GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Punk bend u usponu putuje na gažu, da bi po dolasku tamo shvatili da je gaža nažalost otkazana, no organizator ih upućuje na drugu lokaciju gdje bi mogli svirati, no upozorava ih da je klub leglo skinheada. Nakon tamošnje svirke, nesretnim spletom okolnosti svjedoče ubojstvu iz kojega će se teško moći izvući živi...



Djelo Jeremyja Saulniera, Green Room pripada kriminalističkoj akciji s horor elementima, nakon što je redatelj napravio nezavisni horor Murder Party iz 2007. i vrlo dobar triler Blue Ruin iz 2013. godine. Film sa zanimljivom i naizgled jednostavnom radnjom zasad je opis redateljevih filmova, iz kojega se izrode razni psihološki problemi likova u filmu, pomiješani s izvanrednom situacijom u kojoj se nalaze. Ovoga puta svjedočimo ubojstvu u gnijezdu problematičnih ljudi nerijetko povezanima s problemima sa zakonom, pogotovo kada se u priču uključe zanimljive individue s posebnim stilovima i metodama i s antagonističke i protagonističke strane, stoga svaki dobro posloženi nazi film stvara duboku emociju, bilo da je riječ o bijesu, humoru, strahu ili zgražanju. Miran početak filma s upoznavanjem benda klasično odlazi u prve probleme s otkazivanjem svirki, nezgodacijama u prometu i sličnim stvarima, da bi se suštinski problem pronašao u backstageu kluba, gdje se potom odvija i većina filma te se dobiva na klaustrofobičnosti scenarija, no ovdje nije riječ o 'one-room-movie' projektu, već je šema slična kao s filmom 'Buried', pratimo radnju i izvan i unutar backstagea. Prilično kratko trajanje filma stvorilo mu je konstantnu aktivnost, budući da se svakojakih ideja i scenarističkih poteza može vidjeti u sat i 20 minuta trajanja. Green Room nije vrhunac kriminalističkog horora, čak je u nekim trenutcima diskutabilno i komentirati ga na horor blogu, no zbog nekih krvavih nasilnih scena i uznemirujućih trenutaka, ovdje je gdje treba biti. No, u pogledu onoga što smo mogli vidjeti kroz 2016. godinu zasad, svakako ga je dobro pogledati.



Jedna zanimljiva ćelava glava pojavljuje nam se pred očima - riječ je o Patricku Stewartu, legendarnom ćelavcu koji je u ovom slučaju vođa organizacije i potpuni je bad-ass u filmu, taktičan i smiren, a opet spreman na bilo što. Likove iz benda također nam utjelovljuju viđena adolescentska filmska lica, iako ih nisam previše favorizirao čak u ovom filmu, tako da i nisam dobio određeni 'hejt' prema skinsima. Što se snimateljskog dijela tiče, dobivamo sličnu stvar kao i u Blue Ruin-u, dobru razradu detalja i dobri načini snimanja koji film čine zanimljivijim i modernijim, a i fora je što tijekom filma prevladava zelena boja ili je barem često u fokusu, što je dobra igra povezivanja s imenom. Također, gledati film iz obje perspektive uvijek je zanimljivo, na taj način možemo upoznati način razmišljanja oba "tima" te je automatski takav posao zahtjevnije napraviti. Akcijske scene odrađene su realistično i te povremene blage scene nasilja daju na intenzitetu hororičnosti, dok opet, postoje i neki pretjerani i ne baš logični potezi. Pomalo glupkast kraj daje na finalnoj nedorečenosti, iako je sve do prije toga bilo savršeno jasno i što se tiče narativnosti i što se tiče logike.



Gledajući ga s atmosferične strane, Green Room kvalitetan je i zabavan film koji nam od jednostavne radnje ispriča dosta toga, iako u tom pokušaju širine zna zapeti i nekada se izgubiti u kompliciranju. Ipak, vrijedan je gledanja pogotovo zato što uspije spojiti više žanrova, a i Patrick Stewart u polu-horroru...zašto da ne?