komentarom obići sve one koji su obišli i moj blog.
Draga AnnaBonni, iskreno me začudilo ( a malo i rastužilo ) moje spominjanje u anketi, jer nas dvije na temu koju si spomenula uopće nismo razgovarale. Nalazim se u fazi u kojoj mi treba mir i osluškivanje same sebe. Ne pišem, jer trenutno ne pronalazim smijeh u svojim riječima, a ne želim stavljati stare tekstove koje ste već pročitali.
Ipak, hvala onima koji brinu.
Ane, nadam se da mi nećeš uzeti za zlo što mislim da mi nije bilo mjesto u anketi na blogu, pogotovo ne na spomenutu temu. Pozdrav i tebi, i svim ostalim članovima naše blogerske obitelji.
Voli vas Rossovka.
komentiraj (34) * ispiši * #
