13

ponedjeljak

svibanj

2019

Sreću čine male velike stvari

Kada sam prije nepune dvije godine proživjela i preživjela onu stravu, pričala sam svojoj prijateljici Neli kako pamtim dodir metala na koži i zvuk škara koje režu moju najdražu haljinu. ( Haljinu sam našla izrezanu i složenu u bolničkom ormariću; obzirom da je bila puna moje nula pozitivne krvi i obzirom da nisam baš vješta šnajdarica bacila sam je čim sam ušla u dvorište ). Nela je izgovorila svoje antologijsko "pfffff" i dodala - jebala te haljina. Kupiću ti ja tri nove, pod uvjetom da ih na tebi ne podere medicinsko osoblje. I doista, kad smo se idući puta vidjele, stigle su tri ljetne haljine, jedna ljepša od druge, kao naknada za pretrpljeni strah i okretanje novog poglavlja u životu koji mi je darovan.
Sjajna ekipa žena s kojom sam nastupila nebrojeno puta, a i napjevala se po raznim svečanim prigodama, banula je u moju bolničku sobu donoseći ne dašak nego vatromet radosti; uzalud smo ih i moje suputnice iz auta i ja upozoravale da se ne možemo više smijati, one se nisu gasile sve dok nisu otišle iz posjete. Za prvi rođendan koji sam proslavila nakon karambola donijele su mi i stiliziranu figuricu Madone, blagoslovljenu u malenoj crkvi u Gorama, selu u kojem sam zamalo izgubila život onog jutra.
Moja najdraža sestrica, moja Sandra, već me dvije godine vuče sa sobom u Poreč da liječim sinuse ronjenjem i namačem ovaj usrani bolni vrat u slanoj vodi. I samo ponavlja, u svakoj poruci i pozivu - puno te volim.
Ove mi je jeseni iz Dalmacije stigao prekrasan paket prepun sunca Dalmacije - smokava, lovora, ružmarina i mirisne lavande, koji mi je poslala žena koju u životu nisam vidjela; upoznala sam je pišući svoje pričuljke, a imam osjećaj da se poznajemo cijelu vječnost.
Pred Božić sam iz Siska primila paketić mirisnih breskvica sa vrlo dirljivim pismom; poslala ga je žena koja redovno čita moje pričuljke i odreagirala je na moju priču o breskvicama, kolačićima koje je tako teško izraditi i najljepši su ukras svakog tanjura božićnih kolača.
Jedna gospođa iz Petrinje kaže da sam ja njen prozor u svijet i njen razgovor; zbog bolesti rijetko izlazi iz svog doma i silno je vesele moje priče.
Danas sam dobila prekrasne crne rukavice sa žarkocrvenim ružama, koje je izradila moja školska prijateljica; ponijela ju je moja priča o martama, ona ih je izradila i poslala ih poštom uz poruku - draga Gordana, ljubim te i pozdravljam.
O svima vama, koje susrećem svakodnevno na ulici pa me pitate hoće li knjižica izaći uskoro, o svima vama koji uvijek ostavite barem riječ - dvije komentara jer živite negdje drugdje imam samo reći ovo - hvala vam svima, iz dubine duše. Vi mi govorite da nije uzaludno ovo što radim i da moje riječi imaju put u svijet. Nije to velik i razvikan put, ali mene neizmjerno raduje.

Hvala vam svima. Za sreću su uistinu potrebne male stvari, ali ove koje sam spomenula zapravo su za mene velike i moćne. I čine me sretnom.

( posvetila sam ovo svim svojim dragim prijateljicama i pratiteljima moje skromne straničice )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.