Sretan im pedeset i prvi rođendan

Prvi model borosana nastao je u tvornici Borovo 1968. Proizvelo ih u suradnji s ortopedom i namijenilo ženama koje noge koriste u svrhu stajanja i hodanja na radnom mjestu, a ne da bi ih pokazivale u nekoj novoj opravi il šosiću. Kažu da se prve godine prodalo dvjesto tisuća pari borosana, a prodavale su se pod sloganom "Rad je odmor cijelog dana u obući Borosana" ( ne sviđa mi se baš slogan u kojem bi ja ko žena trebala rmbat cijeli dan jer imam borosane na nogama, al ajde - ne koristi se više slogan, a ni ja se nešto ne trgam radeći ).

Dakle nosile su ih medicinske sestre, prodavačice, čistačice, ugodtiteljske djelatnice; čak je i moja mama u razredu nosila plavu kutu i borosane. Zaklinjala se svim živim da bi ih nosila i po cesti prek ljeta samo da je nije sram, ono - da ne misle ljudi da nema šta drugo obut, kolko su joj bile udobne. Gdje god si pogledo, žene su nosile borosane na poslu. Dođeš u dućan - sve prodavačice u plavim borosanama. Dođeš kod doktora - sve medicinske sestre u bijelim borosanama. Bile su prava pošast te borosane.
Ja sam jedne zgode, putujuć prema Dubrovniku sa zborom, manevrirala po autobusu obučena u medicinsku sestru ( bila je veljača, maškare u jeku ). Al medicinska sestra po peesu - onaj stariji model lihtblau haljine na kopčanje i bijele kožne borosane. Pa jednokratne rukavice i višnjevača u onoj vrećici za infuziju, pa udri po autobusu ispitivat jel nekom treba infuzija il transfuzija, obzirom na boju tekućine. ( I danas žalim šta nisam ponijela i tlakomjer od kuće, al nije mi stao u torbu ). Pa se bus kreno zaustavljat na Vukovoj Gorici, ja brže onu medicinsku haljinu sa sebe da mogu šta prije iz busa van po kavu i porciju nikotina, spustila traperice koje su bile podfrkane...i zaboravim izut borosane. Vidim ja da mene ljudi ispod oka pogledavaju u restoranu, al ne kužim zašto. i izlazim van sa šalicom kave i kroasanom, pa skužim šta je - borosane su sporne. Vjerojatno su mislili da naplaćujem korištenje vecea il gulim krumpire u kuhinji. Nije mi palo na pamet ić se preobuvat, važnija je bila kava i duhanski pripravci, i moram priznat da nije niko prošo a da se nije zablejo u borosane koje su virile ispod traperica.
Kad sam vidjela kakve sad borosane rade u Borovu - prekrasnih boja, sa kojekakvim uzorcima, sve mi došlo da si kupim jedne, da imam za bauljat kad treba duže hodat il stajat negdje. Iskreno prošla me volja kad sam vidjela cijenu; koštaju otprilike ko bolje kožne sandale.
( Iako, kad vidim ove naglocrvene sa bijelim točkicama, al baš mi dođe da ih odem kupit i da ih nosim. Ionako sam možda trunčicu i previsoka, pa mi ne trebaju štule da se vidim u masi. Zamislite samo neki crveni šosić i bijelu košulju i ovakve borosane u prizemlju, mislim na stopalima, s crveno nalakiranim noktima...pun pogodak. Bolje nego posrtat na štikletinama i razmišljat jel bi il ne bi bušila mjehure od žuljeva na nožnim prstima. )