GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Punk bend u usponu putuje na gažu, da bi po dolasku tamo shvatili da je gaža nažalost otkazana, no organizator ih upućuje na drugu lokaciju gdje bi mogli svirati, no upozorava ih da je klub leglo skinheada. Nakon tamošnje svirke, nesretnim spletom okolnosti svjedoče ubojstvu iz kojega će se teško moći izvući živi...



Djelo Jeremyja Saulniera, Green Room pripada kriminalističkoj akciji s horor elementima, nakon što je redatelj napravio nezavisni horor Murder Party iz 2007. i vrlo dobar triler Blue Ruin iz 2013. godine. Film sa zanimljivom i naizgled jednostavnom radnjom zasad je opis redateljevih filmova, iz kojega se izrode razni psihološki problemi likova u filmu, pomiješani s izvanrednom situacijom u kojoj se nalaze. Ovoga puta svjedočimo ubojstvu u gnijezdu problematičnih ljudi nerijetko povezanima s problemima sa zakonom, pogotovo kada se u priču uključe zanimljive individue s posebnim stilovima i metodama i s antagonističke i protagonističke strane, stoga svaki dobro posloženi nazi film stvara duboku emociju, bilo da je riječ o bijesu, humoru, strahu ili zgražanju. Miran početak filma s upoznavanjem benda klasično odlazi u prve probleme s otkazivanjem svirki, nezgodacijama u prometu i sličnim stvarima, da bi se suštinski problem pronašao u backstageu kluba, gdje se potom odvija i većina filma te se dobiva na klaustrofobičnosti scenarija, no ovdje nije riječ o 'one-room-movie' projektu, već je šema slična kao s filmom 'Buried', pratimo radnju i izvan i unutar backstagea. Prilično kratko trajanje filma stvorilo mu je konstantnu aktivnost, budući da se svakojakih ideja i scenarističkih poteza može vidjeti u sat i 20 minuta trajanja. Green Room nije vrhunac kriminalističkog horora, čak je u nekim trenutcima diskutabilno i komentirati ga na horor blogu, no zbog nekih krvavih nasilnih scena i uznemirujućih trenutaka, ovdje je gdje treba biti. No, u pogledu onoga što smo mogli vidjeti kroz 2016. godinu zasad, svakako ga je dobro pogledati.



Jedna zanimljiva ćelava glava pojavljuje nam se pred očima - riječ je o Patricku Stewartu, legendarnom ćelavcu koji je u ovom slučaju vođa organizacije i potpuni je bad-ass u filmu, taktičan i smiren, a opet spreman na bilo što. Likove iz benda također nam utjelovljuju viđena adolescentska filmska lica, iako ih nisam previše favorizirao čak u ovom filmu, tako da i nisam dobio određeni 'hejt' prema skinsima. Što se snimateljskog dijela tiče, dobivamo sličnu stvar kao i u Blue Ruin-u, dobru razradu detalja i dobri načini snimanja koji film čine zanimljivijim i modernijim, a i fora je što tijekom filma prevladava zelena boja ili je barem često u fokusu, što je dobra igra povezivanja s imenom. Također, gledati film iz obje perspektive uvijek je zanimljivo, na taj način možemo upoznati način razmišljanja oba "tima" te je automatski takav posao zahtjevnije napraviti. Akcijske scene odrađene su realistično i te povremene blage scene nasilja daju na intenzitetu hororičnosti, dok opet, postoje i neki pretjerani i ne baš logični potezi. Pomalo glupkast kraj daje na finalnoj nedorečenosti, iako je sve do prije toga bilo savršeno jasno i što se tiče narativnosti i što se tiče logike.



Gledajući ga s atmosferične strane, Green Room kvalitetan je i zabavan film koji nam od jednostavne radnje ispriča dosta toga, iako u tom pokušaju širine zna zapeti i nekada se izgubiti u kompliciranju. Ipak, vrijedan je gledanja pogotovo zato što uspije spojiti više žanrova, a i Patrick Stewart u polu-horroru...zašto da ne?

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Vani je zombie apokalipsa. Mehaničar Barry ulazi u osvetnički pohod nakon što mu ubiju članove obitelji i otmu sestru, a putem mu se pridružuje i suradnik koji će mu pomoći riješiti sve što im stoji na putu...



Evo nam još jedna zombie horor komedija, s izrazitim fokusom na apokaliptičnost svijeta, odnosno, na fiktivan kraj čovječanstva putem epidemije zombija. Wyrmwood: Road of the Dead bazira se na zvijezdi Wyrmwood, zvijezdi koja će jednoga dana pasti i stvoriti krvožedne zombije, barem je u filmskoj interpretaciji tako, dok je inače riječ o pretežno biblijskom pojmu. Film se često zna bazirati na humorističnim trenutcima koji ga čine lakšim za gledanje i miču od filma "ozbiljnost" i tmurnost ubojstva protagonistovih bližnjih, a istovremeno, sadrži puno dobrih akcijskih scena koji ga mogu strpati u koš s brojnim hirovitim i dinamičnim ostvarenjima (čitaj na plakatu: Mad Max upoznaje Zoru živih mrtvaca), dok se naravno horor elementi vide u samoj pojavi zombija, kao i u eksperimentiranju s njihovom DNK od strane ludog znanstvenika. Ubrojimo li u to sve nekoliko splatter scena i uistinu dobre scenarističke poteze pri akcijskim scenama, dobit ćemo zabavan moderni film. Redatelju i scenaristu Kiahu Roache-Turneru ovo je prvi film, stoga je iznenađujuće kako je uspio pogoditi neke osnovne filmske parametre koji će, ili bi mogli "upaliti" kod današnje sve zahtjevnije publike.



Film obiluje poznatim referencama, što iz filmova, a što iz ostatka popularne kulture te ga se zbog te činjenice ne može u potpunosti shvatiti autentičnim, iako sadržava i brojne tehnički naprednije aspekte, kao i zanimljiva poigravanja kamerom, ispred lika i u njegovoj pozadini, ptičju, žablju perspektivu, svačega se može vidjeti. Od novina u zombie filmovima možemo primijetiti zanimljiva oružja i ubojstva, a poglavito se pažnja posvećuje futurističkim oklopnim vozilima, kao i ljudskim oklopima s posebnim, interesantnim dizajnom, koji može biti, a i jest glavno obilježje filma. Također, novina je i moguća kontrola nad zombijima, o čemu ćete više morati vidjeti ukoliko se uputite u film, no iako je bedasto, a pomalo i nepotrebno, stvara još jednu dimenziju filma koju nismo nikako očekivali. Ono što nikako nisam očekivao su čak i neki izlete u napetost, pa tako imamo nekoliko napetih scena s mogućim trzavicama, koje dodatno pružaju horor atmosferu filmu, uz tamniji način snimanja, a isto tako, u humorističnom smislu dobili smo ludog crnca koji (ne)uspješno diže atmosferu, ovisno o događaju. I da, izgled zombija - nothing special. Prosječan izgled s bijelim lećama nikako nije pogodak nakon toliko filmova slične tematike.



(Ne)tipičan humoristični zombie film, Wyrmwood krije neke veoma zanimljive scene, pun je zabavnih trenutaka, iako ga nekada zna pretjerati i otići u nebulozu (sad će zli jezici reći: pa zar nisu zombiji dovoljna nebuloza?), no sve u svemu, dobili smo dinamičan zombie flick. Preporuka vjernim horor ljubiteljima, ostalima - kako se odlučite.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Stariji radnik prilikom odlaska s gradilišta uočava bijelu tvar kako izlazi iz Zemlje i stvara mjehuriće. Iz nekog razloga on je tu tvar probao i strašno mu se svidjela, što je s vremenom izazvalo epidemiju i ovisnost populacije za tvari iz zemlje nazvanoj "The Stuff"...no, nitko nije pretpostavljao da ta tvar pretvara ljude u ovisne kreature koji ne prezaju ni pred čim da se domognu željenog deserta...



The Stuff je znanstveno-fantastični horor film baziran prema idejama Larryja Cohena, redatelja koji nam se u horor svijetu predstavio putem filmova It's Alive (cijelog serijala), God Told Me To, Return To Salem's Lot...međutim, nekako se ovaj film najviše isprofilirao i doprio do najvećeg broja publike, možda zbog ere u kojemu je nastao, kao i zbog načina snimanja koji se potpuno prilagođava osamdesetima. Pratimo dakle desert koji se super prodaje i koji u sebi ima "ono nešto" zbog čega populacija jednostavno ludi, onda se tu pokreću silne medijske kampanje, reklame, jingleovi, billboardovi s logoima "The Stuff" produkcije...podsjeti vas to kolektivno ludilo na filmove iz te ere poput Terrorvisiona, Videodromea, Street Trasha...uglavnom, sva ta pomahnitalost stvorila je "Stuffiese", ljude koji ne doslovno ne mogu bez tog deserta i traže stalno još i još, budući da desert ima u sebi nutritivne vrijednosti koje mogu osigurati čovjeku da ne jede ništa drugo - prilično zajebana situacija. Međutim, "Bijeli Blob" kako sam ga odmilice nazvao, ustvari je velika bijela tvar koja se može transformirati u bilo koje oblike i napadati poveću količinu ljudi, proždirući ih izvana ili izlazeći iznutra nakon što je se pojede. Kako to izgleda na filmu? Mogu reći prilično bedasto i isprazno, prepuno nelogičnosti i glupih scena, uz tu i tamo dobra rješenja s praktičnim efektima, iako su oni računalni potpuno podbacili. Nije me nekako ovaj flick predstavio osamdesete u svom punom sjaju, kako su to napravili njegovi prethodnici i sljedbenici, dobili smo nažalost neku vrstu blijede komedije s over-the-top scenama.



No, film ima i pozitivnih strana: valjalo bi ovdje spomenuti zanimljivog Michaela Moriartyja koji je utjelovio Davida 'Moa' Rutherforda, simpatičnog lika koji sve zna, sve može, nasmješniji je i najpametnije poteze radi...to je nešto što treba ovakvim filmovima kojima je jedina snaga ustvari snaga njegovih likova, budući da im je antagonist sam po sebi preslab (tekućina iz zemlje), ne može se tu puno toga napraviti i osmisliti a da ne izgleda prebedasto. Također, neki praktični efekti oko ubojstava klasično su simpatično odrađena, gdje vidimo pucanje glava, rastvaranja čeljusti, eksplozije raznorazne, gutanja žrtava...ima tu kolokvijalnih situacija koje se mogu zapamtiti, no nažalost, ne se njima i vratiti. Film je pomalo i statičan po pitanju akcije, gotovo se svakih 20 minuta dogodi jedno ubojstvo, što nije nimalo dobra statistika, prvo se, sa psom, zanimljivo ubojstvo dogodi oko 20. minute, da bi mu se drugo pridružilo tek nakon 43. minute filma, da bi nakon toga sve na sreću krenulo dinamičnije. Razlog otkrivanja štetnosti tog deserta krije se u dječaku Jasonu kojemu se pričinilo da vidi kretnju te tvari i koji automatski krene u trgovinama rušiti sve iste proizvode i praviti nezgode misleći da sve zna...može li dalekosežnije? Tu onda imamo i vojsku umiješanu na najgluplji mogući način te još nekih nelogičnosti koje nisu uspjele izvući ni previše humorističnog, a ponajmanje horor dijela cijelog filma. Upravo te uistinu glupe situacije, plus neki dijaloški idiotizmi, stvorili su film nažalost potpuno drugačije vrste od recimo uistinu zabavnog i smiješnog Killer Klowns from Outer Space.




The Stuff je bedast film s napadajućim sladoledom, koji nije humorom i praktičnim efektima uspio izvući kvalitetu na površinu, budući da je bila u veoma rijetkim i slabim intenzitetima. Može se slobodno reći kako je ovo primjer horora iz osamdesetih kako ne može uvijek sve poći od ruke ako trash atmosferi pridodate i dozu humora. Ne mogu to ipak svi filmmakeri, niti svi filmovi u konačnici.