Dan kada je ubijena ljubav

Upoznali su se na dočeku 1984. godine, šesnaestogodišnjaci koji su pred sobom imali svo vrijeme ovog svijeta. Njihovi prijatelji pričaju da su jedno drugome bili prva ljubav. Od tog su dočeka bili nerazdvojni; to je valjda sudbina srodnih duša, da se sljube i ostanu zajedno usprkos svemu, sve do kraja života.

Ratni vihor koji je zahvatio Sarajevo nije prekinuo njihovu ljubavnu priču. Sve do 18. svibnja 1993. Tog su dana krenuli preko Vrbanja mosta. Zauvijek su ih zaustavili snajperski hici, za koje zapravo nikad nije ustanovljeno s koje strane su ispaljeni. To zapravo nije ni bitno; toga je dana u Sarajevu ubijena ljubav, ona koja život pretvara u najljepšu pređu, istkanu od ljepote i nježnosti.
On je prvi pogođen; ubrzo je umro. Ona je, smrtno ranjena, dopuzala do njega, zagrlila ga i tako umrla. Ležali su sedam dana na Vrbanja mostu, zagrljeni i u smrti. Njihova tijela počivaju u zajedničkoj grobnici na jednom od sarajevskih groblja. Sarajevski Romeo i Julija, tako su ih prozvali svjetski mediji.

Ima li uopće smisla progovarati o zvijeri koja je ovaj mladi par gledala kroz nišan i odlučila povući obarač? Ima li smisla upitati se koliko je neljudskog imao u sebi dok je pucao u dvoje dvadesetpetogodišnjaka, zaustavivši ih u koraku i snu? Kakav nečovjek moraš biti da učiniš tako nešto? Kako iza takvog zločina uspiješ dalje živjeti kao da ništa nisi učinio? Kako je mogao gledati nju kako ranjena puže prema njemu da ga mrtvog zagrli i onda i sama izdahne?

Ono što jest sigurno je spoznaja da se ljubav ne može ubiti. Od nje se ne može ni pobjeći, koliko god se trudili, iz tko zna kojih razloga. Ljubav ostaje za vječnost, pa makar i kao sjećanje ako iz nekog razloga bude neostvarena ili prekinuta. Ljubav je jača i od smrti, kao u njihovoj bolnoj priči. Ostali su zagrljeni za vječnost na onom mostu, poručujući svijetu koliko je besmisleno pokušavati zaustaviti ljubav.
Nju ništa ne može zaustaviti - ni vrijeme, ni udaljenost, ni snajperski hici. Sretni su oni koji ljubav žive i gledaju u svojoj svakodnevici; to je najljepši dar koji možemo primiti - nekoga da nas obavija snažnom i velikom ljubavlju dok god dišemo.