Marketing
1095
Neću puno pisati o protekle tri godine. O 1095 dana tuge, straha, gorčine i puno ( ponekad ) uzaludnih nadanja.
Neću puno pisati ni o onima koji nam tek povremeno navrate i govore da je obnova talijanske L'Aquile trajala četrnaest godina, i da je revitalizacija i obnova u punom zamahu. Jer neki drugi tvrde da su nepovratno izgubljene tri godine u kojima se moglo puno napraviti, i da je sramotno da još uvijek ima puno ljudi u kontejnerima i privremenom smještaju.
Pisaću za početak o našoj djeci, koja se već tri godine ne mogu sigurno kretati gradskim ulicama, jer je puno oštećenih kuća koje čekaju obnovu ili uklanjanje pa je kretanje nogostupom nemoguća misija. Kako će sigurno doći od kuće do prekrasne nove škole kada u njoj počne nastava – na to pitanje nitko ne nudi odgovor. Svako toliko odlomi se komad nekog zida ili krovišta i padne na nogostup ili kolnik. Razmišlja li itko o sigurnosti naše djece?
Pisaću o svim onim hrabrim ljudima koji su prije tri godine iz sigurnosti svojih domova došli u Petrinju kako bi pomogli koliko mogu. Bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, i nisu samo krčili stravične ruševine kuća; otirali su suze s lica svih Petrinjaca i pomagali im skupiti krhotine njihovih života. Ne postoje dovoljno snažne riječi kojima im se može zahvaliti.
Pisaću o Petrinji, onoj koja živi u našim srcima i sjećanjima, o svakoj njenoj ulici i kući. Preživjela je tijekom stoljeća svoga postojanja i brojne osvajače, i ratove, i razaranja. U našim sjećanjima živi onakva kakva je bila, i prenijećemo sjećanja i stare fotografije našoj djeci, da pamte kakav je prekrasan gradić Petrinja bila. Možemo se samo nadati da će što je brže moguće zabljesnuti starim sjajem i ljepotom.
Pisaću o Petrinjcima, koji vole svoj grad jednom posebnom vrstom ljubavi. Koji vjerojatno isto kao i ja gledaju petrinjske ulice sasvim drugim očima; u njima se ogleda grad kakav je nekad bio, korzo prepun ljudi i blistave izloge dućana u centru grada, nasmijana poznata lica koja susreću ili im domahuju sa druge strane ulice. Koji više od ičega žele da te slike što prije zažive. Koji uče svoju djecu i unuke da vole svoj grad, jer nemamo rezervni.
Imaš samo jedan rodni grad i dom, koji te grli baš poput majke.
( par mojih fotki iz 2020. )
Post je objavljen 29.12.2023. u 19:18 sati.